Lažno rešenje

Prohibicija je iznad obećanja anketa u Tamil Naduu, Kerala. To je varljiva prečica.

Policijske barikade ispred TASMAC-a. (Foto: Twitter.com/@SriramMADRAS)Policijske barikade ispred TASMAC-a. (Foto: Twitter.com/@SriramMADRAS)

Političari u Kerali i Tamil Naduu su se ove izborne sezone naveliko zabranjivali. Vladajući Kongres u Kerali imao je prednost u odnosu na svog rivala CPM pošto je vlada Oommen Chandy obećala da će pre nekoliko meseci postepeno ukinuti alkohol. Državni CPM se ustezao od obećanja zabrane, dok je njen generalni sekretar Sitaram Ječuri skoro podržao projekat Kongresa. Državni lideri su se od tada upustili u rat reči oko flaše. U susednom Tamil Naduu, DMK je obećao zabranu u svom manifestu, dok AIADMK želi da usvoji model Kerale. Front narodnog blagostanja, koji uključuje i kapetana Vidžajakanta, Vaikoa, komuniste i VCK, takođe je objavio da se zalaže za zabranu alkohola. PMK je na ovim izborima samostalno saopštila da neće samo zabraniti prodaju alkohola, već će i krivično goniti one koji se zateknu pod dejstvom alkohola.

Osim PMK, nijedna od stranaka za prohibiciju ne predlaže zabranu alkohola kao moralni argument. Političari smatraju društvenu cenu alkoholizma, posebno za žene i porodicu, da bi opravdali zabranu. Rodni aspekt ovog argumenta je politički značajan jer su žene u prvom planu zahteva za zabranom. Alkoholizam je, bez sumnje, često uzrok nasilja u porodici i glavni razlog za pauperizaciju mnogih porodica. Ali, sigurno, to nije jedini razlog. Patrijarhat je daleko složenije pitanje koje zahteva širok spektar društvenih i kulturnih intervencija. Obećanje o zabrani alkohola je populistički odgovor, koji se pokazao kao neadekvatno i nepraktično rešenje za bolesti alkoholizma. Dosadašnja iskustva država koje su pokušale sa zabranom, uključujući Tamil Nadu, otkrivaju da ova politika samo tera trgovinu alkoholom u podzemlje. To rezultira proizvodnjom lažnog pića i stvaranjem crnog tržišta. Postprohibiciona politička ekonomija oporezuje siromašne, u čije ime se politika sprovodi, više nego bilo ko drugi. Ograničenja u snabdevanju uvek dovode do skoka cena alkoholnih pića i teraju siromašnije potrošače na lažne proizvode koji predstavljaju rizik po zdravlje. Štaviše, prihodi od akciza doprinose velikom delu državnih finansija i nema smisla podsticati sivu ekonomiju u trgovini alkoholom.

Praktičnija strategija za stranke je da promovišu apstinenciju nego da se zalažu za zabranu. Alkoholizam je zavisnost koja može zahtevati institucionalnu intervenciju. Zabrana alkohola je prečica koja zaobilazi stvarna pitanja.