Pobeda tvrdolinijaša na iranskim izborima umanjuje nade u zbližavanje sa Zapadom

Podrazumeva se da će konsolidacija moći iranskih tvrdolinijaša otvoriti novo poglavlje neliberalizma i državnog nasilja u iranskoj politici.

Iran, izbori u Iranu, ajatolah Ali Hamnei, iranske ankete, glasanje u Iranu, rezultati izbora u Iranu, Indijan ekspresBirači se registruju da bi dali svoj glas tokom parlamentarnih izbora na biračkom mestu u Teheranu, Iran, u petak. (AP)

Niko nikada nije pomislio da Tomas Hobs živi u Iranu početkom 21. veka. Upravo je zbog svog iskustva političkih previranja u Engleskoj građanskim ratovima napisao Levijatana. Kako bi on reagovao na današnji Iran? Na to je pitanje teško odgovoriti, a ipak je Iran danas leglo frakcija koje zabijaju nož u leđa, verskog fanatizma i političkog nasilja.

Kako se parlamentarni izbori završavaju u Iranu sa konzervativcima i tvrdolinijašima koji sada kontrolišu parlament, nema sumnje da se Iranci sada suočavaju sa hobsovskom državom sa apsolutnom moći, u kojoj prisile bezbednosti i opstanka zahtevaju minimiziranje i odbacivanje bilo kakvih pravnih ili moralnih ograničenja o upotrebi sile. U stvari, ništa ne može biti bliže hladnom Hobsovom realizmu od autoritarnog kursa na koji je krenuo iranski režim. Njen slučaj počiva na pretpostavkama koje su u potpunosti u skladu sa Hobsovim shvatanjem suverene države kao apsolutnog gospodara svih njegovih podanika i konačnog arbitra svih pitanja u društvu.

Shodno tome, činjenica da su kandidati povezani sa iranskom Revolucionarnom gardom (IRGC) osvojili većinu mesta u parlamentu od 290 mesta, još jednom pokazuje da IRGC ima kontrolu nad ogromnim segmentima iranske politike, ekonomije i spoljne politike. Iako vrhovni vođa, ajatolah Hamnei, kao glavnokomandujući, nastavlja da ima sinergijski odnos sa IRGC-om, čini se da garda igra aktivniju ulogu u donošenju političkih odluka u Iranu.

Nedavna kontrola parlamentarnih izbora i diskvalifikacija oko 9.000 potencijalnih kandidata, većinom reformista i umerenih, od strane moćnog Saveta čuvara, još jednom pokazuje da IRGC i konzervativci bliski Hamneiju pokušavaju da preuzmu vladu koja, od Rohanijevog predsedavanja, predvodila je grupa koja je želela da otvori odnose sa Zapadom. Za sada, pobedom tvrdolinijaša, novopreoblikovani iranski parlament zauzeće mnogo čvršći stav prema SAD i njihovim saveznicima u Evropi i regionu. Međutim, iransko zakonodavstvo biće predato konzervativcima u situaciji političke nestabilnosti i ekonomske krize izazvane američkim sankcijama. Takođe, novi tvrdolinijaški poslanici će započeti svoj posao kao poslanici u islamskoj republici koja pati od lomljenja stubova legitimiteta.

Brutalni obračun, u novembru 2019. (1.000 ljudi mrtvih i 7.000 uhapšenih), protiv onih iranskih građana koji su izašli na ulice da izraze svoje nezadovoljstvo povećanjem cena goriva od 200 odsto, oštetio je ionako krhki izborni stub režima i oslabio njegove tvrdnje na legitimitet. Oko 58 miliona Iranaca imalo je pravo glasa na nedavnim parlamentarnim izborima sa 9 miliona birača u glavnom gradu Teheranu. Ipak, mnogi građani, uključujući iransku urbanu srednju klasu, bojkotovali su izbore u velikim gradovima.

Zvaničan odziv birača (42,5 odsto, što je najniži u istoriji Islamske republike) je jasan izraz nezadovoljstva naroda izbornim procesom u Iranu. Ne zaboravimo da je izlaznost na izborima 2016. godine, na kojima su dominirali reformatori koji su podržali predsednika Rohanija i nuklearni sporazum iz 2015, bila skoro 62 odsto. Iako je Hamnei za slab odziv okrivio negativnu propagandu o novom korona virusu, svima je jasno da iranski režim dokazuje da je nesposoban za reforme.

Uzimajući u obzir da predsednik Rohani i njegov kabinet nisu bili u stanju da ispune svoje obećanje da će izgraditi novu eru prosperiteta zbog ogromnog pritiska američkih sankcija, iranski tvrdolinijaši sada razmišljaju o tome da napuste pritisak da se otvore zapadnim investicijama i trgovini. Umesto toga, nastojaće da se fokusiraju na regionalna tržišta. Jedan primer je Irak, koji je drugo najveće izvozno tržište Irana i zavisi od Irana u svemu - od hrane, mašina i struje do prirodnog gasa. Irak nema drugog izbora osim da nastavi da posluje sa Iranom, pošto je, kao što smo videli ubistvom generala Kasema Sulejmanija, IRGC duboko umešan u iračka političko-vojna pitanja.

Ključni sastojak ovde su bile snage Kuds, spoljno operativno krilo IRGC-a, koje je Sulejmani vodio pre nego što su ga Amerikanci ubili u Iraku. Sa IRGC i njenim kandidatima na vlasti u novom domu, nema nade da bi predsednik Rohani mogao da ratifikuje bilo koji ključni zakon tokom svoje poslednje godine na funkciji. Takođe, pošto tvrdolinijaši imaju većinu u iranskom parlamentu, nema više nade za ponovno pregovaranje o nuklearnom rešenju iz 2015. godine iz kojeg se administracija Donalda Trampa povukla 2018. Iako parlament nema mnogo reči u iranskoj spoljnoj politici, tvrda skupština će moći da sadrži umereni dnevni red.

Podrazumeva se da će konsolidacija moći iranskih tvrdolinijaša otvoriti novo poglavlje neliberalizma i državnog nasilja u iranskoj politici. Ovo ne samo da će okončati preostala zrna poverenja između iranskih građana i islamskog režima, već će takođe zatvoriti vrata za bilo kakve diplomatske napore i angažman za mir na Bliskom istoku između Teherana i Zapada.

Ovaj članak se prvi put pojavio u štampanom izdanju 26. februara 2020. pod naslovom Staro vino u staroj boci. Pisac je profesor-prodekan i direktor Centra za mir Mahatma Gandhi, Jindal Global University.