Nesigurnost Dalita živi u Indiji

Zločini nad dalitima nikada nisu jedinstveni primer, oni su deo šireg narativa o osveti kasti i odraz povređenog savarnskog ponosa.

Silovanje se koristi kao instrument pečatiranja autoriteta muškaraca nad ženama. Ako patrijarhat funkcioniše kroz različite socio-kulturne norme, onda je silovanje oružje ponižavanja tela i sebe.

Napisao Džaved Ikbal Vani iTHE Davide Lal

Dana 30. septembra, u mraku noći, policija Utar Pradeša kremirala je mladu Dalit devojku na nedostojanstven način. Policija nije dozvolila porodici i rođacima devojčice da prisustvuju sahrani. U dosadašnjem razvoju slučaja fokus je prvenstveno ostao na počiniocima nasilja. Smatramo da, pored četiri navodna počinioca, istražne agencije ne smeju zanemariti saučesništvo policije i državne uprave u procesu. Uprava UP je, postaje jasno, saučesnik u zločinu i otvoreno je prekršila propisani proces, kako pravni tako i moralni.

Devetnaestogodišnja devojka iz zajednice Valmiki, kako se navodi, umrla je od silovanja i mučenja od strane četvorice muškaraca iz više kaste koji su pripadali zajednici Thakur. Otišla je da kosi travu na poljima u selu Hatras Bulagarhi, kada su je 14. septembra pronašli muškarci iz više kaste i navodno je silovali.

Narativ o divljaštvu koji se pojavio u izveštajima nakon incidenta naglašava da napad nije samo pokazivao želju za ženskim telom, već se koristio za prikaz dominacije kaste. Prema najnovijem izveštaju o zločinima u Indiji, šest žena iz kaste po rasporedu biva silovano u Indiji svakog dana. Slučaj Haters je poseban zbog vulgarnog prikaza dosluha države sa počiniocima kastinskog nasilja.

Brutalni napad na devojku u Hatrasu ukazuje na to da iako su kazne postale oštrije za zločine kasti i seksualni napad, počinioci sada ne samo da siluju i napadnu, već imaju za cilj da ubiju ili osakate žrtvu kako bi izbegli bilo kakvu optužnicu kasnije. U kakvom je stanju devojčicu na njivi pronašla njena majka, ističe se da su je napadači ostavili da umre. Drugo, da devojčica nije dovedena i kasnije umrla u vrhunskom medicinskom institutu u glavnom gradu, slučaj ne bi postao opštepoznat i ostao samo još jedan slučaj zaboravljene kaste i seksualnog nasilja. Treće, uprkos paralelnim narativima kreiranim da diskredituju navode o silovanju optužene, žrtva je dala video izjavu pre svoje smrti koja je bila široko rasprostranjena na internetu. Četvrto, ponoćna kremacija tela žrtve pokrenula je nova pitanja i razotkrila razne rupe u čitavoj priči.

Državna policijska uprava, posebno ADGP, iznela je dezinformisanu priču da žrtva nije ni bila silovana jer u medicinskom izveštaju nije pronađeno spermo. Međutim, kasnije se ispostavilo da je uzorak poslat na pregled star jedanaest dana i da je žrtva rekla doktoru da je tokom seksualnog napada došlo do potpune penetracije. ADGP je namerno ignorisao da je 2013. nakon užasnog slučaja Nirbhaya, odeljak 375 IPC-a isključio argument „bez sperme – nema silovanja“ i naveo da je penetracija dovoljna da predstavlja seksualni odnos neophodan za krivično delo silovanja. Sada se dovodi u pitanje i prvobitni izveštaj o grupnom silovanju koje je žrtvi nanelo višestruke povrede opasne po život. Međutim, „teret dokazivanja“ u slučajevima koji se odnose na odsustvo pristanka na silovanje sada leži na optuženom, a ne na žrtvi.

Čini se da je snaga bramanskog patrijarhata moćnija od sile države. Paralelna pravila i zakoni kasti odlučuju o sudbini marginalizovanih kasta. Prema raznim novinskim izveštajima, Thakuri iz obližnjih sela su držali kastinski pančajat obećavajući zaštitu optuženima i pretnje zajednici Dalit u selu. Bramanski patrijarhat se pojavljuje kao kontrasuveren koji niti priznaje niti poštuje vladavinu zakona ili ustavna prava. Ona se samo bavi predatorskom moći kastinske darme. U ovom slučaju, državna vlast je dopunila dominantne više kaste snagom državne mašinerije.

Silovanje se koristi kao instrument pečatiranja autoriteta muškaraca nad ženama. Ako patrijarhat funkcioniše kroz različite socio-kulturne norme, onda je silovanje oružje ponižavanja tela i sebe. Dalit žene, zbog svoje kaste i rodnog identiteta, svedoci su čestog kršenja njihovog sammana (dostojanstva) od strane bramanskog patrijarhata. Silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja reprodukuju mušku privilegiju više kaste gde muškarci iz više kaste silovanje ne shvataju kao zločin, već kao svoje pravo da izvedu primernu kaznu. Prema podacima o zločinima u Indiji koje je objavio Nacionalni biro za evidenciju zločina (NCRB), u Indiji je bilo 45.935 zločina počinjenih protiv kaste po redu, a Utar Pradeš ima najviše slučajeva zločina protiv kasta po rasporedu sa 11.829, zatim Radžastan (6.794) i Bihar (6.544). . Bilo je 13.449 zločina u vezi sa seksualnim napadom počinjeno nad ženama iz redova kaste pod napadom na žene, napadom na ženu sa namjerom da se naruši njena skromnost (IPC 354), seksualno uznemiravanjem (IPC 354A), napadom ili upotrebom kriminalne sile za skidanje (IPC 354B), voajerizam (IPC 354 C), uhođenje (IPC 354D), vređanje skromnosti žena (IPC 509), silovanje (IPC 376) i pokušaj silovanja (IPC 376/511). U 2019. silovano je oko 3.486 žena iz redova kaste. Radžastan (554) ima najviše prijavljenih slučajeva silovanja nad ženama iz SC, a sledi Utar Pradeš (537). Mnogi takvi slučajevi se ne registruju zbog društvene stigme, pitanja časti žena, nepoverenja u istragu i sudski proces, kao i straha od osvete viših kasta koji često uživaju podršku administracije.

Prema najnovijem izveštaju o pravosuđu Indije objavljenom 2019. godine, 68 odsto policijskih mesta u rezervisanoj kategoriji je upražnjeno u državi Utar Pradeš. Štaviše, UP je takođe dobio najlošiju policijsku ocenu u studiji Tata Trusts sa ocenom 2,98 od 10. Podaci ukazuju na neke ozbiljne praznine u pitanjima zastupljenosti marginalizovanih kasti u policijskoj upravi. Stoga, to takođe izaziva zabrinutost u pogledu prirode istrage koju sprovodi policija.

U Utar Pradešu je formiranje državne vlade od strane BSP-a u prošlosti dalo priliku dalitima da uspostave jednakost i dostojanstvo u društvu. Međutim, usledila je i kontra tvrdnja viših kasta. Savarnski hindusi su, paralelno, počeli da se potvrđuju da bi zadržali svoju tradicionalnu poziciju. Dok je tvrdnja Dalit za pokretljivost naviše sa istorijski niže pozicije, tvrdnja više kaste je da obezbedi i zadrži istorijski visoko pozicioniran položaj. Štaviše, postoji napor da se održi postojeći društveni poredak gde se zločini nad dalitima koriste kao sredstvo kontrole, simbolično oruđe pretnje i čin prinude protiv tvrdnje Dalita.

Ako pogledamo širi narativ o kastinskom nasilju nad telima dalita, četvorica optuženih su samo simptomatski izraz šireg bramanskog mentaliteta koji legitimiše i brani takve varvarske postupke. Nije tajna da kastinski pančajati često intervenišu između optuženog i počinioca i favorizuju pregovore. Ovo je jedan od glavnih razloga za nižu stopu osuđujućih presuda u slučajevima zločina prema SC/ST Zakonu o sprečavanju zločina. Stopa osuđujućih presuda u slučajevima zločina kasta iznosila je 25,7 odsto u 2016, 23,2 odsto u 2017, 29,8 odsto u 2018. i 32,6 odsto u 2019. Muškarci više kaste primoravaju žrtvu i njenu porodicu na kompromis umesto da prisustvuju sudskim postupcima.

Od borbe da policija registruje slučaj do podnošenja optužnice, od hapšenja počinioca do dugog suđenja na sudu, proces muči duh žrtve i njene porodice. Kao rezultat, proces postaje još jedna kazna. Svedocima se preti, zajednice su primorane da povuku slučajeve ili da daju lažnu izjavu. U proseku, u 80 odsto slučajeva optužnice se podnose svake godine. Prema dostupnim podacima NCRB-a, postoji 89,6 odsto nerešenosti takvih slučajeva u 2016., 97,2 u 2017, 92,7 u 2018. i 91,4 u 2019. To postavlja pitanja o brzoj pravdi koja se pominje u Zakonu i pravilima SC/ST Prevencija zločina Act. Čak ni stvaranje specijalnih sudova nije pomoglo tom cilju. Visoka stopa nepredviđenosti na sudu navodi porodice iz redova kaste na kompromis. Očekuje se da kompromis bude normalno ponašanje obespravljenih i marginalizovanih.

Osporavanje statusa quo često rezultira ciklusom zločina koji prevazilaze početni incident. Zločini nad dalitima nikada nisu jedinstveni primer, oni su deo šireg narativa o osveti kasti i odraz povređenog savarnskog ponosa. Tvrdimo da je priroda građanskog društva u Indiji prvenstveno kastistička. Način na koji se iznosi narativ više kaste koji okrivljuje žrtvu i njenu porodicu ističe da je afinitet kasti jači od građanskog smisla ili principa jednakog dostojanstvenog građanstva.

Sa nedavnom tvrdnjom Dalita u javnoj sferi i dostupnošću društvenih medija da iznesu svoje mišljenje, bramanski patrijarhat se lako potresa. Postojanje kastinskih pančajata podseća nas da će ustavna jednakost ostati daleki san sve dok nejednakost kasti bude napredovala u različitim oblicima. Kao rezultat toga, kastinski ponos prevazilazi pravdu u neravnopravnom društvu poput Indije.

Wani je docent na Univerzitetu Ambedkar, Delhi, a Lal je docent na Indijskom institutu za informacione tehnologije-Guwahati