Modijev sedmogodišnji izveštaj: Niske ocene za BDP, bolji rad na socijalnoj zaštiti

Koliko dugo je ovaj pristup blagostanju održiv bez povećanja veličine kolača BDP-a je otvoreno pitanje

Prosečna godišnja stopa rasta BDP-a pod Modijevom vladom do sada je bila samo 4,8 odsto u poređenju sa 8,4 odsto tokom prvih sedam godina vlade Manmohana Singa. (Ilustracija: C R Sasikumar)

Prošle nedelje, vlada Narendre Modija je završila sedam godina rada u Centru. Suočava se sa preprekama na političko-ekonomskom frontu zbog pokolja izazvanog drugim talasom Covid-19 i ispod očekivanog učinka na izborima za državnu skupštinu. Ipak, vreme je da razmislimo i osvrnemo se na njen učinak na osnovnim ekonomskim parametrima u poslednjih sedam godina. Takođe bi moglo biti interesantno uporediti i videti kako je to prošlo u odnosu na prvih sedam godina vlade UPA (2004-05 do 2010-11) pod Manmohanom Singom. Podsetimo se čuvene dosjetke bivšeg premijera kada je rekao: Istorija će biti ljubaznija prema meni od savremenih medija na konferenciji za novinare početkom 2014.

Jedan od ključnih ekonomskih parametara je rast BDP-a. Nije najsavršeniji, jer ne obuhvata konkretno uticaj na siromašne ili na nejednakost, ali se viši rast BDP-a smatra centralnim za ekonomske performanse jer povećava veličinu ekonomskog kolača. Infografika u nastavku pokazuje da je prosečna godišnja stopa rasta BDP-a pod Modijevom vladom do sada bila samo 4,8 odsto u poređenju sa 8,4 odsto tokom prvih sedam godina vlade Manmohana Singa. Čak i ako se izuzme godina 2020-21 (FG21), zbog masovne kontrakcije izazvane Covid-19, i dalje prosek od šest godina Modijeve vlade iznosi 6,8 odsto, daleko ispod Manmohana Singa od 8,4 odsto. Ako se ovo nastavi kao i obično, san o ekonomiji od 5 biliona dolara do 2024-2025. godine verovatno neće biti ostvaren.

Međutim, Modijeva vlada ima mnogo bolje rezultate na frontu inflacije sa CPI (kombinovani ruralni i urbani) koji raste za 4,8 procenata godišnje. Ona je u granicama tolerancije ciljanog opsega inflacije RBI-ja i takođe mnogo niža od 7,8 odsto tokom prvih sedam godina vlade Manmohana Singa. Takođe, na makro nivou, devizne rezerve obezbeđuju otpornost privredi na bilo kakve eksterne šokove. I po ovom pitanju, Modijeva vlada prilično dobro prolazi sa deviznim rezervama koje su porasle sa 313 milijardi dolara 23. maja 2014. na 593 milijarde dolara 21. maja 2021.

(Izvor: MOSPI i RBI; Slika: Ritesh Kumar)

Međutim, moj glavni interes su hrana i poljoprivreda, jer ona angažuje najveći deo radne snage u privredi i najvažnija je za siromašnije segmente. Što se tiče poljoprivrede, obe vlade su zabeležile prosečan godišnji rast od 3,5 odsto tokom svojih prvih sedam godina. Međutim, na frontu subvencija za hranu i đubrivo, Modijeva vlada je oborila sve rekorde u godini pandemije 21. fiskalne godine, potrošivši 6,52 miliona kruna Rs (38,5 odsto svih prihoda vlade Unije, prema CGA) i akumulirajući zalihe žita koje premašuju 100 miliona tona krajem maja 2021. Ovo zapravo govori o ogromnoj neefikasnosti u indijskom sistemu upravljanja žitom, a premijer Modi je izbegavao reformu ovog sektora. Jedna oblast u kojoj je Modijeva vlada bila veoma loša je izvoz poljoprivrede. U 2013-14, poslednjoj godini vlade UPA, izvoz poljoprivrednih proizvoda je prešao 43 milijarde dolara, dok je tokom svih sedam godina modijeve vlade izvoz poljoprivrednih proizvoda ostao ispod ove granice od 43 milijarde dolara. Spor agro-izvoz sa rastućom proizvodnjom izvršio je pritisak na smanjenje cena hrane. To je pomoglo u obuzdavanju inflacije CPI, ali je smanjilo prihode poljoprivrednika. Imajući to u vidu, san o udvostručenju stvarnih prihoda farmera do 2022-23. može ostati samo san.

Razvoj infrastrukture je kritičan za dugoročni rast privrede. Modijeva vlada je postigla bolje rezultate u proizvodnji električne energije povećavajući je sa 720 milijardi jedinica godišnje tokom prvih sedam godina Manmohana Singha na 1.280 milijardi jedinica godišnje. Slično tome, i izgradnja puteva je bila bar 30 odsto brža pod Modijevom vladom.

Okrenimo se socijalnom sektoru, koji je kritičan za one na dnu ekonomske piramide. Nemamo pouzdane podatke od vlade o stopi siromaštva u Indiji nakon 2011. Istraživanje potrošnje NSSO iz kasnijih godina nije objavljeno. Ali na osnovu međunarodne definicije ekstremnog siromaštva (PPP 2011. od 1,9 dolara po glavi stanovnika dnevno), Svetska banka je procenila da je ekstremno siromaštvo u Indiji u 2015. bilo oko 13,4 odsto, u odnosu na 21,6 odsto u fiskalnoj 2011-12. Čak se i učestalost multidimenzionalnog siromaštva kretala oko 28 procenata u 2015-16.

Uzeli smo tri ključna indikatora za procenu učinka na ovom frontu: Jedan prosečan godišnji čovekov dan generisan u okviru MGNREGA u prvih pet godina otkako je ovaj program počeo u okviru UPA 2006-07 do 2010-11, što je iznosilo 200 miliona i manje od Modijeva vlada je poboljšana na 230 kruna; dva, prosečan godišnji broj kuća završenih u okviru Indire Awaas Yojane i PM Awaas Yojana-Gramina, koji je poboljšan sa 21 lakh na 30 lakh godišnje; i tri, bez otvorene defekacije (ODF) koja je 2. oktobra 2014. iznosila samo 38,7 procenata, a do 2. oktobra 2019. porasla je na 100 procenata, prema vladinoj evidenciji. Ovo je zaista za pohvalu. Dajući prednost toaletima ispred hramova, Modijeva vlada je postigla status ODF-a, što nije učinjeno 67 godina od nezavisnosti.

Sve u svemu, jasno je da Modijeva vlada nije imala dobre rezultate na frontu BDP-a. Ali njen rekord na frontu poljoprivrednog BDP-a dobro se poredi sa sedam godina UPA, a njegov učinak u infrastrukturi i socijalnim programima, od proizvodnje struje do puteva, poslova MGNREGA do kuća i toaleta za siromašne, sigurno je bolji. Neko može tvrditi da ove brojke treba da se normalizuju sa, recimo, ljudima ispod granice siromaštva ili nekim drugim deflatorom, ali ipak bih rekao da se pokazalo da je Modijeva vlada više orijentisana na blagostanje nego reformatorska u ubrzavanju rasta BDP-a. Koliko dugo je ovaj pristup blagostanju održiv bez povećanja veličine kolača BDP-a je otvoreno pitanje.

Može se samo nadati da će se, kada se Covid-19 obuzda, vlada moći fokusirati na politike rasta i Indija će se oporaviti. Iznenađujuće, čak i usred ove mračnosti, Sensex je urlao, ignorišući čak i upozorenje IRB-a o mogućem pucanju balona. U međuvremenu, kreatori politike treba da podstaknu potražnju, podrže MMSP i investiraju u zdravstvo i poljoprivrednu infrastrukturu u ruralnim oblastima tokom preostalog perioda Modijeve vlade.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 7. juna 2021. pod naslovom Sedmogodišnji izveštaj. Pisac je profesor na katedri Infosys za poljoprivredu u ICRIER-u