Prestitutske hronike

CBI racije na NDTV su veća, zabrinjavajuća priča od samo jedne medijske kuće koja je na udaru

ndtv, prannoy roy, radhika roy, cbi raid, vesti, vesti iz Indije, slučaj bankrota, icici banka, najnovije vestiCBI racije na NDTV ne odnose se na popravljanje NDTV-a: one se odnose na bacanje sumnje na samu mogućnost medija.

CBI racije na vlasnika NDTV Pranoja Roja su dizajnirane za više ciljeva. Na površinskom nivou, oni imaju za cilj da zastraše štampu. Ali, na dubljem nivou, oni takođe nastoje da pojačaju društveni i ideološki zamah na kojem se veliki deo ove vlade nada da će uspeti.

Većina običnih građana i komentatora je u asimetrično nepovoljnom položaju kada se radi sa agencijama za sprovođenje zakona. Većina nas, s pravom, teško komentariše konkretne slučajeve jer niko od nas nije video relevantne dokumentarne dokaze. A čak i ako jeste, potrebna je izuzetna sofisticiranost da se istina odvoji od insinuacija. Ponekad smo zapanjeni samopouzdanjem sa kojim ljudi izgovaraju pretpostavljenu krivicu ili nevinost u pojedinačnim slučajevima, mašu selektivnim dokazima i dolaze do raznih vrsta zaključaka. Zato su društvu potrebni jaki presuđivači istine: kredibilne nezavisne istrage, sudovi, itd. Zbog toga suđenja ne mogu biti medijska suđenja, bez pažljivih i rigoroznih protokola utvrđivanja činjenica, pravnih pitanja itd.

Ali šta radite u društvu u kojem institucije koje sude o istini imaju sve manji kredibilitet? Koliko verujemo CBI? Odgovor zavisi od naših prethodnih iskustava u određenim slučajevima. Jedan odgovor na ovu frustraciju nedostatkom kredibiliteta državnih institucija bilo je pomahnitalo medijsko suđenje; javnost je bila voljna da uradi ono što je mislila da institucije ne mogu. To je imalo neizbežnu posledicu — insinuacije su postale dokaz krivice, dokazi su se delili na partizanske linije, postali su slučajevi uništavanja ugleda, a ne utvrđivanja istine.

Navijali smo za ovo sve dok je civilno društvo to radilo. Neto rezultat je bio dvostruk — s jedne strane, nismo dobili bolje institucije; niti se povećala naša moć da otkrijemo istinu. Ali ono što je ovo postiglo je raščišćavanje terena gde bi politika insinuacija pobedila sve ostale. Sve što treba da uradimo je da bacimo sumnju u nečiji kredibilitet, a oni su u defanzivi.

Ova pozadina je neophodna za razumevanje onoga što se čini da se dešava u performansama slučaja NDTV, ako ne i samog slučaja. Delovi medija su često bili nekompetentni, ulizički, pristrasni i na mnogo načina kompromitovani. Medijski savez pogodnosti sa vladajućim establišmentima ima dugu istoriju. Ali ono što se medijima dogodilo poslednjih godina bila je delegitimizacija skoro sveopšteg obima.

Nešto od toga je zasluženo. Ali veliki deo toga činili su država i politička klasa koji su se u potpunosti i vešto osvetili građanskom društvu. Obavljao je ideološku funkciju više nego deskriptivnu. Kada je štampa sve političare nazvala varalicama, politička klasa je jednostavno okrenula ploču nazvavši ih sve prestitutkima. Zapamtite, kao što je to činilo civilno društvo, sve što je država morala da uradi jeste da poseje seme sumnje. Rezultat je bio gotovo potpuna delegitimizacija medija.

Ono što možda nismo shvatili je opasan stepen do kojeg smo internalizovali ovaj narativ. Ovo je stavilo ljude koji brane slobodu štampe na zadnju nogu. Odbrana slobode štampe sada je povezana sa odbranom korupcije i kompromisa. Najneverovatnija alhemija koju smo postigli je konfuzija ove dve stvari - odbrana slobode štampe postala je odbrana prestitutki.

Ne treba da se preispituju motivi CBI. Ali funkcija racija je da ovu zbrku održe živom. Treba nastaviti sa pričom da su branioci slobode štampe u stvari ništa drugo do oni koji su se prodali. Više od specifičnog čina zastrašivanja, ovaj ideološki konstrukt služi moćima koje su najefikasnije.

NDTV je danas postala, za desnicu, totem u ovoj ideološkoj konstrukciji medija: korumpirani pod maskom slobodnih, antinacionalni pod maskom kosmopolita, zatvoreno oružje starog kongresnog establišmenta koji se maskira pod maska ​​nezavisnosti. Ali ostali mediji će biti glupi ako pretpostave da se radi samo o NDTV-u; NDTV će postati zamenik medija koji odstupaju od partijske linije. Vlada će stalno morati da hrani ovu ideju, stalno pronalazeći nove ciljeve. Politika, bacanje sumnje na medije, je ta koja jača njenu moć.

Ono što zabrinjava nije samo to što je vlada odlučila da se zastraši, već je to što su čitavi mediji toliko u defanzivi. Toliko deluje unutar ideološkog horizonta koji ga je proglasio prestitutom da se plaši da se brani. Toliko je internalizovala sliku o sebi stvorenu u ideološke svrhe da stalno treba da se umotava u zastavu nacionalističke vrline, kako bi ojačala svoj kredibilitet.

Niko od nas koji nije video dokumente ne može imati uvid u to da li postoji kredibilan slučaj protiv NDTV; niti je ovo mesto za debatu o vrlinama i manama NDTV-a kao informativnog kanala. Ali način, okolnosti i opravdanje za CBI raciju postavljaju više pitanja nego što daje odgovore. Imajući u vidu činjenice koje postoje, čini se da se radi o selektivnom ciljanju radi demonstracionog efekta. A nedostatak brige medija oko ovoga bi trebalo da zabrinjava.

Može postojati razumljiva suzdržanost od strane medija u tome što ne žele da preduzmu istragu, ili prejudiciraju krivicu ili nevinost u određenom slučaju. Ako CBI smatra da je racija neophodna, ko smo mi da pretpostavimo tu odluku? Ali ovo očigledno nije slučaj da mediji iznenada smatraju da je institucionalna suzdržanost vrlina. Šta god da je istina o slučaju (a vi se nadate da neka institucija može verodostojno da presudi), redosled događaja koji je do toga doveo trebalo bi da zabrine medije.

Ovo nije slučaj kada se čini da zakon ide svojim tokom. Ako zaista profesionalni organi za sprovođenje zakona rade svoj posao, onda profesionalni organi za sprovođenje zakona treba da daju profesionalna objašnjenja o tome šta se dešava - ono što dobijate je portparol stranke koji preventivno preti kanalu u direktnom prenosu, na osnovu toga što imaju dnevni red, a zatim slede racije. Možda samo izuzetna slučajnost?

Povratak kredibiliteta medija biće težak; njeni unutrašnji problemi su duboki. Ali ako mediji ne vide da će fundamentalno ideološko opravdanje države zahtevati stalno ciljanje i delegitimizaciju medija, izostaje im priča. CBI racije na NDTV ne odnose se na popravljanje NDTV-a: one se odnose na bacanje sumnje na samu mogućnost medija.

Pisac je predsednik Centra za istraživanje politike (CPR), Delhi, i urednik, „The Indian Express“