Nacionalna nesigurnost

Ministar IT je malo pogrešio. Pokušaj da se nezakonito uhodi po građanima je ono što omalovažava indijsku demokratiju

Nacionalna nesigurnostOptužbe Pegaza bacile su senku na integritet institucija.

Kada se lista telefonskih brojeva potencijalnih meta za nadzor pomoću izraelskog zlonamernog softvera otkrije javnosti kroz kolaborativnu istragu međunarodnog konzorcijuma novinara, i kada se među onima na indijskoj listi nalaze pojedinci koji pripadaju opozicionim strankama, civilnom društvu, novinarima ( uključujući tri urednika The Indian Expressa, dva sadašnja i jednog bivšeg) i ustavnu vlast, vlada mora pokrenuti istragu o ovom pitanju. Kada izraelski prodavac insistira na tome da se špijunski softver prodaje samo provjerenim vladama, vlada nema opciju da ga drsko iznese ili pribjegne podsticanju zavjere. Novi ministar za informacione tehnologije, Ashwini Vaishnaw, rekao je da je izlazak sa liste pokušaj da se omalovažava indijska demokratija i njene dobro uspostavljene institucije. Ministar unutrašnjih poslova Amit Šah je mračno govorio o ometačima i opstruktorima i reciklirao sopstvenu uznemirujuću formulaciju iz ranijeg vremena, aap hronologija samajhiye... Ali ministri ne mogu upreti prstom pozivajući se na istrošene sablasti. Ministar Vaishnaw je takođe govorio o postojanju uspostavljenih procedura i protokola putem kojih se vrši zakonito presretanje elektronske komunikacije radi nacionalne bezbednosti i bezbednosti. I on je u pravu kada kaže da samo prisustvo broja telefona u bazi podataka nije potvrda da je odgovarajući uređaj hakovan. Ipak, on i njegova vlada sada moraju da se obrate Pegazu u prostoriji: Sve veći utisak da su crvene linije prekršene, da bi vlada ili njene agencije ciljale političke protivnike, disidente i aktiviste.

Ovde se radi o Ustavom zagarantovanom pravu na privatnost pojedinaca, ali i o više od toga. Optužbe Pegaza bacile su senku na integritet institucija. Istina je da su i ranije vlade delovale u sivim zonama špijunaže, bile optužene za prisluškivanje telefona političkih protivnika. Ipak, priroda ovog navodnog skandala je drugačija — kako zbog obima navodne zloupotrebe moći, tako i zbog političke klime koja čini njegovu pozadinu. Sofisticiranost tehnologije sada omogućava nivo invazivnosti koji ranije nije bio moguć. Vlada koja je pozvana da objasni navodnu zloupotrebu špijunskog softvera je ona koja u rukavu nosi svoju netoleranciju prema neslaganju, i koja je pokušala da kriminalizuje neistomišljenike naoružavajući nejasno sročene zakone.

Takođe na listi odabranih za mogući nadzor od strane špijunskog softvera su telefoni povezani sa ženom koja je u aprilu 2019. optužila tadašnjeg glavnog sudiju Indije Ranjana Gogoija za seksualno uznemiravanje — naknadno ga je interni odbor SC odobrio i nominovao u Rajya Sabha od strane režima pod vođstvom BJP. Vrhovni sud mora da uzme u obzir — i to nije jedini razlog zašto mora da se umeša. Optužbe o Pegazu su oslabljujuće u svom potencijalnom uticaju na poverenje koje leži u osnovi pakta između vlade i naroda. Sud mora da odigra svoju ulogu u obezbeđivanju odgovora na pitanja i da se poštuje propisani postupak, bez obzira na to do čega bi to moglo da dovede. U poslednje vreme, vlada je uzvraćala Big Tech - i to sa razlogom - šta je ispravno, a šta pogrešno. S pravom se slavi uspon tehnoloških jednoroga u nizu usluga u kojima su telefon građana i njeni podaci, zapravo, pokretači preduzetništva. Pokušaj nezakonitog njuškanja je ono što omalovažava indijsku demokratiju. Zarad nacionalne bezbednosti, odeljenje prljavih trikova treba da se očisti.