Šta znači biti Indijac?

Ašutoš Varšni piše: Definicija usredsređena na to da je hindu i da govori hindi preti da će nadjačati nadređeni građanski identitet podvučen Ustavom.

Žena prodaje indijsku zastavu u Čandigarhu. (Ekspresna fotografija Kamlešvara Singa)

Da li su različite različitosti Indije — verske, jezičke, kastinske — sravnjene rastućom plimom hinduističkog nacionalizma? Da li sve više Indijaca počinje da veruje da su hindusi i/ili oni koji govore hindi jedini pravi Indijci? Da li se proslavljanje svih vrsta različitosti kao temeljne ideologije indijske nacionalnosti – sadržane u indijskom ustavu i konstruisane pod kombinovanim uticajima Gandija, Nehrua i Ambedkara – bliži kraju?

Ova pitanja su izazvala niz spekulacija, posebno od 2014. Ali teško je doći do detaljne statistike. Konačno smo srećni što imamo najsveobuhvatniji skup podataka do sada, sažeto u Religija u Indiji: Tolerancija i segregacija , izveštaj koji je objavio Pew Research Center iz Vašingtona. Uskoro će biti objavljeno više podataka, dajući nam još detaljnije profile.

Opinion| Istraživanje Pew-a odražava sve veći afinitet između većinske zajednice i Hindutve

Religija se mnogo proučavala u Indiji, ali uglavnom u selu ili gradu, ili u malom broju njih. Koliko ja znam, dok nije izašao ovaj izveštaj, nije bilo nacionalno reprezentativnih istraživanja verskih uverenja i prakse u Indiji. A ako su postojali, oni, ili njihova otkrića, nisu bili u javnoj oblasti.

Svaka analiza onoga što istraživački centar Pew nalazi mora početi sa shvatanjem da ankete u suštini predstavljaju podatke, a ne objašnjenja, koja je prepuštena analitičarima da razviju. Štaviše, ankete su snimci, a ne istorijske vežbe, i vežba su u širini, a ne dubini. Podaci ankete se moraju tumačiti, a najbolja tumačenja će uvek biti zasnovana na prethodnim načinima razumevanja i znanja.

Izveštaj otkriva paradoks indijskog identiteta - da uprkos centralnom značaju religije i kaste u društvenom i političkom životu Indije, postoji veći nadređeni građanski identitet koji postoji. Naslonjen je na gradivne blokove kaste i religije. Indijska borba za slobodu težila je stvaranju ovog nadređenog identiteta, a naučnici su više puta govorili o tome.

Polazna tačka indijskog paradoksa je visoka učestalost povezivanja za razliku od premošćivanja - vezivanja unutar nečijih verskih i kastinskih zajednica, a ne premošćavanja preko takvih granica. Tokom 1990-ih, razliku između povezivanja i premošćavanja predložio je Robert Putnam u svom istraživanju američkih rasnih odnosa i njenog građanskog društva.

Istražio sam razliku za Indiju u svojoj knjizi iz 2002. o hinduističko-muslimanskim odnosima, Etnički sukob i građanski život . Ubedljivije od bilo kog drugog dokumenta za koji znam, Izveštaj Pew Centra pokazuje da većina Indijaca radije živi u četvrtima svoje kaste ili religije; sklapaju prijatelje unutar svoje religije i kaste; žene se u velikoj većini u svojim zajednicama (endogamija), i žele strogu zabranu međureligijskih ili međukasta brakova (egzogamija). Bez obzira da li je to ranije bilo tačno ili ne, veoma veliki deo Indijaca danas želi versku ili kastinsku segregaciju.

Opinion| Religiozni život Indijanaca, prema nedavnom istraživanju

Ali ogroman deo Indijaca (82-88 procenata) takođe kaže da biti istinski Indijac znači poštovati sve religije, poštovati vojsku, poštovati institucije i zakone zemlje, poštovati starešine i držati himnu. U pogledu regiona, samo na istoku (Bihar, Džarkand, Bengal, Odiša) i severoistoku su proporcije niže, ali ne katastrofalno (70-83 odsto, umesto 82-88 odsto). Što se tiče religije, samo muslimani i hrišćani imaju niže rezultate, ali ne toliko (72-81 odsto).

Nalazi izveštaja o muslimanima su posebno vredni pažnje. Odstupajući od doktrinarne čistote, praktikovani oblik islama u Indiji ima sinkretističke karakteristike. Indijski muslimani se slažu sa idejom karme, koliko i Hindusi; svaki četvrti musliman veruje u reinkarnaciju, u prečišćavajuću moć Gange, u višestruke manifestacije Boga; a svaki peti musliman slavi Divali. Neha Sahgal, pisac Izveštaja i neko ko je istraživao islamske prakse u Pakistanu, Bangladešu i na Bliskom istoku, kaže da su indijski muslimani bliži indijskim hindusima nego pakistanskim ili bangladeškim muslimanima. Pa ipak, takođe je jasno da oni žele da zadrže svoj identitet muslimana i da žele da islamski, a ne sekularni sudovi odlučuju o pitanjima zajednice.

Drugačije rečeno, Indijci žele da budu i hindusi i Indijanci, muslimani i Indijanci, hrišćani i Indijanci, itd. A takvo stavljanje crtica, kaže se u izveštaju, može se proširiti na jezičke grupe i, donekle, na kaste. Biti Indijanac je u osnovi identitet sa crticom. Nema previše Indijanaca bez crtice.

Komparativno rečeno, Indija nije kao Francuska, koja ne dozvoljava crtice. Indijci su bliži američkom konceptu nacionalnog identiteta. Prema teoriji nacionalizma, Francuska je krajnji lonac za topljenje, a ne SAD, koje su politički lonac za topljenje, već kulturna činija za salatu. Poslednji koncept omogućava postojanje crtica. Amerikanci su Irski Amerikanci, Italijani Amerikanci, Latinoamerikanci, Amerikanci Jevreji, azijske Amerike, itd. A Trampovska politika je obnovila stariji identitet – identitet belih Amerikanaca.

Ali indijska hifenacija još nije strukturirana izvan mogućnosti raskida. Čak 65 odsto Hindusa veruje da da biste bili pravi Indijac, morate da budete hindus, a skoro 50 odsto veruje da da biste bili pravi Indijac, morate biti i hinduist i govornik hindskog jezika. Ideja da se Hindusi ili govornici hindi izjednače sa Indijom nikada nije otišla tako daleko u modernoj indijskoj istoriji.

Hoće li hindusko-hindi-indijska jednačina ići znatno dalje? Ako jeste, onda paradoks posedovanja i hinduističkog identiteta i nadređenog građanskog identiteta, koji poštuje Ustav, postojeće zakone i sve religije – jednostavno ne može da traje. Ustav je potpuno protiv doktrine da su samo hindusi pravi Indijanci.

Da li će se to desiti ili ne zavisi od političkog procesa. Statistika ankete nije bačena u kamen. Sve dok Indija ostane demokratska, guranja i povlačenja politike će ojačati ili oslabiti postojeći snimak stvarnosti, koji predstavlja istraživanje.

U ovom trenutku, južna Indija, kaže istraživanje, predvodi optužbe protiv politike koja izjednačava Hindu i Hindi sa Indijom. Po svim merama relevantnim za ovu jednačinu, južna Indija se radikalno razlikuje od severne i centralne Indije. Delovi Istoka, kao što znamo, takođe su se pridružili potiskivanju.

Ako ovo potiskivanje proširi svoj geografski opseg, politika Hindi-Hindu-Indija će biti oslabljena, a nadređeni identitet će postati jači. Ako BJP uspe da preokrene potiskivanje, Indija će se uputiti ka slomu svog nadređenog građanskog identiteta. Političke borbe narednih godina su stoga monumentalno važne.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 26. jula 2021. pod naslovom „Ideja Indijanaca“. Varshney je Sol Goldman profesor međunarodnih studija i društvenih nauka na Univerzitetu Braun