Razotkrivanje Pegaza pokazuje da je došlo vreme da transnacionalni ugovori obustave nadzor odmetnutih vlada i korporacija

Bhaskar Chakravorti piše: Negovana od strane represivnih vlada i sa izvozom u druge vlade koje teže sličnim visinama represije, globalna industrija nadzora cveta.

Pegasus je špijunski alat koji je kreirala NSO grupa

Ма хајде. Rahul Gandi ne bi trebalo da bude toliko šokiran Pegasusgejtom. Rečeno mi je da menja telefon svakih nekoliko meseci. Bio bih spreman da se kladim da ovo nije zbog zavisnosti od nadogradnje iPhone-a. Sada, kao član kluba Pegaz, jaše tog krilatog konja iz grčkih mitova u uglednom društvu, od više šefova država do barem jednog kralja. Nije loše za nekoga ko nema zvaničnu administrativnu titulu. Da, da, znam da klub Pegasus takođe priznaje hoi polloi — nesrećne novinare, disidente, prijatelje princeze, ali ne i princezu, pa čak i nekoga ko je imao smelosti da optuži bivšeg glavnog sudiju Indije za seksualno uznemiravanje. Čak i ako je to operativac u ministarstvu unutrašnjih poslova, postoji neko kome je stalo do gospodina Gandija. U svetu gde je pažnja najveća valuta, to mora da znači nešto.

Imajte na umu, ne želim da omalovažavam njegovu nevolju. Pegasus je zastrašujući komad špijunskog softvera, posebno za hoi polloi kojima je posao da ne privlače pažnju i više vole da usmere pažnju na demontažu demokratije. Izlaganje Pegaza ne bi trebalo da učini da se niko od nas oseća prijatno zbog trenutnog nestabilnog plesa između života digitalnog i života u demokratijama. Izraelska kompanija, NSO, odgovorna za ovu zver, koja može da natera vaš telefon da snima i deli svaki vaš pokret sa sablasom, kaže da su svi njeni klijenti potpuno proverene vlade.

Nikad se ne zna sa potpuno provjerenim vladama ovih dana. Nešto mi govori da je provera indijske vlade obavljena kada su bivši izraelski premijer Benjamin Netanjahu i indijski Narendra Modi kvasili noge u Sredozemnom moru tokom posete Modija 2017. Ali indijska vlada niti priznaje niti poriče da je klijent NSO.

Куда идемо одавде? U kratkoročnom periodu, visokofrekventna zamena telefona Rahula Gandija može biti nepraktična za većinu nas. To što Mamata Banerjee stavlja gips na telefon može biti jeftinije rešenje. Ali potrebna su nam bolja dugoročna rešenja za čvršći san.

Prvi korak je stavljanje Pegaza u kontekst. U nadzornoj štali ima i drugih konja; čišćenje je zadatak koji prevazilazi herkulovski. Negovana od strane represivnih vlada i sa izvozom u druge vlade koje teže sličnim visinama represije, industrija cveta. Izrael — i njegova elitna jedinica 8200 — sam po sebi je leglo tehnoloških firmi za nadzor koji vam mogu pomoći sa hakovanjem telefona, prepoznavanjem lica i drugim jezivim špijunskim softverom za pametne telefone. Izraelske bespilotne letelice, navodno za graničnu kontrolu, mogu biti raspoređene i za kontrolu civila i unutar granice. Kapitalisti krajnjeg nadzora – američki Big Tech – su u opasnosti da budu preuzeti od strane vlada, kao što je Indija, da koriste svoje platforme i podatke da izvršavaju vladine ponude, ako ne za direktan nadzor, onda da manipulišu narativom i suzbijaju neslaganje. U međuvremenu, kapitalisti koji su sluškinje državnog nadzora — kineski Big Tech — mogu biti izopćeni od strane nekih zemalja, ali nijedna, uključujući Indiju, ne može bez kineske moćne kompanije za praćenje video zapisa, Hikvision-a.

Paralelno, indijska infrastruktura za nadzor postaje sofisticiranija, od centralnog sistema za praćenje za presretanje onlajn aktivnosti direktno do policijskih aplikacija koje prate ponašanje, osećanja i trendove društvenih medija. Indija drži svetski rekord u isključivanju zvuka interneta, dobro izbušenoj taktici kontrole. Povrh toga, pravna infrastruktura se proširila kako bi proširila mrežu nadzora. Odeljak 69A indijskog Zakona o informacionim tehnologijama, Zakon o telegrafu i novi zakoni o internet regulativi daju vladi više ovlašćenja da cenzuriše i sprovodi nadzor na mreži.

Indijski adut bi se na kraju mogao pokazati kao Aadhar, već sa brojnim crvenim zastavama o privatnosti. U martu 2020. pojavili su se izveštaji da vlada sastavlja nacionalni socijalni registar koji bi mogao da prati svakog Indijca — s kim se venčaju, gde žive ili se presele, zanimanja, finansijski status, itd. Baza podataka je zasnovana na uslugama vezanim za Aadhaar, ali mogao bi ići mnogo dalje od toga i mogao bi postati vrhunska mašina za nadzor širom zemlje.

Drugi razvoj na koji treba obratiti pažnju su grčki konji koji se razlikuju od Pegaza — trojanski konji koji daju prihvatljivo obrazloženje za tehnologije nadzora, koje se prelivaju u druge svrhe kada se tehnologija uspostavi. Pored nacionalne bezbednosti i javne bezbednosti, sada imamo pandemiju kao najnoviji izgovor. Aplikacije za praćenje kontakata i obaveštenja o izloženosti Covidu porasle su prošle godine. Većina njih nije bila efikasna u ispunjavanju svog prvobitnog cilja, ali se može prenamijeniti. Nažalost, Indija nudi pravi slučaj - aplikacija za identifikaciju izloženosti, Aarogya Setu, stavljena je na upotrebu bez Covid-a u Džamuu i Kašmiru, gde su podaci podeljeni lokalnoj policiji.

Hajde da razgovaramo o mogućim rešenjima. Nema sumnje, civilno društvo bi trebalo da raspravlja i dovodi u pitanje zakonitost upada u privatnost od strane države ili korporacija u zakonodavnim tijelima, nezavisnim medijima i sudovima u Indiji i drugdje. Pored toga, potrebne su nam jasnije linije koje štite samu ideju privatnosti, koja je postala fluidan koncept u digitalno zasićeno doba. Moramo da pronađemo tehnološki izvodljive i pravno primenjive načine da damo korisnicima agenciju da preokrenu korišćenje njihovih podataka.

Treba raditi van granica Indije, jer se najbolja tehnologija uvozi. Ne možemo mnogo očekivati ​​ni od Izraela ni od Kine jednostrano, jer su tajnoviti i pozivaće se na nacionalne interese. Čini se da su SAD nesvesne i ovo treba da se promeni. Poput Edvarda Snoudena, koji je podigao uzbunu u vezi sa stanjem nadzora, čini se da su te brige u egzilu preplavljene opsednutošću bolestima nadzornog kapitalizma. Hitno su nam potrebni transnacionalni sporazumi u skladu sa Pariskim klimatskim sporazumom kako bismo kolektivno otežali odmetnutim vladama i korporacijama da sprovode nadzor u velikom obimu. Prethodni pokušaji, poput Vasenarskog aranžmana, da se promoviše transparentnost u izvozu konvencionalnog oružja i tehnologija dvostruke namene, nisu uspeli. Novi predlog Dejvida Keja, bivšeg specijalnog izvestioca UN-a i Marijetje Šake, bivše članice Evropskog parlamenta, poziva na višesmerni pristup koji kombinuje moratorijum na prodaju špijunskog softvera dok se ne definiše globalni izvozni režim, transparentan, pravilan -zahtevi zasnovani na zakonu za korišćenje ovakvih tehnologija, davanje pravnog pribegavanja ciljevima i zahtevanje od kompanija da se pridržavaju globalno prihvaćenih kodeksa ponašanja.

U međuvremenu, neću zadržavati dah. Nadam se da će bolji anđeli pobediti svaki put kada uzmem telefon u ruke. Takođe držim telefon daleko od kreveta da bih mogao bar da se naspavam noću. I mrzeo bih da to prenosi svetu da hrčem.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 30. jula 2021. pod naslovom „Pegazova noćna mora“. Pisac je dekan Globalnog biznisa na Flečer školi na Univerzitetu Tafts, osnivač je izvršni direktor Flečerovog instituta za biznis u globalnom kontekstu i nerezidentni viši saradnik u Centru za društveni i ekonomski napredak.