Platon i sofisti: Argumenti za slabe

Sofisti, osuđeni zahvaljujući Platonu, možda su bili prvi društveni reformatori.

Platon govori o sofistima kao o grabežljivcima nad bogatim mladićima, kao o ljudima koji proizvode vrlinu, kao o pukim trgovcima vrlinama. Oni su predstavljeni kao oni koji profitiraju od poteškoća u razlikovanju ispravnog od pogrešnog. (Foto: Creative Commons)

Platon je bio opsednut sofistima. Brojni sofisti se pojavljuju ili se pominju u platonskim dijalozima. A Platon je čak mnoge dijaloge (Protagora, Gorgija, Hipija itd.) nazvao po sofistima. Znamo imena i barem nekoliko detalja nekih dvadeset i šest sofista. Iako postoje različiti fragmenti i spisi i biografije i druga dela sofista i o njima, upravo zbog razmera njihovog pojavljivanja kod Platona i Platonove karakterizacije sofisti žive u našoj popularnoj mašti. A ova karakterizacija nije nimalo povoljna.

Platon govori o sofistima kao o grabežljivcima nad bogatim mladićima, kao o ljudima koji proizvode vrlinu, kao o pukim trgovcima vrlinama. Oni su predstavljeni kao oni koji profitiraju od poteškoća u razlikovanju ispravnog od pogrešnog. I, naravno, do danas živi utisak da su sofisti lažni filozofi, lažni, mudraci koji se bave duplikatima mišljenja, a ne pravim dobrima istine.

Kako to Platon kaže, ovi nitkovi — uglavnom stranci — došli su u prosperitetnu Atinu, kulturni i intelektualni centar Grčke, kao paraziti njenog bogatstva, prestiža, prelepih dečaka i živog i raznolikog javnog života. Čini se da sugeriše da, da nije bilo slavne Atine, ne bi bilo ni kuge sofista.

Poslednjih decenija, stisak Platonovog prikaza počeo je da popušta, dobrim delom zbog feminizma. Na primer, Suzan Džerat je objavila knjigu pod naslovom Ponovo čitanje sofista u kojoj je uporedila marginalizaciju sofista od strane mejnstrim, konzervativne filozofije sa marginalizacijom žena od strane mejnstrim, patrijarhalne filozofije. Bili su razorni, antilogični, relativistički i tako dalje. Ona takođe ističe način na koji su učenja koja su nudili sofisti – konkretno, obuka iz retorike i umetnosti ubeđivanja – bila od vrednosti za uspeh demokratije, uvek pod opsadom oligarhijskih i tiranskih snaga. Još upečatljivije, Jarratt tvrdi da bismo sofistu Gorgiju mogli videti kao protofeministkinju.

Gorgija, jedan od najslavnijih sofista, imao je pokazni deo svoje veštine u retorici pod nazivom Enkomijum od Jelene. Ovo je bilo sasvim suprotno društvenim normama, konkretno, široko prihvatljivoj mizoginiji ugrađenoj u kolektivnu svest zbog Trojanskog rata. Helena koju Gorgija hvali je zloglasna Helena Trojanska, čija je mitska lepota bila uzrok gnusnog rata između Grka i Trojanaca. Helen je univerzalno okrivljena za pokolj. U kulturi patrijarhata i društvenom okruženju mizoginije, Gorgija oslobađa Jelenu od svake krivice, i naprotiv, prelazi sa njene odbrane na hvaljenje.

I na druge načine, sofisti su postavili temelje za društvene promene. Skoro svi sofisti su kritikovali običajne norme i omalovažavali ljudske zakone zbog uvođenja proizvoljnih društvenih razlika (aristokratija, plemstvo, itd.) kada ih sama priroda nije napravila. Među njima je bila i institucija ropstva, protiv koje je prvi poznati otvoreni starogrčki abolicionista bio sofista.

Još jedan društveni fenomen koji je ljude držao okovanim bili su cehovi i kaste, da sinovi moraju obavljati posao svojih očeva. Društvena reforma protiv cehova i kasti, čije su temelje poljuljali sofisti, očigledno je bila neka vrsta dozvole za sinove da ne poštuju – to jest, neposlušnost – svojih očeva. Možda je tu došlo do preterivanja da sofisti uče sinove da tuku svoje očeve, jer bi to bila upravo ona vrsta nemilosrdne, reakcionarne propagande koju bismo mogli očekivati ​​da čujemo od snaga koje se protive inovacijama i društvenim reformama.
Razmotrite u ovom svetlu često citirani izraz aristokratskog dramskog pisca Aristofana da sofisti nastoje da slabiji argument učine jačim. Implikacija je da je slabiji argument lažni argument, pa su se sofisti specijalizovali za umetnost obmane. Ali postoji i društveno izvođenje ove fraze. Odnosno, sofisti čine argumente slabih jačim; Sofisti jačaju argumente slabijih. Ne bi me iznenadilo, s obzirom na brzu i neodoljivu negativnu reakciju koju socijalna reforma ima tendenciju da izazove u konzervativnim, kasteističkim, patrijarhalnim društvima, da je ono što su neki sofisti prvobitno nameravali da učine bilo da obuče slabije delove atinskog društva u umetnost retorike i ubeđivanje, kako bi mogli da se zauzmu za sebe na sudovima, skupštinama ili drugim društvenim, pravnim ili političkim forumima.