Ponuda Sreedharana da bude CM kandidat BJP-a u Kerali je zapanjujuća

Da li je E Sreedharan naivan ili arogantan ili oboje misli da će njegova inženjerska rešenja rešiti problem ljubavnog džihada i jedenja govedine?

Od inženjera dolazi uverenje da svi društveni problemi imaju inženjerska rešenja. (Ilustracija C R Sasikumar)

U svojoj knjizi Yuganta, komentaru Mahabharate, eminentni antropolog indijskog društva, Iravati Karve, ima ovo da kaže o Bhišmi. Razgovarajući o svom životu punu kontradikcija, njegovoj otmici tri princeze Kaši, njegovoj nespremnosti da prihvati Vjasinu ponudu da se povuče sa Satjavatijem u šumi pre rata, njegovim agonijama na bojnom polju i njegovom čuvenom diskursu (ono što ona naziva banalnostima) o darmi , Karve postavlja tri pitanja o svom životu koja danas vredi razmotriti: (i) Zašto je prihvatio generalsku dužnost u vojsci kada je imao 90 godina? (Ona je izračunala ovu cifru) (ii) Kao neko ko nije bio veliki ratnik, osim njegove mitske bitke sa Parašuramom na kojoj počiva njegova reputacija, zašto je prihvatio generalsku dužnost u vojsci Kaurave? I (iii) kao kšatrija koji je izvršio svoje dužnosti (s obzirom da su njegovi nećaci obučeni da budu kraljevi) zašto se nije odrekao vlasti kao što je to bilo potrebno? Ovo pravilo se odnosilo na obične porodične ljude koji su uronjeni u svoje poslove. Da li je Bhišma mislio da je imun zato što je pripadao onoj kategoriji ljudi koji žrtvuju sebe i žive samo za druge? Da li je osećao, kao i takvi ljudi, da nikada ne može da odustane od svojih obaveza, već da mora da umre u zaprezi? (p21)

Podsetio sam se Karveove rasprave o Bhišmi kada sam pročitao o odluci E Sreedharana, sa 88 godina, da uđe u partijsku politiku preko BJP. Intervju za medije u kojem se ponudio da bude kandidat za glavnog ministra BJP-a u Kerali bio je i zapanjujući i zbunjujući. To je pokrenulo nekoliko pitanja o kojima se osećam primoran da diskutujem ovde.

Šta odluka jednog od najvećih indijskih inženjera znači, i filozofski i za naciju? Šta to znači kada čovek čija je služba naciji kao železničar bez premca, koji je dobio gotovo sve nagrade koje nacija može da ponudi, u svojoj 89. godini izabere da uđe u zbrkano polje partijske politike? Kada se neko odrekne moći, kao što Karve traži od Bhišme, i povuče se u drugačiji život služenja? Da li Sreedharan veruje da još uvek ima javnu ulogu? Zašto partijska politika?

Postoje tri aspekta njegovog javnog života, sakupljena sa interneta, o kojima sam zainteresovan da razgovaram jer nam govore nešto o ljudskom stanju. Na početku, dozvolite mi da odbacim svaku sugestiju da je to uradio radi lične koristi, nominacije za Rajya Sabha ili Bharat Ratna. Verujem da on zaslužuje Bharat Ratnu za već obavljene zadatke, tako da ne mora više da radi. Takođe verujem da bi Bharat Ratnu trebalo dati savremenom rišiju. Mislio sam da je jedan. Nakon njegove odluke da se pridruži BJP, nisam baš siguran.

Dozvolite mi, dakle, da procenim njegov život na tri nivoa: kao inženjer, državni službenik i egoista. Iako ću razgovarati o svakom posebno, aspekti jednog infiltriraju se u drugi.

Kao inženjer, Sreedharan je bio bez premca. Njegova biološka beleška na vebu pominje da je uspeo u svakom inženjerskom zadatku koji je prihvatio. Za 46 dana popravio je most Ramešvaram koji je odneo ciklon. Izgradio je metro u Kalkuti. Vodio je izgradnju prvog broda, MV Rani Padmini, u brodogradilištu Cochin. Izgradio je Konkansku železnicu za sedam godina. Proteže se od severa ka jugu u dužini od 760 milja kroz 93 tunela, koristeći metodu rezanja i popunjavanja, uglavnom u zapadnim Gatima. Ostale železničke pruge idu od istoka ka zapadu. Izgradio je 150 mostova i sve to uradio zaobilazeći standardne građevinske procedure iz Železničkog priručnika. Protivila sam se izabranoj ruti, ali ne projektu, ali o tome kasnije. A onda je izgradio Delhi Metro koji je promenio Delhi, ne samo njegovu infrastrukturu masovnog javnog prevoza već i njegov društveni život. Najviše mi se dopada priča kako je metro omogućio mladim devojkama iz grada opasanog da putuju do Connaught Placea, jer je, za razliku od putovanja DTC-om, sada bezbedno da koriste javni prevoz. Svi njegovi projekti su bili u okviru budžeta i po planu. Nema prekoračenja vremena ili troškova.

O njegovom životu kao javnog službenika, dozvolite mi da prodiskutujem samo dva aspekta. Prva je njegova briga za bezbednost radnika, invalida, žena i starih. Konkan železnički projekat uspostavio je obavezno nošenje šlemova od strane radnika na gradilištima. Ovo je sada postala najbolja praksa svuda, ali mislim da je prvi put usvojena na Železnici Konkan. Ova briga za bezbednost se takođe može videti u Delhijskom metrou sa njegovim liftovima, pokretnim stepenicama, rezervisanim sedištima za starije i invalide. Ove zaštite i pogodnosti su ugrađene u dizajn metro vagona, stanica, komunalnih usluga i održavanja. Salam, gospodine.

Drugi aspekt je njegova pravna bitka sa Ministarstvom železnice koje je, nakon njegovog penzionisanja, tražilo da mu odbije penziju od njegove plate u Delhiju. Dobio je slučaj na Višem sudu u Delhiju, čime je dodao dva pojašnjenja pravilima usluge. Njegov posao u metrou u Delhiju, prema presudi, bio je (i) imenovanje, a ne ponovno zapošljavanje i (ii) njegova plata nije isplaćivana iz Konsolidovanog fonda Indije, već iz Delhijskog metroa, drugog pravnog tela, i stoga mu penzija ne bi trebalo da se odbija.

Ova dva aspekta njegove ličnosti imaju uticaja na njegovu odluku da se pridruži partijskoj politici. Od inženjera dolazi uverenje da svi društveni problemi imaju inženjerska rešenja. Dizajnirajte sistem, napišite protokole održavanja, obučite operativce, odredite raspored vremena i troškova, kreirajte strukture kazni i društveni problem će nestati. To je pokazao u svim svojim inženjerskim projektima. Protivio sam se njegovoj železničkoj ruti u Konkanu jer je prolazila kroz ekološki najosetljivije i demografski najzagušenije zone u Goi, a na obe bi negativno uticali nasipi koje je gradio da bi održao nagib od 1:160 potreban za brze vozove . Protestovali smo. Nije slušao. Mi sada plaćamo cenu. Demokratski protest tada nije bio deo njegovog inženjerskog načina razmišljanja. Politika u Indiji, dr Sreedharan, jeste i mora biti bučna, neuredna i izgrađena na kompromisu. Samo autoritarne sisteme, kao što je Kina danas, vode inženjeri. Kako veruje da može da postigne rezultate u Kerali punoj argumentovanih građana, bez demokratije? Da li je naivan ili arogantan ili oboje misleći da će njegova inženjerska rešenja rešiti problem ljubavnog džihada i jedenja govedine, dve zabrinutosti koje je izneo u intervjuu za medije?

Zato je treći aspekt njegove ličnosti toliko značajan. Njegova odluka pokazuje da njegov ego ostaje nesmanjen godinama. Nesmanjeni ego proizvodi nacionalne probleme. U ovom dobu, u našem indijskom sistemu, mi metaforički ulazimo u vanaprastu gde se društvene odgovornosti predaju sledećoj generaciji kako bismo se mogli povući i razmišljati o kosmičkoj drami u kojoj smo igrali malu ulogu. U vanaprasthi moramo meditirati o stohastičkim protokolima, koje je uspostavio veći inženjer gore. To je ono zbog čega su tri pitanja Iravati Karvea danas toliko relevantna.

Ovaj članak se prvi put pojavio u štampanom izdanju 26. februara 2021. pod naslovom „Sigurno se šalite, dr Sreedharan?“ Pisac je gostujući profesor DD Kosambi na Univerzitetu Goa. Nedavno je uređivao, sa Rukmini Bhaya Nair, Ključne reči za Indiju, Blumsberi, UK, 2020. Pogledi su lični.