Američki izveštaj o verskim slobodama u Indiji poziva na razmišljanje
- Категорија: Kolumne
Iako je vlada bila u pravu na diplomatskom nivou što je odbacila izveštaj, kritike bi trebalo posmatrati kao priliku da se razmisli o stanju slobode veroispovesti u Indiji.
Komisija Sjedinjenih Država za međunarodnu versku slobodu (USCIRF) je u svom izveštaju za 2020. kategorisala Indiju kao zemlju od posebne zabrinutosti (CPC). Indija je već jednom dobila ovu sramotnu oznaku — posle pokolja u Gudžaratu 2002.
USCSIR je nezavisna, dvostranačka komisija savezne vlade SAD-a osnovana 1998. prema Međunarodnom zakonu o vjerskoj slobodi. On prati slobodu veroispovesti širom sveta osim u SAD. Od devet komesara, tri imenuje predsednik SAD, dva lider stranke američkog predsednika i četiri lider opozicije u Kongresu. Izveštaji USCIRF-a su globalno poštovani.
Intelektualci koji izražavaju zabrinutost zbog atmosfere mržnje koju stvaraju TV voditelji u ime sebičnih političara i regresivne desničarske ideologije ismevani su u Indiji. I pravosuđe nije pokazalo potrebnu spremnost da se odupre izazovu. Ono nije smatralo da je novousvojeni Zakon o izmenama i dopunama državljanstva (CAA), ukidanje specijalnog statusa Džamua i Kašmira ili kršenje građanskih sloboda, nakon ukidanja, dovoljno važni da bi se čulo. U stvari, Vrhovni sud je nadgledao proces isključivanja i podele NRC-a u Asamu.
Za prave nacionaliste međunarodni prestiž zemlje je važniji od pobede na izborima. Za njih je bolno gledati kako se naša velika zemlja bore zajedno sa Iranom, Saudijskom Arabijom, Pakistanom, Severnom Korejom, Sirijom, Mjanmarom i Kinom po pitanju verskih sloboda. Već su bili uznemireni tvitovima iz Zapadne Azije koji su Indiju podsetili na njenu civilizacijsku posvećenost toleranciji. Ovaj autor ne želi da bilo koja muslimanska zemlja govori u ime indijskih muslimana: muslimani imaju puno poverenje u ustav i institucije zemlje.
Indija je godinama bila zemlja od posebne zabrinutosti (CSC), ali se sada rangiranje dodatno pogoršalo. U idealnom slučaju, Indija bi trebalo da bude u rangu sa skandinavskim zemljama, SAD i Kanadom. Danas su Avganistan, Sudan, Indonezija i Egipat viši od nas.
Ko su zemlje CPC? To su zemlje u kojima se vlada bavi ili toleriše posebno teška kršenja verskih sloboda. Prema američkom Zakonu o međunarodnoj vjerskoj slobodi, teška kršenja vjerskih sloboda ukazuju na sistematska, stalna i ogromna kršenja uključujući mučenje, ponižavajuće postupanje, produženi pritvor bez optužbi i drugo flagrantno uskraćivanje prava na život, slobodu ili sigurnost osoba.
U izveštaju se primećuje da je situacija u Indiji 2019. imala oštar zaokret. Nacionalna vlada je iskoristila svoju ojačanu parlamentarnu većinu da uvede politiku na nacionalnom nivou kojom se krše verske slobode širom Indije, posebno muslimana. Uzela je u obzir diskriminatorne odredbe CAA i odbacila tvrdnju vlade da ovaj zakon nema nikakve veze sa indijskim muslimanima. Čak tri specijalna izvestioca Ujedinjenih nacija upozorila su da će NRC dovesti do apatridije, deportacije ili produženog pritvora (indijskih muslimana), ali su oni ignorisani.
Izveštaj je takođe primio k znanju poziv glavnog ministra UP na osvetu protiv demonstranata protiv CAA i njegovu primedbu da demonstrante treba hraniti mecima, a ne birijani. Takođe se spominje presuda Babri mesdžidu kao presuda koja podstiče kulturu nekažnjivosti za one koji ruše verska mesta i maltretiraju manjine. Način na koji je revizija Sabarimala prihvaćena, sporna verska pitanja drugih zajednica koja se povezuju sa njom i revizija Babri nije održana čak ni na otvorenoj sudskoj raspravi, nije dobro prošao kod nezavisnih posmatrača. Zabeleženo je i nekoliko incidenata linča na ime klanja krava. U jasnoj optužnici, u izveštaju se navodi da su nacionalne i različite državne vlade dozvolile da se nekažnjeno nastave kampanje uznemiravanja i nasilja nad verskim manjinama širom zemlje i da se bave i tolerišu govor mržnje i podsticanje na nasilje protiv njih.
Indija je odbila da primi izveštaj i istakla tri od devet komesara koji se protive statusu CPC. U njemu se navodi da je Indija, za razliku od autoritarnih režima Kine i Severne Koreje, najveća svetska demokratija. Druga je priča da i po indeksu vladavine prava i slobode štampe naša rang-lista kontinuirano pada. Dvojica neistomišljenika (u izveštaju USCIRF) su kandidati predsednika Trampa. Oni su takođe zabrinuti za stanje slobode veroispovesti u Indiji, ali nisu favorizovali oznaku CPC za nas. Jedan od njih je pomenuo da je ACV u postupku pred Vrhovnim sudom.
Iako je vlada bila u pravu na diplomatskom nivou što je odbacila izveštaj, kritike bi trebalo posmatrati kao priliku da se razmisli o stanju slobode veroispovesti u Indiji. Moramo da obezbedimo slobodu veroispovesti svima. Mora se pozabaviti i zabrinutošću Hindusa oko autonomije u upravljanju hramom. Čak i stranci po članu 25. Ustava imaju pravo ne samo da ispovedaju i praktikuju, već i da propagiraju svoju veru. Zakoni protiv konverzije su protivni međunarodnim zakonima o ljudskim pravima kao što su UDHR i ICCPR. Čak je i presuda vrhovnog suda Rev. Stanislaus (1977) koja je potvrdila takve zakone od strane najvećeg indijskog stručnjaka za ustavno pravo, H.M.Seervaia, produktivnom za velike javne nestašluke. Test suštinske važnosti pod kojim su naši sudovi preuzeli ulogu sveštenstva će, nadamo se, ponovo razmotriti veće od devet sudija Sabarimala. Slično tome, postoji potreba da se donese snažan zakon o linču mafije kao što je predložio Vrhovni sud. Odbijanje rezervacije za zakazane kaste takođe treba preispitati. Plan za nacionalni NRC mora biti odbačen i ACV izmenjen tako da uključuje sve verske manjine, a ne određene verske grupe.
Pisac je prorektor Pravnog univerziteta NALSAR, Hajderabad