Novi savez AUKUS drži neke lekcije za Indiju

Arun Prakaš piše: Ako realpolitika to zahteva, ona mora da razbije stare šibote i uspostavi nova partnerstva — gde god postoji približavanje interesa.

Džo Bajden učestvuje na video-konferenciji sa Morisonom i Džonsonom, iz Bele kuće u Vašingtonu (Doug Mills/The New York Times)

U iznenađujućoj, virtuelnoj izjavi 15. septembra, šefovi vlada Australije, Velike Britanije i SAD najavili su formiranje trilateralnog bezbednosnog pakta, koji će biti poznat pod akronimom AUKUS. Ne navodeći Kinu, američki predsednik Džo Bajden je na konferenciji za novinare najavio da će, kako bi se izborile sa pretnjama koje se brzo razvijaju, SAD i Britanija deliti, sa Australijom, obaveštajne podatke i napredne tehnologije u oblastima kao što su veštačka inteligencija, sajber rat, kvantni računarstvo i konstrukcija nuklearnih podmornica.

Iznenađenje formiranjem AUKUS-a je iz više razloga. Prvo, tri nacije su već međusobno povezane, na više načina — SAD i UK su saveznici u NATO-u, a Australija, Novi Zeland i SAD su povezane ANZUS paktom. Sva trojica su takođe članovi obaveštajnog saveza Pet očiju. Drugo, ova najava, koja dolazi samo nekoliko dana pre prvog ličnog samita Kvadrilateralnog bezbednosnog dijaloga (Quad), postavlja znak pitanja u vezi sa kontinuiranom relevantnošću ovog foruma i njegovom davno zakašnjelom aktuelizovanjem. Konačno, uključivanje znatno smanjene Velike Britanije nakon Bregzita u tako dugoročan savez sigurno će podići nekoliko obrva.

Kina nije krila svoju neurozu u vezi sa Kvadom kao i sa pomorskom vežbom Malabar, od kojih obe sada imaju zajedničko članstvo, koje čine SAD, Indija, Australija i Japan. Strahovanja Pekinga proizilaze iz sumnje da bi ova konkatenacija mogla biti preteča obuzdavanja – strategije hladnog rata koja je na kraju bacila SSSR na kolena.

Iako često prezire njihove pokušaje sinergije i koordinacije, Kina ne gubi priliku da pošalje zastrašujuće poruke Kvad nacijama. Ovo je dovelo do opipljive strepnje među članovima ove grupe, koji su ostali previše oprezni u svojim izjavama i imali su tendenciju da se vrte oko zmaja u svojoj sredini. Kvad nije stvorio povelju niti se uložio u bilo kakvu supstancu; strahujući da će to biti nazvano azijskim NATO-om. Kina je, sa svoje strane, odbacila Quad kao ideju koja privlači naslove i koja će se raspršiti kao morska pena.

Kina se do sada u geopolitičkoj areni probijala bez smetnji sa bilo koje strane. U Južnom kineskom moru, nakon što je uložila nečuvene teritorijalne pretenzije i prezrivo odbacila negativnu presudu Arbitražnog suda UN, Kina je pristupila stvaranju veštačkih ostrva i pretvaranju ih u utvrđene vazdušne baze. Redovne operacije slobode plovidbe američke i savezničke mornarice nisu odvratile, niti uplašile Kinu.

Ekspresno mišljenje| C Raja Mohan piše: Sa AUKUS-om koji deli zapadni blok, postoji li uloga Indije?

Još ratobornije je bilo ponašanje Kine duž kinesko-indijske granice, gde je koristila masovna vojna razmeštanja da polaže pravo na velike delove indijske teritorije, što je dovelo do krvavog sukoba sredinom juna 2020. Indija, nakon što je izvršila kontramobilizaciju, na značajan ekonomski trošak, stajao je na svom mestu. S obzirom na naše ograničene mogućnosti, ova opasna konfrontacija će se verovatno nastaviti.

U tom kontekstu, moguće je da bi stvaranje AUKUS-a moglo biti pokušaj da se pošalje jača poruka Kini. Međutim, kineski opis ovog saveza kao bloka isključivanja trebalo bi da bude hrana za razmišljanje za dva člana Kvad/Malabar foruma — Indiju i Japan — koji su isključeni iz nove grupacije.

Iako se nemilosrdni komentari o anglosaksonskoj solidarnosti moraju ignorisati, možda postoji suština u uverenju da anglosferske nacije — koje dele zajedničke kulturne i istorijske veze sa Ujedinjenim Kraljevstvom — inspirišu više poverenja jedna drugoj. Da li će se Kvad i AUKUS međusobno pojačavati, ili će se međusobno isključivati, bez sumnje će biti jasno na predstojećem samitu Kvadova.

Pitanje koje bi trebalo da da razlog za razmišljanje u Nju Delhiju, proizilazi iz Bajdenovog obećanja da će preneti naprednu tehnologiju, uključujući nuklearni pogon podmornica u Australiju. To dovodi u veliko olakšanje neuspeh Indije da nabavi bilo kakvu značajnu visoku tehnologiju od SAD, uprkos bilateralnim vezama, koje su stalno rasle u toplini i bliskosti tokom protekle decenije i po.

Neke glavne prekretnice u bezbednosnim odnosima Indo-SAD bile su: Potpisivanje revolucionarnog indijsko-američkog civilnog nuklearnog sporazuma, 2008. godine; pokretanje Inicijative za odbrambenu tehnologiju i trgovinu 2012. godine; saglasnost američkog Kongresa o statusu glavnog odbrambenog partnera 2016. godine; dodeljivanje statusa Tier 1 Indiji, omogućavajući izvoz visokotehnoloških artikala; i instituciju razgovora 2+2 2018. Potpisivanje četvrtog i poslednjeg od ključnih temeljnih sporazuma 2020. trebalo je da otkloni konačnu prepreku bližoj saradnji u oblasti odbrane.

Naše strateško partnerstvo sa Indijom, demokratijom… dostiže nove visine, kaže se u dokumentu američkog Stejt departmenta iz 2019. Dok zagrevanje indo-američkih odnosa donosi utehu Indijcima, moramo se čuvati hiperbole, zamagljivanja stvarnosti u bilateralnom diskursu. Američke ponude pomoći da Indija postane velika sila i preterane izjave (na vrhunskom nivou u novembru 2017.) da bi dve velike svetske demokratije trebalo da imaju i dve najveće svetske vojske, moraju se uzeti sa velikodušnim prstohvatom soli.

Kina, kako se navodi, duguje svoju vrhunsku poziciju naprednoj tehnologiji koju je dobila ili je otela od SAD tokom perioda od 30 godina. Sve što Indija treba da pokaže za svoje strateško partnerstvo, jeste oko 22 milijarde dolara vredan vojni hardver kupljen od američkih kompanija – izrazito retrogradni korak kada tražimo atmanirbhartu i slobodu od spoljnog oslanjanja. Potrebne su nam sve tehnologije koje se nude Australiji, pored znanja i znanja o mnogo čemu drugom, uključujući stelt lovce, mlazne motore, napredne radare i, naravno, nuklearni pogon za podmornice, kao i nosače aviona.

Da bi Indija ostvarila svoj puni potencijal, biće joj potrebno osiguranje od hegemonije i prostor za oduškavanje da vrati svoju ekonomiju na raniju putanju plovidbe. Ovaj predah će mu omogućiti da uhvati korak sa tehnologijom i ojača svoj vojni mišić. Dok se priprema da vodi sopstvene bitke, Indija će morati da traži spoljnu ravnotežu. Ako realpolitika to zahteva, mora da razbije stare šibote i uspostavi nova partnerstva — gde god postoji približavanje interesa

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 21. septembra 2021. pod naslovom „Vreme za realpolitiku“. Pisac je penzionisani načelnik pomorskog štaba