Podržavanje slobode govora, ali ne i kritika vlade

U današnjoj Indiji, civilno društvo i građani moraju da shvate da je važno razvijanje podrške slobodi govora, ako se želi preokrenuti plima protiv gušenja slobode govora.

Činilo se da je u zemljama širom sveta javnost manje tolerantna na kritiku vlade privatno nego javno.

Napisali Jacob Mchangama i Raghav Mendiratta

2021. godina je do sada bila tragična za Indiju. Zemlja je bila svedok razornog drugog talasa Covid-19 sa zvaničnim brojem smrtnih slučajeva preko 3.50.000. Poklapajući se sa ovim, 2021. je takođe bila godina nezabeleženog nivoa napada na slobodu govora i udruživanja – same slobode koje je Gandi smatrao dva pluća koja su apsolutno neophodna da čovek udahne kiseonik slobode. Nažalost, prema našem novom globalnom istraživanju, čini se da suzbijanje slobode govora podržava široki deo indijske javnosti.

Samo u poslednjih nekoliko meseci, policija Delhija je dospela na međunarodne naslove zbog posete Tvitter-ovim kancelarijama u Indiji kako bi rutinski istražila svoju politiku označavanja sadržaja kao izmanipulisanih medija. Vlada Unije je snažno aktivirala Tviter da ukloni tvitove koji kritikuju odgovor premijera Narendre Kovida. 22-godišnji klimatski aktivista bio je među mnogim aktivistima koji su uhapšeni zbog mobilizacije podrške za proteste farmera, a protiv novinara je podneto više FIR-a zbog izveštavanja o smrti od Covida i nedostatku kiseonika.

Ovi slučajevi nisu izolovani, već su simbol sistematskog gušenja slobode govora i izražavanja tokom poslednjih nekoliko godina. U ovom kontekstu, postaje ključno analizirati da li se sloboda izražavanja smanjuje samo zbog nedostatka političke volje da se ona procvjeta (nedostatak na strani ponude kroz stroge zakone), ili zbog obezvređivanja ovog prava u javnosti (deficit potražnje zbog smanjene podrške).

Naš tim u projektu Future of Free sproveo je globalno istraživanje u 33 zemlje sa blizu 50.000 ispitanika kako bi razvio Justitia Indeks slobode govora koji procenjuje ukupnu podršku slobodi govora u različitim zemljama. Anketa je zasnovana na odgovorima na osam pitanja o spremnosti da se dopuste kontroverzne vrste govora, poput mogućnosti da se vređaju vera i manjinske grupe i da se objave informacije koje bi mogle da utiču na nacionalnu bezbednost.

Istraživanje je pokazalo da i globalno i u Indiji podrška slobodi govora u principu ostaje jaka, ali opada kada se primeni na kompromise i navodno konkurentne vrednosti. Osamdeset devet odsto svih ispitanika u Indiji reklo je da im je važno da ljudi mogu slobodno da govore, u skladu sa globalnim prosekom od 93 odsto. Međutim, kada su ispitanicima postavljena konkretna pitanja o kontroverznim kategorijama govora, poput vređanja sopstvene religije i uverenja, podrška je bila znatno manja. Značajno je da među 33 ispitane zemlje Indijci pokazuju najmanju podršku govoru koji je kritičan prema vladi, sa samo 67 odsto, što je niže nego u zemljama kao što su Pakistan (70 odsto) ili Rusija (85 odsto). Podrška Indije od 67 odsto je takođe značajno niža od drugih demokratskih zemalja kao što su Velika Britanija (96 odsto) ili Nemačka (94 odsto) - zabrinjavajući signal usred trenutne klime ograničenja govora.

Istraživanje je otkrilo neke druge nalaze koji su pokazali rastuću političku netoleranciju ljudi kada su postavljana indirektna pitanja kako bi se otkrile podsvesne pristrasnosti. Znamo da ponekad percepcija ljudi o tome šta bi za njih moglo biti prihvatljivo da kažu u javnim oblacima svoje razumevanje njihovih pravih gledišta. Da bi se eliminisala ova pristrasnost u pogledu društvene poželjnosti, ispitanici su takođe zamoljeni da rangiraju dve liste koje su sadržale izjave o njihovim preferencijama. Ovo je otkrilo da postoji značajan stepen razlike između percipirane društvene podrške ljudi principima slobode govora i njihovog privatnog mišljenja.

Činilo se da je u zemljama širom sveta javnost manje tolerantna na kritiku vlade privatno nego javno. Ovo posebno važi za Indiju, gde je podrška kritikama vlade opala za 32 procentna poena privatno. To znači da je Indija od svih ispitanih zemalja ubedljivo najmanje tolerantna na kritiku vlade u četiri oka, gde je samo svaka treća (35 odsto) podržala pravo da bude kritičan prema vladi. Ovo je oko 20 procentnih poena niže od susednog Pakistana. Ovo je ključni razlog zašto Indija završava tako neočekivano nisko na Indeksu slobode govora Justitia (broj 25 od 33).

Podrška slobodi govora bila je još niža kada se pita o konkretnim pitanjima vređanja njihove vere ili govora koji utiču na nacionalnu bezbednost. Na primer, samo 44 odsto indijskih ispitanika reklo je da ljudi treba da imaju slobodu da kritikuju svoju religiju ili uverenja, u poređenju sa 81 odsto u Norveškoj i 79 odsto u SAD. Zabrinjavajuće je da je Indija bila jedna od samo tri zemlje u anketi u kojima je u poređenju sa 2015. smanjena podrška izjavama koje su uvredljive za verska uverenja ispitanika.

Na indirektno pitanje, zemlje poput Rusije, Australije, Velike Britanije i nekih zemalja sa muslimanskom većinom, kao što je Turska, izgledale su mnogo sekularnije nego što bi se na prvi pogled činilo, što znači da podržavaju kritiku religije više privatno nego javno. Indijski ispitanici su takođe izgledali tolerantniji/otvoreniji za kritiku svojih religija privatno u poređenju sa javnom, iako u manjem stepenu nego ispitanici u Rusiji i UK.

U pozadini tekuće borbe vlade sa Tvitterom, postaje relevantno primetiti da je većina ispitanika u Indiji rekla da lažne vesti moraju biti regulisane. Međutim, samo 11 odsto ispitanika reklo je da bi vlada trebalo da bude odgovorna za regulisanje lažnih vesti na društvenim medijima, što je možda prećutno priznanje da će vladina kontrola interneta predstavljati ozbiljnu opasnost za slobodan i ravnopravan govor u Indiji. Trideset četiri odsto je reklo da platforme društvenih medija treba da budu odgovorne, 37 odsto je reklo da i kompanije društvenih medija i vlada treba da budu odgovorne, a samo 18 odsto je reklo da uopšte ne bi trebalo da postoji regulacija onlajn lažnih vesti.

Kada se rezultati naše ankete koja proučava podršku slobodi govora uporedi sa V-Demovim istraživanjem (nezavisni institut za politička istraživanja sa sedištem u Švedskoj) o slobodi govora u praksi, čini se da postoji jasna, pozitivna korelacija između podrške javnosti/popularne potražnje za sloboda govora i stvarno uživanje slobode govora u društvu. Naravno, korelacija se ne sme uvek mešati sa uzročno-posledičnim. Dakle, ne tvrdimo da je sve manja podrška slobodi govora u Indiji razlog za sve manje ostvarivanja slobode govora. Mi samo sugerišemo da bi smanjenje podrške slobodi govora u javnosti takođe moglo biti ključni razlog zašto vlade (u Indiji i širom sveta) osećaju uverenje da prekoračenje slobodnih medija neće imati izborne implikacije.

Ova hipoteza dalje nailazi na podršku kada vidimo da u zemljama kao što su SAD i Danska koje uživaju visok stepen slobode izražavanja u praksi, postoji proporcionalno veća podrška slobodi govora. S druge strane, zemlje poput Pakistana i Malezije koje imaju relativno niže rezultate u podršci slobodi govora takođe imaju niže rezultate u praksi slobode govora.

U današnjoj Indiji, vredno je civilnog društva i građana da se opuste i cene da ako se želi da se preokrene situacija protiv gušenja slobode govora, razvoj podrške slobodi govora među ljudima je možda jednako važan kao i zaštita slobode govora kroz sudskim ili zakonodavnim sredstvima.

Mchangama je izvršni direktor projekta Justitia and the Future of Free Speech. Mendiratta, advokat, je pravni saradnik u projektu Budućnost slobode govora