Patrola 7. flote SAD u indijskoj EEZ bila je neprikladan čin

Ne samo da su SAD rizikovale da otuđuju saveznika, već su istakle i bogatu ironiju svoje pozicije citirajući treću Konferenciju UN o pravu mora, a da je nisu ratifikovale.

Indija i SAD su učestvovale u zajedničkoj pomorskoj vežbi, zajedno sa mornaricama Japana, Francuske i Australije u istočnom regionu Indijskog okeana, u vežbi La Perous između 5. aprila i 7. aprila. (Izvor: Twitter/@USNavy)

Indijski posetioci zvaničnog sajta komandanta 7. flote SAD sa sedištem u Jokosuki bili su zbunjeni kada su pročitali sledeće saopštenje: 7. aprila 2021. USS Džon Pol Džons je potvrdio prava i slobode u navigaciji... unutar indijske EEZ, bez zahtevanja prethodne saglasnosti Indije. Uz jednaku mešavinu pravednosti i chutzpa, dodaje se u saopštenju, Indija zahteva prethodnu saglasnost za vojne vežbe ili manevre u njenoj EEZ... tvrdnja koja nije u skladu sa međunarodnim pravom... Ova operacija slobode plovidbe (FONOP) podržava međunarodno pravo osporavajući prekomerne morske zahteve Indije .

U atmosferi brzog zagrevanja indo-američkih odnosa, ova besplatna javna izjava, koja dolazi u roku od nekoliko nedelja od virtuelnog sastanka četvorke lidera predvođenih SAD, i nakon velike indijsko-američke pomorske vežbe, može se posmatrati samo kao čin daha- uzimajući ludost. Neprikladnost postaje još očiglednija kada se posmatra u pozadini da je međunarodno pravo koje citira komandant 7. flote Konvencija UN koja je rezultat treće Konferencije UN o pravu mora (UNCLOS 1982).

Indija je ratifikovala Konvenciju, koja je stupila na snagu 1994. godine, ali postoji bogata ironija u činjenici da je među 168 nacija koje su ili pristupile ili ratifikovale UNCLOS 1982, SAD upadljive po njenom odsustvu. Sekretarijat UN nije zadužio nijednu državu za ulogu nadgledanja ili sprovođenja implementacije UNCLOS-a. Stoga je intrigantno videti da su SAD sebi pripisale ulogu globalnog policajca u njegovoj primeni. Pošto je pomorski poredak zasnovan na pravilima postao mnogo korišćena politička fraza, vredi ispitati poreklo ovih pravila i ulogu koju su SAD igrale do sada.

Uz rizik da zvuči doktrinarno, mora se reći da su devetogodišnji pregovori o formulisanju UNCLOS 1982 u suštini bili borba između onih koji imaju (uspostavljenih evropskih i severnoameričkih pomorskih sila) i onih koji nemaju – trećeg svet — koji su počeli da polažu svoje legitimne zahteve za korišćenje i bogatstvo okeana. Prvi veliki izazov starom poretku došao je iz SAD kada je 1945. predsednik Hari Truman jednostrano proglasio američku jurisdikciju nad svim prirodnim resursima na kontinentalnom pojasu te zemlje. Ovo je pokrenulo slobodnu za sve, u kojoj su neke države proširile svoja suverena prava na 200 milja, dok su druge proglasile teritorijalna ograničenja kako žele.

Da bi se uveo red u zbunjujuću situaciju, UN su sazvale konferencije za kodifikaciju morskih zakona, a nakon mučnih pregovora postignut je sporazum o setu zakona koji su formalizovali sledeće morske zone: (a) ograničenje od 12 milja na teritorijalnom moru; (b) zonu od 24 milje; i (c) novozamišljena ekskluzivna ekonomska zona (EEZ) koja se proteže do 200 milja u okviru koje bi država imala isključiva prava nad prirodnim resursima. Rečeno je da je EEZ jedinstvena po tome što nije bila ni otvoreno more ni teritorijalne vode.

Prihvaćeno je da morsko dno izvan granica nacionalne jurisdikcije nije podložno nacionalnom suverenitetu, već da će biti zajedničko nasleđe čovečanstva i čini se da je to bilo u korenu protivljenja SAD UNCLOS-u. Predsednik Ronald Regan je navodno bio ubeđen da ovaj utopijski koncept favorizuje nerazvijene zemlje i time uskraćuje Americi plodove njene tehnološke superiornosti. Američki Senat je stoga odbio da ratifikuje UNCLOS.

Glavna preostala mana u UNCLOS 1982 je to što su potpisnice odlučile da ćute o kontroverznim pitanjima sa vojnim ili bezbednosnim implikacijama i nisu naložili nikakav proces za rešavanje nejasnoća. Pribegavanje Međunarodnom sudu za pomorsko pravo ili arbitražnom sudu su među dostupnim opcijama, ali mnoge države su izrazile prednost pregovaranju u dobroj veri.

Među oblastima velikih sporova ili oštrih razlika u tumačenju pravila su: Primenljivost koncepta EEZ na stene i ostrvce; pravo nevinog prolaza stranih ratnih brodova kroz teritorijalna mora; obavljanje pomorskih aktivnosti u EEZ i obavljanje pomorskih naučnih istraživanja u teritorijalnim vodama i EEZ. Indija je imala rezerve u vezi sa ovim pitanjima i dala je određene izjave u ovom kontekstu dok je ratifikovala UNCLOS. Možda je došlo vreme da potpisnici UNCLOS 1982. sazovu još jednu konferenciju kako bi razmotrili zakone i rešili sporna pitanja.

U međuvremenu, čini se besmislenim da američka mornarica plaši Maldive, ili prijateljsku Indiju, zastrašujućim patrolama FONOP-a i provokativnim porukama, dok pravi krivac — Kina — postavlja svetu niz svršenih činjenica. Pošto se izolovala od američke intervencije, progresivnim razvojem svoje sposobnosti protiv pristupa, uskraćivanja područja ili A2AD, koja predstavlja slojevitu pretnju odvraćanja približavanju američkih snaga, Kina je ubrzala svoju kampanju za postizanje kontrole nad Južnom kineskim morem (SCS). ).

Kina je 2013. godine započela intenzivnu kampanju izgradnje veštačkih ostrva u SCS koristeći flotu bagera za stvaranje 3.000-4.000 hektara zemlje na vrhu grebena u grupama Spratli i Paracel. Danas, tri kineske ispostave, Vatreni krst, Mischief & Subi Reefs, imaju piste i luke i utvrđene su projektilima i radarima. Kina je 2016. godine s prezirom odbacila presudu Arbitražnog suda UN u svom sporu sa Filipinima. Bliže kući, 2020. godine, trupe PLA agresivno su napredovale na severnim granicama Indije, da bi prešle liniju stvarne kontrole.

Čini se da do sada nijedna od američkih inicijativa, uključujući Obamin neuspeli američki zaokret/rebalans prema Aziji, Trampovu indo-pacifičku strategiju i Zakon o inicijativi za azijsko osiguranje, nije imala ni najmanji uticaj na agresivnu nameru Kine i veliku strategiju koja se odvija. Činilo se da je sazivanje prvog samita Quad-a na nivou lidera od strane predsednika Džoa Bajdena udahnulo svež život inicijativi koju je Peking odbacio kao toliko morske pene.

U ovom napetom okruženju, FONOP kampanja koja se stalno širi širom sveta zahteva pažljivu ponovnu procenu od strane američkih kreatora politike u pogledu efikasnosti – da ne bi otuđila prijatelje umesto da odvraća protivnike.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 12. aprila 2021. pod naslovom „Odvraćaj protivnike, ne otuđivaj prijatelje“. Pisac je bivši načelnik indijske mornarice