Vijayakanthova stranka skreće desno, ali vođa i dalje ćuti

Loše zdravlje, loša partijska organizacija i nedostatak koherentnog narativa 'kapetana' Vijayakantha nastavljaju da progone DMDK, ali ostaje da se vidi da li ga se njegovi fanovi i glasači još uvek sećaju i povezuju se sa senkom zvezde.

VijayakanthVijayakanthova partija DMDK formirala je savez sa frontom AIADMK-BJP u Tamil Naduu

Vijayakanthova partija, DMDK (Desiya Murpokku Dravida Kazhagam), konačno je prihvatila poziv da isplovi sa frontom predvođenim AIADMK-BJP u Tamil Naduu nakon dugotrajnih pregovora i značajnih prepirki.

Stranka je odlučila da se takmiči sa četiri mesta, a možda se nadala sedam. Štaviše, pregovarala je sa drugim frontom (DMK-Cong), proveravajući da li ima dobrih ponuda. Njegova zabrinutost je što je njegov rival Patali Makkal Kači (PMK) dobio sedam mesta dok je dobio četiri. Obe ove stranke su se borile za istu biračku bazu Vanniyar u severnom Tamil Naduu.

Scene u protekloj nedelji pokazale su kako je stranka bila dovedena do očaja da se uskladi sa frontom, pošto je njen eksperiment da predvodi treći front na izborima za Skupštinu 2016. doveo do šokantnog poraza jer nijedan kandidat nije izabran u skupštinu TN.

Štaviše, pitanja o Vijayakanthovom lošem zdravlju nastavljaju da prate zabavu jer glumac nije govorio u javnosti ili je imao konferenciju za štampu već duže vreme. Stranku sada vode njegova supruga, njegov zet i nedavno njegov sin. Čak je i tokom predizborne kampanje za Skupštinu 2016. ponekad zvučao nekoherentno.

Kada je Vijayakanth ušao u politiku 2005. nakon što je glumio u oko 130 filmova, bio je to dašak svežeg vazduha i viđen je kao neko ko može da ustane i da se računa u državi koja se polarizirala između DMK-a i AIADMK-a. Iako je Kongresna partija bila prisutna u Tamil Naduu, uvek je bila usklađena sa jednom ili drugom od glavnih dravidskih partija.

Vijayakanth je bio poznata zvezda, ali nikada tako velika kao Rajinikanth. U tradiciji heroja koji čini dobro, koji se bori protiv korupcije i podmitljivosti u sistemu, ostavio je trag. Stekao je priznanje kao neko čiji su filmovi dobro prolazili u seoskim centrima. Za razliku od Rajinikantha i Kamala Haasana, birači ga prepoznaju kao nekoga ko je ispružio glavu kada je bilo teško, a suprotstavio se i Jayalaliti i Karunanidiju kada je to zaista bilo važno. Na njega se gledalo kao na „autentičan“ u državnom plišu sa praznim parolama i velikim ideologijama.

Vijayakanth je počeo sa oko 8 procenata glasova na izborima za Skupštinu 2006. godine, koji su porasli na oko 10 procenata na parlamentarnim izborima 2009. godine. I na izborima za lokalne organe pokazao se dobro. Pošto su njegovi birači bili raštrkani po celoj državi, on je 2006. mogao da osvoji samo jedno mesto uprkos tome što je dobio 8 odsto glasova. Na oba ova izbora učestvovao je sam i bez ikakvih saveza.

Učestvovao je na skupštinskim izborima 2011. u savezu sa Džajalalitom da bi pobedio Karunanidija i lepo je sedeo sa 29 mesta u skupštini. Uz oštre kritike Jayalalithe, on je polako postajao fokus opozicione politike, međutim, loše zdravlje i nedostatak jake partijske organizacije pokazali su se kao hendikep.

Njegov politički šarm i privlačnost počivali su na činjenici da se neće lako svrstati ni sa jednom od glavnih dravidskih partija, ali kada je počeo da se usklađuje sa jednom od njih, počeo je da gubi svoju prodajnu tačku i narativ.

I za razliku od drugih dravidskih partija, on nije stavljao veliki naglasak na partijske manifeste ili periodične partijske konferencije. Njegov pristup je bio personalizovaniji i on je došao u politiku ne kao ideolog, već kao nesvršeni dobročinitelj. Čak i kada je više puta javno ošamario svoje partijanere, njegovi glasači to nisu shvatili ozbiljno. Videlo se to kao znak njegove „direktnosti“ i nedostatka lažne skromnosti.

Sada, njegovo loše zdravlje, loša partijska organizacija i nedostatak koherentnog narativa nastavljaju da proganjaju stranku, ali ostaje da se vidi da li ga se njegovi fanovi i glasači još uvek sećaju i povezuju se sa senkom zvezde.