Zašto Belgija?

Molenbeek ima uličnu kulturu u kojoj trgovina drogom i oružjem ne izostaju. U takvom kontekstu možete se osećati stigmatizovano i neprihvaćeno kao adolescent.

Rukovodstvo EU bi trebalo da bude veoma svesno da nakon napada u Londonu, Madridu, Parizu i Briselu, novi gradovi kandidati za napad mogu biti Berlin ili Rim, ili još jedna evropska prestonica. Ilustracije: C R SasikumarRukovodstvo EU bi trebalo da bude veoma svesno da nakon napada u Londonu, Madridu, Parizu i Briselu, novi gradovi kandidati za napad mogu biti Berlin ili Rim, ili još jedna evropska prestonica. Ilustracije: C R Sasikumar

Molenbeek, Brisel je mesto gde je došlo do ogromne demografske eksplozije između 1995. (68.000 stanovnika) i 2015. (96.000 redovno boravi i 4.000 stanovnika bez dokumenata). Njegova gustina naseljenosti je ogromna po belgijskim standardima. Ima veoma mladu populaciju. Jedna trećina porodica sa decom su majke jednoroditeljske, bez oca kod kuće. Nezaposlenost mladih je visoka. Molenbeek ima uličnu kulturu u kojoj trgovina drogom i oružjem ne izostaju. U takvom kontekstu možete se osećati stigmatizovano i neprihvaćeno kao adolescent.

Ali Molenbeek je složeniji od toga. Postoji bogatiji Visoki i siromašni Niski Molenbeek. U Low Molenbeeku postoje četiri okruga, nisu svi monokulturalni ili ravnomerno zatvoreni. Molenbek, koji su mediji predstavili kao homogen, foaje evropskog džihadizma, u stvarnosti je globalni mozaik. U isto vreme, on je takođe u središtu polumeseca siromaštva (sastoji se od nekih pet opština i 10 okruga koji nisu svi deo Molenbeka). Ono što sledi je okvirna rekonstrukcija priče o džihadistima.

[povezan-post]

Francuska džihadista veza između Alžira i Molenbeka: Jedan od prvih evropskih džihadista bio je Khaled Kelkal, koji se radikalizovao u zatvoru u Francuskoj (1990-92). Bio je član Grupe Islamique Armé (GIA) i ubila ga je francuska policija u septembru 1995. Njegov drug, Djamel Beghal, takođe francusko-alžirski član GIA, došao je na nekoliko meseci da živi u Molenbeek. Beghal je otišao u Avganistan 2000. godine i vratio se u Francusku godinu dana kasnije. Tokom boravka u Molenbeku, Beghal je stupio u kontakt sa Malikom El Arudom i francusko-sirijskim šeikom Ajačijem Basamom.

Basam je bio primoran da napusti Francusku 1992. godine zbog svojih ekstremističkih stavova i propovedanja. Došao je u Molenbeek, gde je započeo svoje pro-džihadske aktivnosti 1997. godine stvaranjem Centra Islamique Belge (CIB). Imao je bliske kontakte sa Malikom El Arudom i stupio u kontakt sa Faridom Melukom, ponovo francusko-alžirskim članom GIA.

U CIB-u, Abd al-Sattar Dahmane se oženio Malikom El Arud i nekoliko nedelja kasnije ubio je avganistanskog komandanta Ahmada Šaha Masuda u Avganistanu nekoliko dana pre 11. septembra. U Molenbeku je počelo regrutovanje za Avganistan, a kasnije i za Somaliju. Nizar Trabelsi, bivši profesionalni fudbaler u Nemačkoj tuniskog porekla, uhapšen 2001. i 2003. godine, osuđen na 10 godina zatvora u Belgiji, postao je deo ove mreže. Trabelsi je nastavio svoje aktivnosti regrutovanja u zatvoru.

Nakon sudskog spora u Briselu protiv njegovog sina i njegovog druga Gendrona, Basam je 2006. otišao iz Molenbeka u Italiju, gde je u Bariju 2008. pokrenut novi postupak protiv njega.

Anglosaksonska veza: 2006. godine, britansko-pakistanski propovednik mržnje, Anjem Choudary, osnivač Sharia4UK, došao je u Belgiju da bi osnovao Sharia4Belgium. Upoznao je Fuada Belkasema, koji je od 2004. promovisao ideju šerijatskog zakonodavstva za Belgiju među mladima u Bumu i Antverpenu. Počevši od Antverpena, ovi mladići su postali aktivni i u Vilvordeu, malom gradu u blizini Brisel-Molenbeka. Mnoge marokanske porodice u Molenbeku imaju članove porodice koji žive u Vilvordeu. Njihova deca se sastaju tokom godine i na praznicima u Rifu na severu Maroka. Tamo susreću i druge mlade iz Holandije, Belgije i Nemačke.

Centralni Rif je područje pod kontrolom organizovanog kriminala zbog velike proizvodnje hašiša. Od centralnog Rifa počinje važna aktivnost šverca hašiša preko Španije, Francuske i Belgije do Holandije. Da li je čista koincidencija da je jedan broj džihadista dilera droge pre svog preobraćenja?

Prelazak iz Sirije-Iraka u Evropu: Kada je bio slobodan, 2012. godine, Basam je otišao prvo u Molenbeek, a kasnije u Siriju. U Molenbeku je za kratko vreme razvio nove kontakte sa budućim džihadistima koji su već ulazili u svet džihada preko društvenih medija i interneta: sajberdžihadisti.

Abu Musab al-Suri je 2005. objavio The Global Islamic Resistance Call. Tekst je stavljen na internet. Njegova molba: Džihadizam treba da promeni svoju metodologiju. Trebalo bi da postane sistem, a ne da ostane organizacija. Vidimo razvoj belgijske strukture džihadizma. Ranije postojeća francuska alžirsko-belgijska veza se nastavlja, kao i regrutovanje uglavnom među kriminalcima u Molenbeku i susednim okruzima. Sajberdžihadizam regrutuje drugu vrstu stanovništva, mladiće i devojke, žrtve teorija zavere, koji naivno polažu poverenje u sirijsko-irački kalifat.

Novi propovednici mržnje i regruti postali su veoma aktivni u Molenbeeku: Zerkani i Rašid Benomari. Abdelhamid Abaaoud, mladić koji je imao kontakt sa Mehdijem Menušeom, ubicom u jevrejskom muzeju u Briselu (2014), postao je deo regrutovanog klastera. Posle toga, Abaud je postao jedan od organizatora napada u Parizu (2015).
U samoj 2005. al-Suri je video Evropu kao bojno polje za naredne godine. Od tada je džihadizam pripremao svoje ćelije i mreže širom Evrope. Kao prava mafijaška organizacija, Islamska država je proučavala slabosti u strukturi EU i podelila bojno polje EU na jezičke oblasti. Brisel (i Molenbeek) su spojeni sa Francuskom. Antverpen, koji govori holandski, postao je asimilovan sa Holandijom i Nemačkom.

Disfunkcije unutar EU analizirali su IS — na primer, odnosi između policije i obaveštajnih službi u svakoj evropskoj zemlji. Kakav je odnos između različitih obaveštajnih službi u Evropi? Kako sudovi sude u slučajevima islamskog ekstremizma?

U leto 2014, Abu Bakr al-Bagdadi je u Siriji izjavio da teritorijalni džihad treba da se promeni u globalni džihad. Borbu više ne bi trebalo ograničavati na Irak i Siriju. Treba stimulisati nasilni džihad, takođe u Evropi.

Pa zašto postoji tako jaka povezanost između terora IS i Belgije? Uzimajući u obzir gore navedene nalaze, dolazi se do sledećeg zaključka: Postoji geopolitički položaj Belgije, postoje različite komplementarne džihadske linije, latinske kao i anglosaksonske, i zločinački put do centralnog Rifa na severu. Maroko, i konačno, postoji nedostatak iskustva belgijskih institucionalnih sistema sa mafijaškim strukturama, kao i složenost belgijske organizacije demokratije i kohabitacije.

Međutim, to je i izazov EU. Rukovodstvo EU bi trebalo da bude veoma svesno da nakon napada u Londonu, Madridu, Parizu i Briselu, novi gradovi kandidati za napad mogu biti Berlin ili Rim, ili još jedna evropska prestonica.