Nije nacija imigranata: iza politike imigracije u Trampovoj Americi

Zabrinutost zbog nenamernih posledica zakona iz 1965. leži iza politike imigracije u Trampovoj Americi.

Knjiga Meri Tramp, knjiga o nećakinji Donalda Trampa, Previše i nikad dovoljno: Kako je moja porodica stvorila najopasnijeg čoveka na svetu, Knjiga Donalda Trampa o Trampu, Meri Tramp, Trampova knjiga, Indijan EkspresTeret suspenzije — do kraja ove godine — padaće uglavnom na američke visokotehnološke firme i na indijske kompanije za IT usluge poput Tata Consultancy koje se oslanjaju na privremenu migraciju kvalifikovanih radnika za deo svojih operacija u SAD. (AP fotografija)

Odluka SAD prošlog meseca da privremeno zaustave izdavanje viza H-1B i H-4 — zajedno sa nizom ranije najavljenih ograničenja za legalnu imigraciju — utiče na Indiju više nego na bilo koju drugu zemlju. H-1B vize uglavnom koriste visokotehnološke industrije da dovedu zaposlene sa specijalizovanim veštinama i njihove porodice - viza H-4 koja je dizajnirana za ovu svrhu - u SAD. Procenjuje se da je do septembra 2019. bilo 5.83.420 ovlašćenih nosilaca viza H-1B. Poslednjih godina, oko 70 odsto ovih viza je otišlo indijskim državljanima.

Teret suspenzije — do kraja ove godine — padaće uglavnom na američke visokotehnološke firme i na indijske kompanije za IT usluge poput Tata Consultancy koje se oslanjaju na privremenu migraciju kvalifikovanih radnika za deo svojih operacija u SAD.

U svom proglasu od 22. juna, predsednik Donald Tramp je takođe proširio i obustavio izdavanje nekoliko drugih vrsta viza. One uključuju neimigrantske vize za članove porodica američkih državljana i određene zakonite stalne stanovnike, L-1 i L-2 vize koje se koriste za transfer rukovodilaca na visokom nivou unutar kompanije u američke kancelarije sa najvećim udelom indijskim državljanima u 2019. , i zamrzavanje zelenih karata — odobrenja stalnog boravka — za nove imigrante.

Ograničenja su opravdana davanjem prioriteta američkim radnicima dok se ekonomija oporavlja od posledica pandemije. Ali verovatnije je da se pandemija koristi kao pokriće da bi se dao poslednji pritisak - pre novembarskih izbora - naporima koji su već u toku da se ojačaju kanali legalne imigracije.

Ovi potezi koji nesrazmerno utiču na Indijce uz nelagodu su povezani sa rastućim vezama između SAD i Indije, kao i sa mnogo hvaljenim prijateljstvom između predsednika Trampa i premijera Narendre Modija.

Postavljanje znaka „nije dobrodošlo“ za inženjere, rukovodioce, IT stručnjake, doktore, medicinske sestre i druge radnike neće pomoći našoj zemlji, već će nas sputavati, kaže Thomas Donohue, koji je na čelu Privredne komore SAD. Izvršni direktor Gugla Sundar Pichai i istaknuti korporativni lideri sa imigrantskim korenima, kao što je Elon Musk, takođe su kritikovali Trampovu odluku, ponavljajući argument da je imigracija dobra za američki ekonomski prosperitet.

Ali političke debate o imigraciji retko se odnose na procenu troškova i koristi. Političari često daju prioritet vrednostima povezanim sa pretpostavljenim idejama o fiksnom nacionalnom identitetu u odnosu na ekonomske dobitke.

Smanjenje imigracije — kako legalne tako i neovlašćene — bilo je središnji deo Trampove poslednje predizborne kampanje; i bio je na vrhu dnevnog reda tokom njegovog prvog mandata. Stiv Benon, koji je bio Trampov glavni izborni strateg, a potom i glavni strateg u Beloj kući, nastavlja da utiče na njegovu politiku imigracije. U intervjuu sa Trampom 2015. godine, Banon je ponudio rasnu procenu Silicijumske doline. Tramp, koji nije uvek bio republikanac, niti tvrdolinijaš po pitanju imigracije, ispričao je priču o mladiću koji se nevoljno vratio u Indiju nakon diplome na Harvardu zbog viznih ograničenja. On je pokrenuo veoma uspešnu kompaniju u Indiji, rekao je Tramp, ali je hteo to da uradi ovde... Moramo da zadržimo naše talentovane ljude u ovoj zemlji. Bannon se nije složio. Dve trećine do tri četvrtine najviših menadžera Silikonske doline, tvrdi on, su iz Južne Azije ili Azije - što je netačna i preuveličana brojka. Država je više od ekonomije, predavao je Banon, mi smo građansko društvo.

Indijci su počeli da dolaze u SAD u značajnom broju tek kasnih 1960-ih, nakon donošenja Zakona o nacionalnosti i imigraciji iz 1965. Pre njega, postojala su ograničenja za imigraciju Indijaca — i većine drugih Azijata. Postojale su kvote nacionalnog porekla u imigracionim zakonima koji su favorizovali zemlje severozapadne Evrope. Neposredno pre zakona iz 1965. godine, građani tri zemlje — Irske, Nemačke i Velike Britanije — zajedno su imali pravo na čak 70 odsto ukupnih viza dostupnih za ulazak u SAD. Novi zakon je zamenio kvote nacionalnog porekla rasno slepom raspodelom viza, sa preferencijama zasnovanim na porodičnim odnosima i veštinama koje podležu ograničenjima za pojedinačne zemlje.

To što je usvojen samo godinu dana nakon Zakona o građanskim pravima iz 1964. nije slučajno. U hladnoratovskom nadmetanju za globalni uticaj, američki rasno pristrasni zakoni o imigraciji postali su isto toliko obaveza za SAD kao i njihova dugogodišnja praksa rasne segregacije.

Nakon 1965. godine, obrazac imigracije u SAD se dramatično promenio. Dok su imigranti uglavnom dolazili iz Evrope pre 1965. godine, noviji imigranti nisu. To je promenilo demografski sastav SAD. Bez zakona iz 1965. malo je verovatno da bi priča o multikulturalizmu našla takav odjek u javnoj kulturi SAD krajem 20. veka. Ali ove duboke promene su uglavnom bile nepredviđene od strane arhitekata zakona.

Očekivalo se da će spajanje porodice dovesti uglavnom rođake američkih državljana tog vremena i zadržati rasni i etnički sastav zemlje manje-više nepromenjenim. Nije se očekivalo da će zakon pokrenuti uzastopne talase lančane migracije. Kada je samo jedan novi legalni imigrant postao naturalizovani građanin, on ili ona su mogli da sponzorišu imigrantske vize za svoje roditelje i braću i sestre, koji bi vremenom mogli sponzorisati više rođaka. Čak dve trećine legalne imigracije u SAD sada se zasniva na spajanju porodice.

Zabrinutost zbog nenamernih posledica zakona iz 1965. je pokretačka snaga politike imigracije u SAD tokom ovog veka. To je oblikovalo pogled na svet ključnih arhitekata Trampove imigracione politike.

Ко смо? Izazovi nacionalnom identitetu Amerike , knjiga pokojnog Semjuela Hantingtona iz 2004. godine, ukazuje na privlačnost antiimigracionih osećanja čak i u visokim krugovima. Hantington je doveo u pitanje pojam Amerike kao nacije imigranata - omiljena krilatica liberalne Amerike. Ovaj opis, kaže on, proteže delimičnu istinu u lažnu laž i zanemaruje centralnu činjenicu početka Amerike kao društva naseljenika. Osnovna kultura Amerike i dalje ostaje, prvenstveno kultura doseljenika iz sedamnaestog i osamnaestog veka koji su osnovali američko društvo.

Hantingtonova knjiga je bila kontroverzna. Ali njen centralni argument da migracija sada predstavlja izazov bez presedana za američki nacionalni identitet naveo je peruansko-američkog pisca Karlosa Lozadu da opiše Hantingtona kao proroka Trampove ere.

Sa najnovijim agresivnim potezima za ograničavanje legalne imigracije, Trampovi stratezi se nadaju da će pojačati njegovu političku bazu i apelovati na zabrinutost većeg biračkog tela. Predstavljanje demokrata kao onih koji su dužni proimigrantskim posebnim interesima i lobistima bi ponovo mogla biti pobednička strategija.

Ovaj članak se prvi put pojavio u štampanom izdanju 3. juna 2020. pod naslovom „Nije nacija imigranata“. Pisac je profesor političkih studija na Bard koledžu u Njujorku.