Opširno čitajući član 15

Kako predlog zakona koji su izradili Šaši Tarur i njegove kolege, koji priznaje fundamentalne izbore pojedinaca, može dati više zuba zakonu protiv diskriminacije

Iako član 15 Ustava daje građanima pravo da ne budu diskriminisani zbog svoje vere, rase, kaste, pola i mesta rođenja, on često ne uspeva u rešavanju bezbroj nijansi diskriminacije koje su se pojavile od njegovog usvajanja. (Ekspresna fotografija)

Napisali Stuti Shah i Shashank Atreya

U Indiji, nevenčanim parovima kojima je uskraćen smeštaj, beskućnicima je zabranjen ulazak u tržne centre, a homoseksualnim osobama je odbijen posao na osnovu njihove seksualne orijentacije, prepušteni su sami sebi u nedostatku materijalnih pravnih lekova. Iako član 15 Ustava daje građanima pravo da ne budu diskriminisani zbog svoje vere, rase, kaste, pola i mesta rođenja, on često ne uspeva u rešavanju bezbroj nijansi diskriminacije koje su se pojavile od njegovog usvajanja.

Poslanik Kongresa Shashi Tharoor je sada, uz pomoć pravnog stručnjaka Tarunaba Khaitana i nekoliko drugih, pokušao da sastavi nacrt zakona o zabrani diskriminacije za Keralu, kako bi riješio prazninu u trenutnom pravnom režimu za borbu protiv diskriminacije.

Ustavotvorne skupštinske debate pokazuju da su ustavotvorci pokušali da obezbede transformativni okvir kroz član 15, koji je unapredio socijalnu pravdu i ličnu slobodu. Međutim, tekst člana 15 je često ograničavao ovaj cilj.

Prvo, tekst člana 15(1) pruža zaštitu osobama od diskriminacije samo na osnovu rase, vere, kaste, pola i mesta rođenja. Utočište člana 15 je stoga isključivo prošireno na minijaturni skup nepromenljivih karakteristika pojedinaca dobijenih u vreme njihovog rođenja. Ovo pogađa sam temelj lične autonomije pojedinca, budući da osnovni izbori stečeni nakon rođenja ne dobijaju sličnu zaštitu prema članu 15. Selektivni pristup ograničavanju opsega člana 15. na diskriminaciju zasnovanu na nekoliko osnova nepromenljivog statusa stečenog u rođenje, predstavlja propust da se priznaju suštinski ciljevi Ustava — pluralizam i individualna sloboda.

Štaviše, član 15. zabranjuje diskriminaciju u pristupu i korišćenju određenih javnih mesta, kao što su prodavnice, restorani i putevi. Iako je B R Ambedkar pojasnio Ustavnoj skupštini da se ovoj kratkoj listi javnih mesta mora dati najširi mogući smisao, nije bilo takve rasprave o restriktivnoj prirodi osnova diskriminacije pomenutih u članu 15.

Sudovi su bili selektivni u odobravanju pravnog leka, i češće nego ne, držali su se slova zakona. Viši sud u Kalkuti u predmetu Sri Mahadeb Jiew protiv dr BB Sena smatra da je reč samo u članu 15(1) Ustava od velikog značaja i da je dovoljna da ukaže da bi pravni lek bio obezbeđen samo u pogledu osnova navedenih u čl. 15. Ovo tumačenje je podržao Vrhovni sud u predmetu Er Indija protiv Nergeša Merze, gde su neke odredbe Pravilnika o službi za zaposlene Er Indije osporene kao štetne po žene. Na primer, dok je starosna granica za odlazak u penziju za mušku posadu u letu bila 58 godina, od hostesa se tražilo da se penzionišu sa 35 godina, ili nakon udaje ili prve trudnoće, šta god se dogodilo ranije. Vrhovni sud je potvrdio Pravilnik o službi za zaposlene kompanije Air India i izneo mišljenje da član 15 zabranjuje diskriminaciju samo i samo na osnovu pola, i ne zabranjuje državi da diskriminiše na osnovu pola zajedno sa drugim faktorima (kao što je starost), čime se eksplicitno zanemaruje intersekcionalnost. Tek 2018. Vrhovni sud je u predmetu Navtej Johar protiv Unije Indije poništio svoju odluku u predmetu Nergesh Merza, proširivši delokrug člana 15 na seksualnu orijentaciju. .

Uprkos globalnoj sudskoj praksi koja zahteva od sudova da tumače zakon u korist politički obespravljenih manjinskih zajednica, sudovi u Indiji nisu uvek obraćali pažnju na zabrinutost tako ugroženih grupa dok sudi o pitanjima socijalne pravde. Vremenom smo shvatili da razlozi navedeni u članu 15 sadrže usku listu, koja jedva da zamišlja površinu kako bi se garantovala prava heterogenoj populaciji Indije, i da je teško i nepraktično osloniti se na velikodušnost pravosuđa u svaki put opširno čitajući ovaj ograničeni skup osnova.

Zakonodavna vlast je najpogodniji organ da obezbedi ekspanzionistički pristup članu 15 i da u potpunosti izvrši nameru Ustavotvorne skupštine, dok uloga suda treba da bude ograničena na njegovu ustavom dodeljenu dužnost — tumačenje. U tom kontekstu su dobrodošli napori Tharoora i njegovog tima u uvođenju zakona o zabrani diskriminacije.

Zakon o zabrani diskriminacije ne samo da proširuje obuhvat nepromenljivih karakteristika pojedinaca stečenih rođenjem tako da obuhvata osnove kao što su invaliditet, HIV status, ten kože, već ide i korak dalje i prepoznaje osnovne izbore pojedinaca kao što su preferencija u ishrani, bračni odnos. status i mesto stanovanja, kao osnova po kome građani ne mogu biti diskriminisani. Nacrt zakona priznaje da bi svaka diskriminatorna radnja, uključujući uznemiravanje, segregaciju ili bojkot, na osnovu bilo koje, ili kombinacije bilo koje, od gore navedenih kategorija, bila prekršaj. Predlog zakona takođe zabranjuje poslodavcima, zakupodavcima, trgovcima, pružaocima usluga, privatnim licima koja obavljaju javne funkcije i organima javne vlasti da vrše diskriminaciju po tom osnovu.

Stoga, umesto da se bavi situacijama u kojima je diskriminacija zabranjena, Predlog zakona o zabrani diskriminacije se bavi akterima umešanim u diskriminaciju, osnovama na kojima je diskriminacija zabranjena i nijansama diskriminacije. Čineći to, značajno se proširuje i ponovo zamišlja član 15.

Verzija zakona protiv diskriminacije, koju je Tharoor nedavno prosledio ministru prava Kerale i lideru opozicije, bila je u pripremi dva puta — od strane kabineta UPA 2014. i samog Tharoora 2016. Međutim, nijedno od ovih pokušaji su urodili plodom. Pošto su stranka koja vodi vladajući savez Kerale, CP(M), kao i opozicija, UDF, uključili donošenje zakona protiv diskriminacije u svoje manifeste, Kerala je najpogodnija država da se zakon o zabrani diskriminacije prvo oblikuje . Ovaj napor će otvoriti vrata drugim državama da ih slede. Ako vlada Kerale pristane na Tharoorovu sugestiju o procesu predzakonodavnih konsultacija za ovaj zakon, zakon će biti demokratski, inkluzivan i čvrst.

Međutim, kao neposredan korak moramo razumjeti član 15. Slično kao što je pravosuđe tumačilo pravo na život iz člana 21. Ustava, da uključuje pravo na vodu, privatnost i stanovanje, osnovi diskriminacije iz člana 15. moraju biti neograničeni, prilagodljivi i sveobuhvatni.

Imajući to u vidu, Predlog zakona o zabrani diskriminacije i ekspanzivno tumačenje člana 15 sami po sebi nisu dovoljni da u potpunosti spreče diskriminaciju. Iako su kasta i religija osnove po kojima je diskriminacija zabranjena prema članu 15, svakodnevno se bilježi nekoliko slučajeva u kojima su muslimani i pripadnici zajednice Dalit i dalje izloženi diskriminaciji. Stoga, da bi zakon o zabrani diskriminacije imao maksimalan uticaj na terenu, od najveće je važnosti i hitnosti da Centar i vlade država, zajedno sa civilnim društvom, senzibiliziraju i podstiču Indijce da uklone duboko ukorijenjene društvene predrasude i prestanu sa praksa diskriminacije u njihovom svakodnevnom životu.

Pisci su diplomirani studenti Univerziteta Kolumbija