Marš protiv apatije
- Категорија: Kolumne
Politika zemlje je ignorisala poljoprivrednike. Možda je vreme da promene politiku zemlje
Poljoprivrednici u selima širom zemlje osećali su se poniženo i uznemireno zbog neosetljivosti uzastopnih vlada u Centru i državama. Istu muku su osetili i poljoprivrednici koji su prepešačili više od 160 km od Našika do Mumbaja. Politika zemlje je ignorisala poljoprivrednike. Možda je vreme da farmeri promene politiku zemlje.
Marš farmera nije bio posledica jednog događaja. Na ulice su gurnuti kumulativnim efektima suša, opadanjem prinosa — otežanim niskim cenama na farmi — otkupom koji nije obavljen na najavljenom MSP-u, neispunjenim obećanjima o nadoknadi za neuspeh roda pamuka, koji je napao ružičasti crv, zloglasni notebandi i poremećaj toka gotovine kao rezultat zabrane klanja krava. Protivili su se otkupu zemljišta za Samruddh Maha Marg i bili su iznenađeni nevericom zbog vladinog izveštaja koji ih je okrivio za smrt izazvane pesticidima u Maharaštri. Imajte na umu da osećanja farmera nisu bila vezana za bes, mržnju i bes.
Nesreću na farmi pogoršavaju osećanja povređenosti i izdaje. Bezdušna vlada u Mumbaju nije ništa bolja od komunista koji su odlučili da svakom marširajućem farmeru daju crvenu partijsku zastavu zakačenu na štap umesto da im daju po par papuča. Vizuelni uticaj bi učinio Goebblesa ponosnim. Pogled na natučena i krvava stopala farmera nije bio dovoljan da mladog glavnog ministra Maharaštre pomeri iz udobnosti stolice i na pola puta sretne uznemirene poljoprivrednike.
Čekao je da se zamah marša sruši na užarenoj vrelini naspranih puteva ka Mumbaju. Ali država je opet pogrešno shvatila farmere. Odlučni zemljoradnici su ipak stigli do Mumbaja, da bi ponovo bili prevareni. Prošlogodišnja usmena uveravanja o odricanju od kredita za farmu nisu se materijalizovala, a pisana uveravanja, ovog puta, o C2+50 procenata i šumskim pravima za stanovnike šuma mogu se suočiti sa identičnom sudbinom. Portparol stranke opisao je poljoprivrednike koji su marširali kao urbane maoiste. Ovo je skoro kao da je Džon Stajnbek optužen da je komunista jer je napisao Grožđe gneva — sagu o iskorenjenim farmerima zakupcima usred Velike depresije 1930-ih.
Agitacija farmera u Maharaštri prošle godine (vidi „Mračna satira“, IE, 20. jun 2017.) bila je prethodnica ne samo prošlonedeljnog pokazivanja solidarnosti, već i pucanja policije Madja Pradeša na agitaciju poljoprivrednika u Mandsauru. Farmeri su se zakopali u pesku regiona Šekavati u Radžastanu. Ove nedelje se takođe obeležava godišnjica ubistva farmera u Nandigramu u Zapadnom Bengalu. Morali su da se suoče sa pištoljem jer su odbili da budu zastrašeni od strane komunista koji su hteli da otmu njihovu zemlju sa više useva za industriju. Ta pobuna je dovela do zbacivanja tri i po decenije starog komunističkog režima Zapadnog Bengala i katapultirala je novu stranku, Trinamool kongres, na vlast.
U dugih 10 godina koliko su Nacionalistička kongresna partija i Kongres bili partneri u zločinu u Maharaštri, preko 36.000 farmera izvršilo je samoubistvo u državi. Istina je da je sadašnji državni ministar nasledio veliki nered. Ali posle više od tri godine na funkciji, on ne može da izbegne odgovornost.
Priča ima upadljive sličnosti sa onim što se dogodilo u Centru. Ništa se nije promenilo na terenu za poljoprivrednike posle skoro četiri godine NDA vlade, osim pametnijeg kreiranja slogana i prepakovanih programa. Farmer je shvatio da stvari nisu trebale da se promene. Skoro 2.000 stranica strategije od 14 tomova za udvostručenje prihoda poljoprivrednika do 2022. još uvek je u toku. Obećanja o acche din, udvostručavanju prihoda poljoprivrednika, 15 lakh Rs na svakom bankovnom računu, osiguranju useva ili obećanju profita od C2+50 procenata pretvorila su se u užasnu noćnu moru pošto je vlada odustala od izbornih uveravanja.
Biti na vlasti u državama iu Centru ima svoje mane. Nema na koga da se svaljuje krivica osim na duhove prošlosti. Mediji koji su postali podložni kombinacijom prinude i podsticanja više ne mogu odvratiti gnev javnosti od suštinskog pitanja sredstava za život — to je poruka iz niza izbornih poraza koje je pretrpela BJP. Širom Indije, mladi utučeni farmeri daju ostavke na svoju sudbinu, beže sa farmi i traže poslove negde drugde.
Laži, obmane i prekršena obećanja postali su obeležje svih političkih partija, a posebno aktuelnog režima u Centru. Siti zbunjene i oklevete UPA II, farmeri su - sa lepim očekivanjima da će njihove težnje biti ispunjene - glasali u ogromnom broju za vođstvo Narendre Modija. Poslednji tragovi nade brzo nestaju.
Strah farmera nije teško izmeriti. Odlučili su za koga neće glasati iako su još uvek neodlučni ko zaslužuje njihov glas. U poslednje vreme, Kongres nije bio deo nijednog pokreta farmera. Ironično, možda je dobro da se uključi u nezadovoljstvo. Tešim se rečima Stajnbeka koji je kritičarima odgovorio: „Želim da stavim oznaku srama na pohlepne kurve koje su odgovorne za ovo.