Mit o radikalizaciji: Islam ne propagira mržnju, on uči jednakosti

Za indijske muslimane, zabrinutost je mnogo ozbiljnija - od njihove bezbednosti do mogućnosti za život

indijski muslimani, fetva protiv ISIS-a, napadi u Parizu, napad na miting u Turskoj, napad u Bejrutu, sirijska izbeglička kriza, Islamska država, Al Kaida, talibani, ISIS, Modi indijski muslimani, stopa zaposlenosti muslimana u Indiji, indijski muslimani prilika za posao, Ajlan Kurdi vesti, islamofobija, svetske vesti, najnovije vesti, indijska ekspresna kolumna, indijski ekspres uvodnikRadikalizacija, bez obzira na to koliko bi vlada ili ministarstvo unutrašnjih poslova želeli da veruju, nije problem među indijskim muslimanima. (Izvor: Express Photo by Tashi Tobgyal)

Uznemirujući snimci ljudi koji bezveze trče ulicama Pariza pokušavajući da izbegnu metke divljih naoružanih napadača, fotografija mrtvog deteta na plaži — izbeglice, koja je podlegla teškoćama izdajničkog putovanja pre nego što je uspeo da pređe to u Evropu — sve su pokazatelji činjenice da živimo u veoma nasilnim vremenima.

Varvarski napadi u Turskoj, Bejrutu, Nigeriji i onaj u Parizu nisu napad na određenu geografiju ili državu, već napad na čitavo čovečanstvo. Svet treba da bude jednoglasan u vezi sa ovim i mora to da osudi što je moguće oštrije. Ne može biti moguće opravdanje ove krvoproliće i krvoprolića.

Užasan je način na koji islam koriste terorističke organizacije poput Islamske države (IS) ili Al-Kaide, kada su njihove akcije u suprotnosti sa učenjima Časnog Kur'ana i Proroka. Islam ne opravdava nasilje ili gađanje nevinih života na način na koji je to učinjeno u Parizu. Poslanik je bio glasnik mira. Islam uči jednakosti, ne propagira mržnju. Pojedinci i organizacije koje se bave ovakvim krivičnim delima nemaju mesta ni u jednoj religiji. To je bila i poruka na protestima širom zemlje protiv IS koje su organizovali članovi Jamiat Ulama-i-Hind u 75 gradova nakon napada u Parizu.

Treba da budemo oprezni prema pokušajima da se ovo nasilje projektuje kao sukob između religija. Ili da to sagledamo sa stanovišta sumnjive teorije o sukobu civilizacija Semjuela Hantingtona. Ne postoji nadmetanje između muslimanskog i hrišćanskog sveta. Za početak ne postoje takvi svetovi. Postoji samo jedan svet, gde većina ljudi iz svih religija nastoji da mirno koegzistira. Na primer, Sirija nisu samo muslimani. Postoje hrišćani, Jevreji, Druzi i druge verske grupe koje pate zajedno sa svojom muslimanskom braćom. Da ponovim, svaki nasilni napad usmeren na nevine je napad na čovečanstvo i tako ga treba posmatrati. To je ono što čak i Časni Kur'an kaže — da je ubijanje jedne nevine osobe kao ubijanje celog čovečanstva.

Nije vreme da se secira nasilje primenom Njutnove teorije o jednakoj reakciji na svaku akciju, ili da se kaže da su napadači, bilo u Parizu ili u Bejrutu, samo uzvratili.

Isto tako, svetski lideri, uključujući predsednika Francuske Fransoa Olanda, trebalo je da budu oprezni kada je napad u Parizu nazvao činom rata. Jer takav opis i njegova posledica su bremeniti opasnošću da baci svet u veći haos.

Odmazda i odmazda u tako masovnim razmerama, kakve vidimo u vazdušnim udarima u Siriji i Iraku, ili čak u Avganistanu, već su doveli do smrti miliona nevinih ljudi. Milioni drugih su ostali bez domova. Većina terorističkih grupa za koje tvrde da ih napadaju preživljavaju zahvaljujući svojoj velikodušnosti, korišćeni s vremena na vreme da ispune svoje strateške i ekonomske ciljeve. Postoji dovoljno dokaza o krivici zapadnih sila, uključujući SAD, pa čak i Francusku, za stvaranje onoga što se sada naziva IS. Sve dok ove sile ne prestanu sa svojim pokroviteljstvom prema takvim grupama, nevini će i dalje biti meta. Nikakvo bombardovanje iz vazduha, konferencije o nasilnom ekstremizmu ili programi deradikalizacije neće dovesti do bilo čega značajnog dok se ne otkloni osnovni uzrok. Ovo će zahtevati ozbiljno preispitivanje od strane svetskih lidera o njihovoj kratkovidnoj perspektivi ovog problema.

U međuvremenu, politika koja se odigrava globalno ukazuje na pokušaj da se svet vrati u dane bipolarne politike koje smo videli tokom Hladnog rata. Indija, koja je istorijski bila šampion nesvrstanosti sa bilo kojim centrom moći, treba da prođe kroz ove pokušaje. Čak iu Nju Delhiju, bilo je mnogo nelagode u bezbednosnom establišmentu zbog uspona ID i kako bi širenje ove ideologije moglo dovesti do sličnih napada na potkontinentu.

Iako ove zabrinutosti mogu biti validne, postoji hitna potreba da se pogleda istorija muslimana u Indiji pre nego što se donesu bilo kakvi zaključci. Za razliku od drugih zemalja, gde postoje izveštaji o radikalizaciji velikih razmera od strane grupa poput IS, ili ranije od strane Al-Kaide, u ime islama i džihada, indijski muslimani su imuni na bilo kakav takav uticaj. Naprotiv, bilo je slučajeva da su muslimani bili namešteni od strane bezbednosnih agencija u izmišljenim slučajevima. Od dana borbe za slobodu, kada su se indijski muslimani borili zajedno sa drugima, bili su ravnopravni partneri u izgradnji nacije. To je takođe bilo zbog nacionalističkog karaktera velikih muslimanskih organizacija, uključujući Jamiat Ulama-i-Hind, koje su preuzele zadatak da povede zemlju napred na putu napretka kada dobije slobodu od Britanaca.

Dok nastavljaju da traže jednake mogućnosti i afirmativne akcije za podizanje svog ekonomskog statusa, indijski muslimani nisu podlegli nijednoj nasilnoj ideologiji i veruju u institucije zemlje. Indija takođe nije videla nikakvu sektašku podelu među različitim sektama muslimana.

Premijer Narendra Modi je to trebao imati na umu kada je nedavno nazvao indijsku tradiciju sufijskog islama porukom mira. Ne samo sufije, već i sve muslimanske sekte su snažno verovali u miran suživot.

Takva izjava premijera nije bila samo isključujuća, već je pokazala i način na koji je pokušavao da izbjegne istinsku zabrinutost muslimana koji se osjećaju stjeranim u ćošak, posebno otkako je BJP došao na vlast prošle godine. Radikalizacija, bez obzira na to koliko bi vlada ili ministarstvo unutrašnjih poslova želeli da veruju, nije problem među indijskim muslimanima. Njihovi problemi su mnogo ozbiljniji. Oni su zabrinuti za svoju bezbednost i mogućnosti za život. Krajnje je vreme da se ova vlada pozabavi ovim problemima, a ne samo da usredsredi svoju energiju na program deradikalizacije koji je posebno usmeren na muslimane.