Bilo da je hindi ili bilo koji drugi jezik, mora postojati jak praktični razlog da se nauči

Jezik je, ipak, sredstvo za komunikaciju među ljudima. Ovo je tačka koju moramo uvek da pamtimo.

Odeljenje Rashtrabhasha u centralnoj vladi pokreće proces promocije hindi nekoliko dana pre hindi diva.

An ninne snehikkunnu , kaže supruga svom mužu migrantu koji joj je doznačio nešto novca. Da biste saznali šta to znači, moraćete da pogledate PhonePe oglas koji je izašao 2018. Još uvek je dostupan na YouTube-u. Ono što reklama ukazuje jeste da su severnoindijski, govornici hindskog jezika, podjednako vešti u učenju jezika koji nije hindi, s obzirom na pravi podsticaj za to. Supruga u ovoj reklami je verovatno sama naučila malalam da bi privatno komunicirala sa mužem, čak i u prisustvu svekrve.

Zatim, tu je nepristojan spektakl godišnjeg rata jezika koji počinje na svakom hindskom divu. Ubrzo se pretvara u raspravu o suštinskim karakteristikama nacije i narodnosti. Srećom, u današnje vreme, poput virusne groznice, uznemirenost umire sama od sebe nakon nekoliko dana.

Sve počinje sa odeljenjem za hindi u centralnoj vladi, kojoj je data odgovornost da širi hindi širom zemlje. Zapošljava samo one koji su magistrirali na hindiju. Zvanično se zove Rajbhasha Vibhag i pod kontrolom je ministarstva unutrašnjih poslova. Sećate se da je i engleski rajbhaša Indije, ali ne postoji odeljenje koje bi ga promovisalo. Ne čine se napori da se angažuju MA na engleskom kako bi pomogli u izradi zakona, pravila, uredbi i direktiva vlade na razumljivom jeziku.

U nedostatku engleskog rajbhasha vibhaga, jezik indijskih zakona ostaje nerazumljiv, čak i onima koji ga sastavljaju. Namera koja stoji iza zakona može biti dobra, ali je često potrebna mudrost časnih sudova pravde da bi se shvatilo šta je napisano u zakonu. Poslednji takav primer tiče se istorijskog zakona, napisanog na engleskom, o kome je parlament raspravljao u avgustu, da bi se delimično izmenio član 370. Bio je pun užasnih pravopisnih i gramatičkih grešaka. Vladi je trebalo skoro mesec dana da izda ispravljenu verziju zakona koji je usvojila Skupština.

Kancelarije centralne vlade, u oblastima koje nisu hindi, takođe imaju službenika za hindi, još jednom magistar hindskog jezika, čiji je jedini zadatak da promoviše hindi jezik unutar te kancelarije. U mnogim takvim kancelarijama, gde je hindski službenik pomalo savestan, postoji i tabla na hindu jeziku, pored one koja objavljuje ime, adresu i broj telefona službenika za kontakt u slučaju pritužbi na korupciju. Odbor za korupciju je neka vrsta kvazi statutarne stvari zbog uputstava Centralnog komesara za budnost. Hindi odbor je više dobrovoljni napor. Kancelarije Univerziteta Pandžab, na primer, nemaju takvu tablu na hindu jeziku.

Odeljenje Rashtrabhasha u centralnoj vladi pokreće proces promocije hindi nekoliko dana pre hindi diva. Niko ne primećuje njene napore i nema vidljivih posledica njegovih napora ili bar nijedne koja je istražena ili dokumentovana. Na Hindi Diwas koji sledi, neko daje ono što smatra uzdižućom primedbom u kontekstu hindi. Ove godine na red je došao ministar unutrašnjih poslova Unije Amit Šah da da tu primedbu. Ranije su P. Čidambaram, P. V. Narasimha Rao, R. Venkataraman i drugi ministri unutrašnjih poslova dali slične primedbe. Jedini razlog zašto to rade je taj što je odeljenje pod njihovom nadležnošću. Uglavnom, primedbu svi ignorišu, posebno kada je ministar južnoindijski, povezan sa dravidskim jezikom.

Onda ima trenutaka kada ova primedba bude praćena besom širom zemlje. Sredinom 1960-ih, kada je Gulzarilal Nanda bio ministar unutrašnjih poslova, to je čak dovelo do nereda u mnogim delovima zemlje kada je 1965. godine najavio odlazak engleskog jezika iz vlade i dolazak hindskog kao zvaničnog jezika upravljanje u Indiji. Uvodne scene prvog filma u kojem glumi Amitabh Bachchan, Saat Hindustani, prikazuju jednu takvu pobunu. Nemiri protiv hindija u južnoindijskim gradovima nekada su bili paralelni sa antiengleskim nemirima na tržištima Bihara, UP-a i Madja Pradeša. Želja da se spali imovina bila je zajednička za obe grupe izgrednika. Nije bilo prijavljene želje da se nauči bilo koji jezik.

Srećom, u današnje vreme ljutnja koju Hindi Divas generiše ograničena je na izvikivanje parola i s vremena na vreme, kao što se desilo u Patiali, od nekoliko hindskih akolita zatraženo je da se izvine jer su gomilali uvrede na nehindu jezicima. U epizodi Patiala rečeno je da je Pandžabi vređan.

Nekoliko nedelja kasnije, svi zaborave na hindi. Oni koji žele da ga koriste, koriste ga; oni koji to žele da ignorišu, ignorišu je. Nikoga zaista nije briga na ovaj ili onaj način. Jezik je, ipak, sredstvo za komunikaciju među ljudima. Ovo je tačka koju moramo uvek da pamtimo. Kao iu slučaju reklame Phonepe, iu kontekstu godišnjeg rata koji izbija u Indiji jer neko u vladi obećava da će nametnuti hindi svima drugima, poenta je jednostavno sledeća: mora postojati jak razlog da se nauči Језик. Inače, niko osim naučenih tipova nije voljan da gubi vreme učeći novi jezik. U prošlosti se govorilo da obični Indijac zna najmanje tri jezika. Većina Indijaca, čak i danas, to radi. Mahatma Gandi je znao pet. Narasimha Rao, znao je čak 10 jezika.

Što se tiče jezika Bharat Sarkar, bilo da koristi hindi ili engleski, postoji hitna potreba da imenuje Komisiju za jednostavan jezik. Vlada ne bi trebalo da izdaje nijedno pravilo, zakon, direktivu osim ako nije napisano jednostavnim, zdravorazumskim jezikom bez uvijanja i legalizma, onim koji čak i 10. prolaz može da razume, što je inače 90 odsto svih radnika u organizovanom i neorganizovanom sektoru u Indiji.

Pisac je profesor istorije na Univerzitetu Panjab u Čandigarhu

— Ovaj članak se prvi put pojavio u štampanom izdanju od 30. septembra 2019. pod naslovom „Mnogo buke oko jezika“