Čini se da viši ministri u Vladi Indije sada veruju u sopstvene laži

Tavlin Sing piše: Kada dođe do vanredne situacije u zemlji, odgovornost leži na ministru unutrašnjih poslova. Ipak, nije viđen ni čuo tokom najgorih dana Covidovog katastrofalnog drugog talasa.

Tela su sahranjena u grobovima na obalama Gange. (Fotografija Rojtersa, fajl)

Vreme je da premijer shvati da kada njegovi ministri govore gole laži, smanjuju njegov lični kredibilitet. Najnovija gomila je došla od njegovog najbližeg poverljivog saradnika Amita Šaha. Kada dođe do vanredne situacije u zemlji, odgovornost je na ministru unutrašnjih poslova. Ipak, nije viđen ni čuo tokom najgorih dana Covidovog katastrofalnog drugog talasa. On se pojavio prošle nedelje i izjavio da smo „kontrolisali drugi talas za veoma kratko vreme“ i da je Indija „postavila rekord u svetu za najbržu vakcinaciju“.

Da li zna da je od 100 Indijaca samo 15 vakcinisano, u poređenju sa 88 u Sjedinjenim Državama i 96 u Ujedinjenom Kraljevstvu? Ceo svet je video da su se naše javne zdravstvene službe raspale pod gnevom drugog talasa i da je naša politika vakcina bila takva katastrofa da ju je Vrhovni sud opisao kao „arbitrarnu“ i „iracionalnu“. Viši sud u Delhiju otišao je dalje i rekao: „Neke ljude treba optužiti za ubistvo iz nehata“.

Kada su u pitanju besramne laži, gospodar je glavni ministar Utar Pradeša. Kaže da je njegova država sada „sigurna zona Covid-a“. Da li je primetio hiljade tela koja su i dalje zakopana u plitkim grobovima na obalama Gange? Da li je primetio broj ljudi koji umiru u selima od groznice i nedostatka vazduha, a da nikada nisu bili testirani na Covid? Da li je primetio da njegovi zvaničnici prikrivaju smrt od Covida tako što ljudima daju potvrde o smrti u kojima se jednostavno navodi da su umrli od upale pluća ili srčanog udara?

Najtragičnija ironija od svega je to što se čini da viši ministri u vladi Indije sada veruju u sopstvene laži. Dakle, oni se rutinski pojavljuju na televiziji kako bi izjavili da su državne vlade te koje su krive za ogromnu nestašicu vakcina. Jedan visoki ministar u prošlonedeljnom intervjuu okrivio je državne vlade što su prvo zahtevale pravo da kupuju vakcine na otvorenom tržištu, a zatim se žalile da je posao centralne vlade da nabavlja vakcine. Iskočenih očiju i svirepim tonom rekao je, zaboga, barem se odlučite. Slične laži su proteklih dana iznosili i drugi ministri.

Oni ignorišu činjenicu da su glavni ministri bili primorani da pokušaju da ih nabave od stranih kompanija zato što Vlada Indije nije uspela da nabavi dovoljno vakcina. Kada su otkrili da su velike farmaceutske kompanije spremne da se bave samo centralnom vladom, okupili su se da apeluju na premijera da preuzme kontrolu nad nabavkama. Do sada se ništa nije dogodilo.

Isti zvaničnici koji su nas uvukli u ovu zbrku ostaju glavni, a premijer ne pokazuje znake da je shvatio da je put da se napravi novi tim, sa svim glavnim ministrima. Kriza je toliko ogromna da je umesto ćaskanja sa studentima prošle nedelje Modi trebalo da osnuje novi komitet za upravljanje krizama. Umesto da predvodi sa fronta, on nastavlja da dozvoljava članovima svoje neuspešne radne grupe za vakcinaciju da se svakodnevno pojavljuju na našim ekranima i objavljuju da se nabavka vakcine tako čudesno 'pojačala' da bi trebalo da imamo više od 216 miliona doza pre kraja ove godine .

Stručnjaci se slažu da da bi Indija prevazišla štetu koju je naneo ovaj drugi talas i bila spremna za treći, treba da počnemo da vakcinišemo između sedam i 10 miliona ljudi dnevno. Kako će se to dogoditi kada se centri za vakcinaciju u gradovima poput Delhija i Mumbaja zatvaraju jer nema vakcina? Dakle, ono što treba hitno da znamo jeste koliko je vakcina već nabavljeno, a koliko će biti nabavljeno u narednih nekoliko nedelja i odakle. Ako premijer treba lično da se zahvali američkoj vladi na Tviteru za mizernih 25 miliona doza, mora da smo u većoj nevolji nego što smo mislili.

U ruralnoj Indiji problemi su zaista zastrašujući. Ako treba da dođe do masovne vakcinacije, prva stvar koja treba da se desi je da se hitno ožive ugašeni domovi zdravlja i seoske bolnice i popuni obučenim medicinskim sestrama i lekarima. U Biharu i Utar Pradešu to su uglavnom ruševne šupe u kojima lutaju životinje lutalice. Zatim postoji problem neodlučnosti sa vakcinom čak i kod pismenih, seoskih ljudi. Ovu neodlučnost su podstakli ljudi poput Baba Ramdeva koji govore nečuvene laži o alopatiji. Zašto mu ne bi verovali kada se zna da je blizak premijeru i kada indijski ministar zdravlja lično lansira svoj najnoviji „lek za kovid“, stojeći uz njega na unapređenju zajedno sa još jednim visokim ministrom? U zemlji u kojoj previše ljudi veruje nadrilekarcima, ovakve stvari su i neodgovorne i opasne.

Indija se suočava sa zdravstvenom krizom većom od bilo koje koju smo videli u više od jednog veka i jedini način da se krene napred je obnova ruralnih zdravstvenih ustanova superzvučnom brzinom. Premijeru je potrebna pomoć svakog glavnog ministra da to uradi. Međutim, kada je u pitanju nabavka vakcina, to je isključivo njegov posao i on to mora da uradi sa krajnjom transparentnošću. Jedino što nam ne treba je da njegovi najpoverljiviji poručnici pokušavaju da izbrišu istinu. Ne može se izbrisati.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 6. juna 2021. pod naslovom „Nema više laži, molim“.