Zašto je zatvaranje rezervi za sprečavanje prenošenja Covida na tigrove sporan potez

Opšta zabrana mogla bi ugroziti divlje životinje i život ljudi. Indija mora da iskoristi priliku za inovacije kako bi živela i smanjila rizik od neizbežne buduće zaraze

Tigar se hladi pod užarenim suncem u zoološkom vrtu Vadodara Sayajibaug. (Ekspresna fotografija Bhupendre Rane)

Indijski projekat Tigar je uspeh po bilo kojoj meri. Naš 51 rezervat tigrova sada se može pohvaliti sa najmanje 3.000 tigrova. Sve više Indijaca hrli u safari parkove da bi se divili njima i drugim spektakularnim divljim životinjama. Ljubitelji prirode nestrpljivi su da se vrate u šume nakon zatvaranja.

Međutim, 7. juna, Nacionalna uprava za očuvanje tigrova (NTCA) poslala je cirkular glavnim čuvarima divljih životinja svih država rasprostranjenja tigrova.

Pozivajući se na lavicu u zoološkom vrtu u Čenaju, za koju se sumnja da je umrla od infekcije Covid-19, upozorava se na veliku verovatnoću prenošenja bolesti sa pogođenih ljudi na divlje životinje u zatočeništvu. Strahuje da bi se sličan prenos mogao desiti iu rezervatima tigrova, te da ih treba zatvoriti za turističke aktivnosti do daljnjeg naređenja.

Namera NTCA da zaštiti naše divlje životinje je da se poštuje. Međutim, ova konkretna direktiva zaslužuje širu javnu raspravu.

Šume i rezervati divljih životinja potpadaju pod istovremenu listu. Po većini pitanja u vezi sa državnim šumama, državni glavni čuvari divljih životinja su ti koji odlučuju. Ovo omogućava decentralizovano, kontekstualno i pravovremeno donošenje odluka u našoj veoma raznolikoj ekosferi.

Nalagati zatvaranje svih državnih rezervi jednim potezom pera je mučno. Brzo je doveden u pitanje u Madja Pradešu, sa svojim popularnim i unosnim safari parkovima. Tajming ove odluke, u vreme kada zemlja planira da se pažljivo otvori, takođe je zagonetan.

Rezerve tigrova u Karnataki, koje, za razliku od onih u centralnoj Indiji, obično ostaju otvorene tokom cele godine, s pravom su zatvorene skoro dva meseca u ovom brutalnom drugom talasu. Spremaju se za ponovno otvaranje. Vlade i organizacije civilnog društva iskoristile su vreme zatvaranja da edukuju, testiraju, leče i, gde je moguće, vakcinišu zajednice koje žive oko parkova – bilo da se radi o šumskom osoblju, turističkom osoblju ili plemenskim zajednicama.

Što se turista tiče, tužna istina je da je safari odmor pristupačan uglavnom za urbanu elitu, a verovatno je da su već vakcinisani, što dodatno smanjuje rizik po divlje životinje. Neki rezervati su, stoga, možda čak i sigurniji od ljudske pretnje po životinje i obrnuto nego kada su otvoreni pre nekoliko meseci.

Dokumentovani su slučajevi antroponoze SARS-CoV-2 od ljudi do životinja u zoološkim vrtovima i domaćih kućnih ljubimaca, iako je smrtni slučaj bio retkost. Krosover je uglavnom došao iz direktnog kontakta sa zaraženim ljudima, bilo da se radi o čuvarima zoološkog vrta ili vlasnicima kućnih ljubimaca. Čini se da nigde u svetu nema slučajeva slobodnog lutanja divljih životinja zaraženih Covid-19 preko ljudi.

U svakom slučaju, ulazak u indijske rezerve tigrova je strogo kontrolisan. Džipovi i ljudi su dužni da se drže udaljenosti od životinja u parku. To je siguran jaz čak i od pogođenih ljudi, i to na širokim otvorenim prostorima. S obzirom da većina ljudi nosi maske, što bi svakako trebalo da bude obavezno, postoji mnogo dodatnih mera predostrožnosti. Sigurno bi lokalni zvaničnici šuma mogli sami da odluče da li su safari bezbedni za ljude i divlje životinje?

Veliki broj sredstava za život oko ovih rezervata visi u nesigurnoj ravnoteži od početka pandemije. Uticaj produženog zatvaranja zahteva analizu troškova i koristi, za ljude koji tamo žive, ali i za uticaj na divlje životinje koje želimo da očuvamo. Postoje dokumentovani dokazi iz prošlogodišnjeg zatvaranja da je više vrsta divljih životinja ubijano radi preživljavanja.

Ekonomija turizma divljih životinja donosi značajne prihode u državnu kasu. Takođe dovodi mnoge brižne oči u šume, što im pomaže da se zaštite od nekontrolisanih požara i krivolova i, što je još važnije, stvara podsticaje za očuvanje.

Čak i bez turista, šumski službenici i osoblje odlaze u rezervate tigrova da obavljaju svoje rutinske poslove. Veliki broj plemenskih ljudi živi u blizini ili unutar ovih parkova i ima pravo da sakuplja manje šumske proizvode. Nije poželjno niti moguće isključiti ih iz šuma koje pomažu u očuvanju.

I van rezervata tigrova ima dosta divljih životinja, uključujući velike mačke koje zalutaju. Ovo je pokazatelj uspeha za očuvanje vodeće vrste i nemoguće ga je kontrolisati. Postoji li onda ikakvo stvarno smanjenje rizika u zatvaranju samo safari parkova?

Umesto toga, šumarska odeljenja bi mogla da iskoriste ovu priliku da se pripreme za buduće talase i pandemije. Niko ne zna kada će se pandemija u potpunosti smiriti. Lekcija iz ove pandemije je da će ljudi morati da inoviraju kako bi živeli i smanjili rizik od neizbežne buduće zaraze.

Postoje mnoge mogućnosti da se to uradi u rezervama tigrova, sada, kada se drugi talas povlači. Neinvazivni, biološki bezbedni protokoli bi se mogli brzo uspostaviti za praćenje vrsta i nadzor divljih životinja. Pretnja od zoonoza od stoke lutalice i divljih pasa u blizini rezervata je već realna. Dinamika prelivanja bi se mogla bolje razumeti i šire komunicirati. Sistemi ranog upozorenja mogli bi da budu dizajnirani za brzu akciju kako bi se sprečilo širenje ako bilo koja divlja životinja umre od Covid-19. Indija ima mnogo kompetentnih ekoloških istraživačkih organizacija koje bi, ako im se pruži pola šanse, entuzijastično pomagale u svim ovim poduhvatima.

Države bi mogle brzo pokrenuti takva naučna istraživanja i mere prevencije i odlučiti da li su njihovi parkovi bezbedni za otvaranje. Ponekad opšta zabrana donosi više štete nego koristi, kao što su ljudi širom sveta shvatili tokom ove pandemije.

Decentralizovano, naučno zasnovano donošenje odluka moglo bi da preokrene narativ sa straha na nadu, sa iluzije kontrole na mogućnost otpornosti. To je i kreativna prilika da građane pozovemo nazad u naše rezervate ne samo kao turiste, već i kao čuvare našeg bogatog biodiverziteta.

Ovaj članak se prvi put pojavio u štampanom izdanju 14. juna 2021. pod naslovom „Ne dozvolite da Covid pomrači tigra“. Pisac je predsednik Arghyam, fondacije koja radi na održivoj vodi