Razumevanje američkog entuzijazma za Quad

Tanvi Madan piše: Kvad se uklapa sa željom predsednika Bajdena da vidi kako demokratije pokušavaju da ostvare, i širim spoljnopolitičkim pristupom administracije koji naglašava saveze i partnerstva – i pomaže u pronalaženju rešenja za kineski problem.

U Indo-Pacifiku, ključni interes za Bajdenovu administraciju je održavanje poretka zasnovanog na pravilima, onog koji je osporavan od strane odlučne Kine.

U petak će se lideri Australije, Indije, Japana i Sjedinjenih Država sastati na prvom ikada ličnom Kvadrilateralnom (kvad) samitu. Pre godinu dana takav skup bi bilo teško zamisliti. Do januara 2021. Delhi i Tokio ne bi ni koristili reč Quad u svojim izjavama. Što je još važnije, s obzirom da su se u SAD nazirali izbori, sudbina Kvada je bila nejasna. Trampova administracija je pomogla da se oživi 2017, ali kampanja Džoa Bajdena nije pokazala malo interesovanja za Kvad. Međutim, umesto da zauzme stav bilo šta osim Trampa, predsednik Bajden nije samo prihvatio ovu koaliciju, već je udvostručio.

Dakle, šta objašnjava da je Bajdenova administracija uporna sa Kvadom, pa čak i da je uzdiže sa ministarskog na nivo lidera? Korisnost je nadmašila politiku. Koalicija se uklapa sa predsednikovom željom da vidi kako demokratije pokušavaju da ostvare, i širim spoljnopolitičkim pristupom administracije koji naglašava saveze i partnerstva - i pomaže u pronalaženju rešenja za kineski problem.

Bajdenov zagrljaj Kvad-a došao je rano u administraciji. U roku od mesec dana od stupanja na dužnost, administracija je bila domaćin ministarskog, a zatim, mesec dana kasnije, virtuelnog samita četvorki lidera. Ovo je bilo u skladu sa željom administracije da ojača saveze i partnerstva, delimično da izgradi poziciju snage sa koje će se približiti konkurentima kao što je Kina. Kao prvi multilateralni sastanak lidera čiji je domaćin bio Bajden, samit Kvada je takođe odrazio - i proistekao iz - namere administracije da se fokusira na Indo-pacifički region. Pored toga, to je pomoglo da se signalizira da administracija neće slediti pristup prvi put Kina, već pristup Indo-Pacifiku ili Aziji iz kojeg će proisteći politika Kine. Štaviše, kao i Trampova administracija, Bajdenovi zvaničnici su predvideli značajnu ulogu Indije koja nije saveznica u svojoj strategiji za region — a Kvad je pružio način za rad sa Indijom izvan bilateralnih platformi.

Kvad se takođe uklapa u usvajanje fleksibilnog multilateralizma administracije. Ovo proizilazi iz priznanja da su bilateralni savezi i partnerstva, kao i regionalne i međunarodne organizacije neophodni, ali nedovoljni mehanizmi za suočavanje sa današnjim izazovima. Tu dolaze koalicije koje okupljaju saveznike i partnere usklađene po određenim pitanjima ili interesima.

U Indo-Pacifiku, ključni interes za Bajdenovu administraciju je održavanje poretka zasnovanog na pravilima, onog koji je osporavan od strane odlučne Kine. Američki sistem savezništva je kritičan; ASEAN je važan. Ali oni nisu dovoljni, a azijski NATO je nemoguć. Uđite u Quad, koji okuplja zemlje koje ispunjavaju tri uslova za idealno članstvo u koaliciji: relevantne su, snalažljive i spremne da rade zajedno kako bi se uhvatile u koštac sa izazovima u Indo-Pacifiku.

Ekspresno mišljenje| Radživ Bhatia piše: Važnost sastanka Quad-a usred trenutnog geopolitičkog toka

I da ne bude greške, za Bajdenovu administraciju (i ostale članove), ovaj izazov se značajno odnosi na Kinu. Vođe Quad-a ne pominju eksplicitno reč C u svojim izjavama. Ipak, asertivnost te zemlje u poslednjih nekoliko godina je ono što je Quad učinilo i neophodnim i mogućim. Neophodno jer su izazovi koje je Kina stvorila u Indo-Pacifiku akutni i ne mogu se rešiti sami. A moguće zato što je asertivnost Pekinga – posebno prema samim članovima Quad-a – stvorila tržište za saradnju između ovih istomišljeničkih država koje dele zabrinutost u vezi sa ponašanjem Pekinga. Ovo ponašanje je takođe pomoglo u jačanju bilateralnih i trilateralnih veza četiri zemlje na kojima je Kvad izgrađen. A intenziviranje konkurencije sa Kinom doprinelo je da Bajdenova administracija prevaziđe svaku nevoljnost koju je možda morala da prihvati Kvad.

Bez obzira na to, Bajdenova administracija i ostale tri vlade preformulisale su razgovor oko Kvada od eksplicitnijeg okvira Trampove administracije o Kini. Oni su istakli poreklo Quad-a u kolektivnom odgovoru četiri zemlje na cunami u Indijskom okeanu 2004. godine, koji je doveo do kratkotrajnog Quad 1.0 2007. A prva velika zajednička inicijativa Quad 2.0 uključuje obezbeđivanje 1 milijarde doza Covid vakcine u Indo-Pacifik do 2022.

Prvi pomaže da se istakne regionalno i organsko poreklo Quad-a. Drugi prenosi poruku koja je više dobrodošla u Aziji — da grupa nije protiv nečega (to je Kina) već za nešto (nuđenje rešenja regionalnih problema i očuvanje poretka zasnovanog na pravilima). I jedni i drugi pomažu u suprotstavljanju kineskim težnjama koje ili odbacuju Kvad kao beskorisno ili ga optužuju da je američki, ekskluzivni, anti-kineski bezbednosni savez koji će destabilizovati region.

To ne znači da Quad-u u Bajdenovom eri nedostaje bezbednosna dimenzija. Četiri mornarice i njihove specijalne snage su zaista usred izvođenja vojne vežbe. A dnevni red samita će verovatno uključiti diskusiju o stanju kineskog izazova, saradnji u pomorskoj bezbednosti i kritičnoj i novoj tehnološkoj saradnji. Ali to će takođe uključivati ​​borbu protiv Covida i klimatskih promena, jačanje regionalne povezanosti i podsticanje inovacija. Nije da zemlje neće privatno razgovarati o izgradnji balansne koalicije u regionu, ali, javno, verovatnije je da će razgovarati o izgradnji otpornosti u regionu.

S obzirom na mesec koji je imao sa posledicama povlačenja iz Avganistana i uvođenja AUKUS-a, predsednik Bajden će takođe želeti da naglasi otpornost Amerike – i da su izveštaji o njenom padu uveliko preuveličani. A njegovi Quad partneri su putovali izdaleka da prenesu svoje uverenje - ili barem svoju nadu - da je to zaista slučaj.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 23. septembra 2021. pod naslovom „Savršena koalicija za Ameriku“. Pisac je direktor Indijskog projekta na Institutu Brukings u Vašingtonu