Bodovanje debate

Morao sam da napišem ovu kolumnu pre nego što je predsednička debata završena, pa sam mislio da je najkorisnije što mogu da uradim je da ponudim sistem bodovanja koji ću koristiti da odredim ko je bio najbolji.

Morao sam da napišem ovu kolumnu pre nego što je predsednička debata završena, pa sam mislio da je najkorisnije što mogu da uradim je da ponudim sistem bodovanja koji ću koristiti da odredim ko je bio najbolji. Moj sistem se ne zasniva na zingerima ili dodatnim poenima za jačanje baze, već na onome što verujem da mnogi Amerikanci zaista žele od sledećeg predsednika. Vidite, verujem da je ovaj put drugačije?? da mnogi Amerikanci shvataju da nešto nije u redu, da bismo mogli da krenemo putem Grčke ili Japana ako se ne uobličimo i da će prigrliti kandidata koji im veruje u istinu, odnosno poštenu dijagnozu gde mi smo i kako se izvlačimo iz ove zbrke. Do sada nijedan kandidat nije bio voljan da to učini.

Dakle, prvo ću tražiti tu iskrenu dijagnozu. Mi smo tu gde jesmo danas, delimično zato što je spajanje globalizacije i informacione tehnologije promenilo način na koji se roba i usluge kupuju i prodaju, prave i dizajniraju. Ovo spajanje čini stare poslove brže zastarjelim i brže otvara nove poslove, ali svi dobri novi poslovi zahtijevaju veće vještine. Kao država, primećuje Lorens Kac, ekonomista rada sa Univerziteta Harvard, mi smo istorijski obezbedili da naša radna snaga bude u toku sa novom tehnologijom stalnim širenjem javnog obrazovanja?? prvo opšte osnovno obrazovanje, a zatim opšte srednje obrazovanje. Ali od 1980-ih, kaže Katz, kada smo morali da pređemo na neki oblik

univerzalno obrazovanje nakon srednje škole kako bismo održali korak sa globalizacijom i IT, nismo??

Stvorili smo zaposlenje za naše nekvalifikovane radnike masovnom injekcijom subprime kredita koji je stvorio veliki broj poslova u izgradnji kuća i maloprodaji. U međuvremenu, Volstrit je takođe narastao, delimično prelaskom iz industrije koja je finansirala ??kreativno uništavanje?? novih firmi u industriju, kako je rekao ekonomista Jagdish Bhagwati, koja je finansirala ??destruktivno stvaranje?? neproduktivnih finansijskih instrumenata. Sve je to došlo do izražaja tokom strašnih 2000-ih. Tržišta stanovanja/kredita su eksplodirala, stvarajući sistemsku bankarsku krizu i bolnu recesiju, koja se poklopila sa našim sve oštrijim deficitom obrazovanja, koji se poklopio sa dva rata i velikim smanjenjem poreza koji je dramatično pogoršao naš nacionalni deficit. Rezultat je duboka rupa.

Ta rupa od nas zahteva da sada smanjimo potrošnju, povećamo i reformišemo poreze; stimulisati privredu ulaganjem u infrastrukturu, istraživanja i nastavnike; podstaći više pokretanja; i ponuditi većem broju ljudi stručno ili više obrazovanje nakon srednje škole.

Drugo, poslušajte plan koji se uzdiže do pravih razmera tog izazova, onaj koji predlaže infrastrukturne investicije za otvaranje novih radnih mesta povezane sa programom za stimulisanje više start-up preduzeća (koja su usporila) povezana sa kredibilnim planom za smanjenje deficita?? to bi se postepeno uvodilo kako se privreda oporavlja ?? povezan sa planom da više Amerikanaca dobije post-srednje obrazovanje. Da, znam, Obama ima mnogo takvih inicijativa, ali ih nije učinio središnjim delom svoje kampanje, niti ih je istakao u svojim reklamama, niti ih povezao u ubedljiv paket koji ljude izvlači iz stolica, govoreći: ?? Da, on?? ima odgovor!?? Umesto da vodi kampanju o tome koliko je dobar njegov plan, on je vodio kampanju o tome koliko je Romneyjev loš.

Treće, zemlja želi plan koji je pravedan. Bogati moraju da plate više, ali svako treba da doprinese nešto. I, četvrto, zemlja želi plan koji je aspirativni?? plan koji se odnosi na to da Amerika postane sjajna zemlja za sledeću generaciju, a ne samo da se balansira budžet.?? Već godinu dana tvrdim da kandidat koji ponudi takav plan pobeđuje na izborima.

Ako nijedno ne uradi, neko će ipak pobediti?? verovatno usko ?? ali će zemlja izgubiti za milju. THOMAS L. FRIEDMAN