Izgubljeno nasleđe

„Mandal Messiah“ V. P. Sing je politički napušten.

mandal komisija, mandal mesija vp singh, vp singh mandal komisija, indijska rezervacija, kastinska rezervacija mandal komisija, vp singh bjp, bivši pm vp singh, indijski ekspresni uvodnici, indijske vesti, indijski ekspresMandal Mesija koji je osnažio milione siromašnih Indijaca danas trpi političko obespravljenje (Foto fajla)

Prošla je decenija od smrti bivšeg premijera Višvanata Pratapa Singa, a za to vreme nijedna vlada nije preduzela mere da mom dedi (Babi) oda po zasluge. Nijedan spomenik u čast njegovih napora da donese socijalnu pravdu u Indiji. Mandal Mesija koji je osnažio milione siromašnih Indijaca kroz program afirmativne akcije, danas trpi političko obespravljenje i napuštanje od strane onih na pozicijama moći.

Babi bi bila čast da bude uz druge neopevane heroje Indije kao što su B. R. Ambedkar i Sardar Vallabhbahi Patel, čija dostignuća vladajuća elita kooptira za izbornu dobit. Duboko pobožan čovek, bio je čvrsto ukorenjen u filozofiji Bhagvad Gite, Niškaam karme, nepristrasnog delovanja. Kako smo ga se setili na njegovu desetu godišnjicu smrti 27. novembra uveče, podsetio sam se njegove pesme Mein aur vakt, koja opisuje njegovu žrtvu i njegov život: Mein aur vakt/ kaafile ke aage-aage chale/ chauraahe par / main ek or mudaa / baaki vaqt ke saath chale gaye (Vreme i ja sam hodao/ Ispred karavana/ Na raskršću sam skrenuo/ Ostali su držali vreme.

U drugoj pesmi on piše: Muflis se ab chor ban raha hoon mein/ Par es bhare baazaar se/ churaaun kyaa/ Yaha vahi cheezei saji hain/ jinhe lutaakar/ main muflis ban chukaa hoon. (Od siromaha/ Postajem lopov/ Ali ovaj veliki bazar je pun stvari koje sam dao/ Da postanem siromah, šta sad da ukradem?) Sing nikada nije mogao da postane uspešan lopov, ali je uspeo da razotkrije korporativni lopovi i rad političara i korporacija ruku pod ruku. Njegova misija je bila da erodira crnu ekonomiju tako što će se suprotstaviti zveri. Svojom novom ekonomskom politikom i antikorupcijskim nagonima uronio je u čišćenje korita korumpirane, neobuzdane vlasti.

On je uporedio korumpirane industrijalce sa britanskim Rajom i Istočnoindijskom kompanijom. On je takođe verovao u slobodno tržište, ali ne i za tržište od 1 procenta: Ako usvojimo tržišno vođenu ekonomiju, onda ona takođe nosi odgovornost za sve učesnike u privredi. Svi treba da imaju istu polaznu tačku. Veoma je nepravedno da nekolicina koristeći nepravedna sredstva stane 20 stopa od cilja i nakon pobede u trci hvali slobodno tržište. Ovo nije slobodno tržište, već oligarhija.

Kao ministar finansija sebe je nazvao arbitarom a ne gospodarom banaka. 1985-86. tražio je od banaka da usvoje pristup orijentisan na poslovanje, dajući im autonomiju u donošenju odluka. U veselom raspoloženju jednom nam je rekao, ja sam samo sudija. Moj posao je da obezbedim da polje bude kvadratno, a ne okruglo. Nije moje da šutnem loptu ili dam gol. To je odluka banke.

Upravo je skandal Bofors zatekao Singha na, možda, najčudnijem raskršću u njegovom životu. S jedne strane, verovao je samo u istinu, a sa druge je ležao svoju karijeru i životno delo. Brzo je izabrao istinu i razotkrio ogromne odbrambene mitaje unutar indijskog političkog sistema.

Sing je putovao po celoj Indiji, ujedinjujući sever i jug, levo i desno, da bi Indiji dao vladu koja se zalagala za poštenje. Brzo je ispunio svoja obećanja iz manifesta i osigurao da Ambedkar dobije Bharat Ratnu. Njegova vlada je predstavila budžet koji je Indija ikad videla najviše za poljoprivrednike. Ali sile razaranja su bile uprte u njega. Njegov stari neprijatelj, podržan od oligarha indijskih korporacija, krenuo je da uništi njegovu vladu. Uprkos preprekama, odlučio je da sprovede dugo odloženi program afirmativne akcije, Mandal Commission. Uvek je govorio, Indija je prva i sva njena deca zaslužuju njenu ljubav i poštovanje. Ako ja kao premijer to ne uradim, ko će?

Tužno je što ni u njegovoj matičnoj državi, Utar Pradešu, ni u Alahabadu, gradu kome je pripadao, ni u Delhiju, nije podignut nijedan spomenik u znak sećanja na njegove zasluge domovini. Ali možda, Baba to ne bi želeo, možda čak i mrzeo. Da je više farmera ili ljudi u gradovima trebalo da bude raseljeno da bi se izgradio njegov spomenik, on ne bi više voleo nijednog. Dakle, nemate spomenik za VP Singha, jer mu nije potreban. On živi u srcima ljudi ove zemlje.