Ko se boji popisa kasti?

Satiš Dešpande piše: Najmoćnija i najmaženija manjina u indijskom društvu sastoji se uglavnom od viših kasta. Popis kasti će to učiniti vidljivim.

Glavni razlog za ne računanje kasti bio je politički i proizveo je uglavnom slične odgovore i UPA i NDA. (Ilustracija C R Sasikumar)

Sada već poznata gužva oko pitanja brojanja kasti u nacionalnom popisu naglašava nešto što svet počinje da primećuje. Globalna pandemija autoritarizma — virulentnija iako manje rasprostranjena od druge pandemije sa kojom smo se borili — poništila je popularnu maksimu informatičkog doba. Danas je moć informacija, a ne obrnuto; a i odsustvo informacija je efekat moći. Ogromne vežbe prikupljanja podataka poput indijskog popisa uvek su kontrolisali oni koji broje, a ne oni koji se broje ili oni koji broje.

Kontrola sopstvene društvene vidljivosti jedna je od važnih prednosti moći. Oni koji su nemoćni mogu biti nevidljivi i društveno izbrisani, ili mogu biti obeleženi ili žigosani na različite načine i ponižavajući ili sentimentalno hipervidljivi. Pošto je politika igra, povremeno su mogući neočekivani rezultati čak i kada je teren daleko od izjednačenog. Ali u celini, moćnici biraju da li će i kako biti vidljivi društvu. Brojanje kasti na popisu preti da učini vidljivom jedinu društvenu grupu u nezavisnoj Indiji koja nikada nije prebrojana — takozvane više kaste.

Danas je jasnije nego ikada ranije da je daleko najmoćnija, a samim tim i najrazmaženija manjina u indijskom društvu uglavnom sastavljena od viših kasta. Ova činjenica ostaje nepromenjena u našim brojnim religijama, brojnim regionima i duž političkog spektra s desna na levo. Manji lokalizovani izuzeci samo dokazuju pravilo da u Indiji vladaju više kaste. Iako je istina da se mnogo toga promenilo u protekle tri decenije, ove promene su uglavnom ograničene na sredinu. Štaviše, diferencijacija unutar kastinskih grupa – segmenti viših kasta nisu privilegovani, a mnogi pripadnici nižih kasta su sada relativno privilegovani – još uvek je daleko od transformacije ukupnog sastava društvene elite i nesigurne niže klase. Tako, kako ulazimo u treću deceniju 21. veka, vrh indijskog društva ostaje pretežno više kaste, dok je njegovo dno gotovo u potpunosti niže.

Ovo teško da je značajno otkriće. Većina Indijaca, posebno oni na dnu i na vrhu, znala je to intuitivno sve vreme. Ali dominantni politički jezik se razvio pod okriljem Nehruvijanske naivnosti i kongresnog sistema u decenijama nakon nezavisnosti, pretvorio je ovo u javnu tajnu – nešto široko poznato, ali nikad priznato. Sentimentalni ekscesi siromaštva kao politička metafora služili su da prikriju korozivnu kastinsku dimenziju naših nejednakosti. Popis kasti preti da gurne ovu dimenziju na videlo, onemogućavajući političku klasu da se i dalje krije iza eufemizma i zaobilaženja.

Tišina oko kaste u politici na nacionalnom nivou konačno je narušena tokom Mandala. Devedesete su bile odlučujuća prekretnica za naše kolektivno shvatanje kasti, a jedan od njenih direktnih ishoda bilo je prikupljanje zamaha oko zahteva za popisom kasti. Na popisu iz 2001. godine su se pojavile prve bitke, ali su protivničke snage relativno lako pobedile. Popis iz 2011. bio je svedok ravnopravnije borbe, što je na kraju primoralo vladu UPA na bekstvo putem društveno-ekonomskog i kastinskog popisa, projekta osmišljenog da propadne. U ranoj demonstraciji maksime da je moć informacija, čak su i šturi podaci prikupljeni u toj vežbi držani u tajnosti.

Neusaglašeni odgovori vladajuće stranke (ili barem nekih delova) i vlade ukazuju na to da bi ulozi mogli biti još veći 2021. Nije potreban veliki uvid da bi se videlo da su kombinovani efekti tržišta i pandemije povećali disparitete u недавно. U stvari, ovo je ono što je toliko drugačije u ovom veku u odnosu na prethodni. Sve do 1970-ih bilo je uglavnom tačno reći da je sveukupni etos indijske ekonomske i socijalne politike bio deljenje siromaštva. U neoliberalnoj eri, Indija je radila bolje od većine razvijenih zemalja u proizvodnji dolarskih milijardera, dok je njen učinak u smanjenju siromaštva bio pošten, ali daleko od spektakularnog. U novo medijatizovanoj društvenoj sferi, nejednakosti stvaraju više nezadovoljstva nego u ljubaznijoj, nežnijoj prošlosti. Štaviše, postoji mogućnost da ovo nezadovoljstvo slomi najveću banku glasova koju je svet ikada video.

Ukratko, glavni razlog za ne računanje kasti je politički, i dovoljno jak da proizvede (do sada) uglavnom slične odgovore i UPA i NDA. Zanimljivo je da je višegodišnji Nehruvianski argument koji se nudio za neračunanje kasti bio i moralno-politički, naime da bi to ojačalo kastinske identitete, što je u suprotnosti sa zvaničnim ciljem njihovog brisanja. U ovom argumentu ima više nego malo istine, ali njegova nepoštenost je u implicitnoj posledici, ili tvrdnji da bi njegovo neračunanje oslabilo kastu. Naravno, to se nije dogodilo — kako bi, s obzirom na način na koji funkcioniše naše društvo?

Tehničko-praktični razlozi za suprotstavljanje nabrajanju kasti — naime, da je nemoguće računati nešto tako složeno i raznoliko kao što je kasta — uvek su bili manje-više lažni. U popisima stanovništva iz 2001. i 2011. godine, stanovnici Indije su rekli da ispovedaju oko 1.700 religija i govore oko 19.500 jezika, a da ne govorimo o hiljadama zanimanja kojima se bave. Ako bi naš popis mogao, uz marljiv napor, da shvati ove enormno komplikovane podatke, onda kasti ne može biti previše teško za rukovanje, posebno sa ogromnim prednostima prikupljanja digitalnih podataka.

Argumenti podaci-za-razvoj za kastinski popis su važni, ali nikada nisu pobedili jer je protivljenje njemu u osnovi bilo političko. Ironija je u tome da, ako i kada se to dogodi, popis kasti ne bi bio nešto čime bi se mogli ponositi – to bi samo bio još jedan uređaj koji će učiniti naše društvo čitljivijim. Ali svaki misleći Indijac bi trebalo da se postidi činjenicom da našim vladarima nedostaje politička hrabrost i moralno uverenje da to ostvare.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 13. avgusta 2021. pod naslovom „Ko se boji popisa kasti?“ Pisac predaje sociologiju na Univerzitetu u Delhiju. Stavovi izraženi ovde su lični.