Čudna smrt indijskog komunizma

Od pedesetih do sedamdesetih godina vodila se ozbiljna debata o tome koliko je komunistička revolucija neizbežna u Indiji.

a b bardhan, ab bardhan smrt, cpi lider bardhan, bardhan cpi lider, indijske leve stranke, cpi, cpim, komunizam u Indiji, indijska ekspresna kolonaBivši premijer Manmohan Sing na poslednjem ispraćaju od veterana CPI lidera AB Bardana koji je preminuo u Nju Delhiju. (Izvor: Express Photo by Tashi Tobgyal)

Smrt lidera CPI LEADER A B Bardhana podsetila nas je koliko je levica danas malo važna. Komunisti su najpošteniji, najpristojniji ljudi u indijskoj politici. Oni su i najnebitniji.

Malo ko može da zamisli koliko je to malo verovatno. Od pedesetih do sedamdesetih godina vodila se ozbiljna debata o tome koliko je komunistička revolucija neizbežna u Indiji. Budućnost je bila crvena. Sada, naravno, niko ne shvata ozbiljno komuniste, pa čak ni komunizam. Sovjetski Savez se raspao a da niko nije ispalio metak. Lenjinizam se pokazao kao obmana koja nije mogla da preživi 20. vek.

Uprkos tome, reputacija je bila da su komunisti disciplinovana partija čiji su članovi sledili postavljenu liniju. Oni su hteli da pokrenu revoluciju uz masovnu podršku. Nehru bi bio prognan kao Čang Kaj Šek.

Zašto je komunizam tako strašno propao? Marks je bio fasciniran kapitalizmom i divio se njegovom ogromnom produktivnom potencijalu. On i Engels su reklamirali nastup globalizacije u svom mladalačkom Komunističkom manifestu. Njegov ideal socijalizma bio je tempiran za mnogo posle zrelosti kapitalizma.

Lenjin je bio taj koji je promenio argument. Bio je šokiran slomom internacionalizma radničke klase u Prvom svetskom ratu. Vidio je budućnost kao mračnu. Kladio se da će se kapitalizam dići u vazduh zbog sve većih kriza. Njegova srećna pobeda u Rusiji utvrdila je njegovu ideju kao marksizam za dvadeseti vek.

Komunistička sreća se nastavila i kapitalizam je pretrpeo Veliku depresiju. Izgledalo je kao da je revolucija neminovna. Lenjin je spojio imperijalizam i kapitalizam. Ovo je povećalo privlačnost komunizma za kolonije. Staljin je poslao milione u koncentracione logore, ali je ideja da je Sovjetski Savez bila nada sveta ostala jaka. Pobeda u Drugom svetskom ratu, a potom i zauzimanje istočnoevropskih zemalja, povećali su ugled Sovjetskog Saveza. Kina je imala sopstvenu revoluciju koja je potvrdila Lenjinovu mudrost da će komunistička revolucija početi u zaostalim zemljama, a ne razvijenim kako je Marks možda mislio. Indija je trebalo da bude sledeće zrelo voće koje će pasti. CPI je izbrisao svoju svesku podržavajući britanske vladare tokom rata, jer je za njih borba bila za odbranu Sovjetskog Saveza. Oni su osudili nezavisnost kao iluzornu i pokrenuli preuranjenu revoluciju u Telangani. Staljin je mislio da Indija nije spremna za revoluciju. Tako su komunisti počeli da igraju demokratsku igru ​​po naređenju čekajući signal za pobunu.

Avaj, nikada nisu razumeli indijsko društvo i značaj kaste. Romantizovali su radničku klasu, koliko god bila mala, zaposlenu u nekoliko velikih fabrika. Ali ekonomski rast je stagnirao zbog nepoverenja u privatni sektor. Indija nije uspela da se industrijalizuje. Radnička klasa je ostala mala.

Onda je Indira Gandi pametno otkupila komuniste dajući im pokroviteljstvo. Komunisti su napustili svaku kritiku indijskog političkog sistema i kritikovali su samo imperijaliste. Avaj, za njih se kapitalizam pokazao snažnijim nego što je Lenjin mislio i oživeo je dok je lenjinizam izgubio bitku za ekonomsku moć.

Vlada Rao/Singh je napustila neuspeli model socijalizma 1991. godine i liberalizovala ekonomiju koja je počela da raste. Tada su komunisti izazvali Manmohana Singa po pitanju nuklearnog pitanja i Kongres je „oslobodio prijatelje“ komunistima. Komunizam je postao nebitna sporedna predstava. Indijski komunizam, RIP.