Da li je trenutna žurba investitora u Indiji previše dobra stvar?

Neelkanth Mishra piše: Iako postoje određeni rizici, za sada, tok sredstava je dobrodošao poticaj za ekonomiju koja se još uvijek oporavlja od pandemije

U TCS-u je stopa osipanja porasla na 11,9 procenata u Q2FG22 sa 8,6 procenata u prethodnom kvartalu, dok je za Infosys dostigla 20,1 procenat sa 13,9 procenata u Q1, a za Wipro 20,5 procenata. (fajl)

Imitirati i prilagođavati se — raditi ono što rade drugi oko nas — uobičajene su i veoma moćne ljudske tendencije. Naučnici pripisuju evolutivni uspeh ovih osobina koristima koje stiču pojedincima (a samim tim i vrstama), među kojima je i činjenica da je svet složen i da svaki pojedinac ne može sve da shvati, nauči sve ab initio. Naročito u oblastima van naše stručnosti, efikasno je pratiti šta drugi rade, kao što je odabir pravog predmeta za studiranje na koledžu, ili jednostavnije, put do železničke stanice u Mumbaiju (našao sam put do Čerčgejta prateći stado ) ili red za automobile.

Međutim, ovo dolazi sa sopstvenim zamkama. Na finansijskim tržištima, ponašanje krda je znak upozorenja: kada su tržišta dobro, ljudi ulažu ni zbog čega drugog, nego zbog toga što su njihovi susedi postali bogatiji (i obrnuto). U pokretanju novog zajedničkog fonda, na primer, novac je priticao sa 93 procenta indijskih PIN kodova. Čak i dok slavimo dublji prodor vlasništva nad vlasničkim kapitalom i šire učešće u stvaranju bogatstva, razumno je pretpostaviti da veliki deo ovog novog kapitala nije toliko dobro informisan koliko bi trebalo da bude: čak i finansijske novine dostižu mali deo indijskog PIN-a kodovi.

Postoji još jedna ljudska osobina koja utiče na tržišta — uspeh povećava apetit za rizikom. Ako nečija finansijska ulaganja funkcionišu, vrlo je verovatno da će uložiti više i ignorisati mere bezbednosti. Trenutni rast Nifty-ja je najveći bez korekcije od čak 10 odsto od 1992. Ovaj neprekidni niz je verovatno pokrenuo veće i rizičnije investicije, koje dodatno podižu cene akcija.

Ponašanje stada i naglašavanje apetita za rizikom ne utiču samo na nove i amaterske investitore – oni utiču na sve. Slični penušavi trendovi su vidljivi na tržištima privatnih sredstava, gde se pretpostavlja da su investitori sofisticiraniji, a izvor sredstava je uglavnom institucionalan.

Teoretski, ekonomija veličine Indije je sposobna da apsorbuje 52 milijarde dolara finansiranja od strane javnih preduzeća u poslednjih 12 meseci, ali u praksi, tako brz porast stvara neefikasnost alokacije. Kako investitori žure da ulože sve veće sume novca, čini se da im ponestaje kompanija u koje bi investirale koje mogu produktivno da ulože ovaj kapital. Rezultat je da se procene kompanija višestruko povećavaju u roku od nekoliko meseci, a male firme dobijaju veći priliv kapitala nego što mogu da rasporede, što često rezultira rasipničkim poslovnim planovima.

Samo da budemo jasni, za razliku od nekih neuobičajenih preduzeća koja su bila finansirana u prvoj mahnitosti finansiranja pre dve decenije, većina njih su stvarne poslovne prilike, katalizovane značajnim promenama. Bolja fizička infrastruktura (ruralni putevi, elektrifikacija, prodor telefona, pristup podacima), nekoliko slojeva inovacija (univerzalni pristup bankovnom računu, porast digitalnih plaćanja na indijskom stacku), 45 miliona programera softvera (najveći na svetu), zrele industrije (za na primer, kako su istraživački budžeti indijskih farmaceutskih proizvođača porasli 10 puta u poslednjih 15 godina, ekosistem sada može da preuzme izazovnije projekte, u poređenju sa samo generičkim podnescima deceniju unazad), a jaki srednjoročni izgledi za ekonomski rast stvaraju plodno tlo za privatne ulaganja u kapital.

Na primer, investitori sa strpljivim kapitalom (znajući da preduzeća neće zaraditi nekoliko godina) sada se klade i finansiraju brži prelazak na električna vozila i dvotočkaša i automobila nego što se ranije očekivalo. U finansijskim uslugama eksperimentišu se sa inovativnim metodama pozajmljivanja, osiguranja i upravljanja bogatstvom, koje će verovatno samo značajno proširiti tržište. Armija firmi softvera kao usluge (SaaS) je finansirana u nadi da će napraviti revoluciju u razvoju i distribuciji softvera. Tu su i kompanije za distribuciju i logistiku novog doba, obrazovne tehnološke firme i brendirani dobavljači robe široke potrošnje, pored uobičajenih startupa za e-trgovinu, igre na sreću i dostavu hrane.

Ranije ove godine, mi u Credit Suisse-u smo izlistali 100 jednoroga u Indiji — neuvrštenih kompanija čija vrednost prelazi milijardu dolara. Nismo očekivali da ćemo naći toliko, a povratne informacije nakon objavljivanja našeg izveštaja sugerišu da smo propustili još dosta. Isključili smo privatne firme koje su pripadale etabliranim poslovnim kućama, dok smo mapirali brzu transformaciju indijskog korporativnog pejzaža. Dve trećine ovih firmi su započele posle 2005. godine, što je bila izuzetna epizoda rasta novih kompanija u onome što je tradicionalno bio spor proces. Indiji nikada nije nedostajalo preduzetnika (čak i 1980-ih, nove kompanije su se formirale brzim tempom), ali joj je nedostajao rizični kapital s obzirom na nisko bogatstvo po glavi stanovnika.

Rast privatnog kapitala je to promenio. Kako su štediše poput penzionih fondova i fondova osiguranja u razvijenom svetu odgovorile na rekordno niske kamatne stope izdvajanjem više za PE kao klasu imovine, privatna tržišta finansiranja su brzo rasla u poslednjih 15 godina na globalnom nivou. U Indiji, finansiranje PE je premašilo prikupljanje sredstava na javnom tržištu svake godine u protekloj deceniji; čak i ove godine, rekordne godine za inicijalnu javnu ponudu (IPO), finansiranje od strane PE je tri puta više od sredstava prikupljenih u IPO-ima do sada, dostižući 40 milijardi dolara. Dok je ranije samo nekoliko poslovnih grupa moglo prikupiti značajne količine rizičnog kapitala za osnivanje novih poslova i ometanje starih, preduzetnici sada mogu dobiti stotine miliona dolara ako ideja ima smisla.

Međutim, verujemo da može biti previše dobre stvari u kratkom roku - razlog zašto postoje poslovni i tržišni ciklusi. Ovo nije neuobičajeno u istoriji. Na primer, kada su Amerike početkom 19. veka bile tržišta u razvoju, a ušteđevine iz evropskih zemalja su prilivale, ponavljali su se ciklusi procvata i kraha. U stvari, jedan avanturista je 1820-ih čak prikupio sredstva za zemlju koja nije postojala. Takvu direktnu prevaru danas je možda teško osmisliti, ali kada investitori požure da ulože sredstva, rizik od prevare se povećava — neadekvatno otkrivanje podataka i slaba pažnja praćena su podsticajima za lažno predstavljanje finansijskih podataka. Otkriće bilo koje takve prevare bi verovatno zamrznulo finansiranje industrije za nekoliko kvartala.

Za sada, ovaj tok sredstava je dobrodošao podsticaj za privredu dok se oporavlja od ožiljaka blokada izazvanih pandemijom. Kako se ove kompanije povećavaju, potrošiće na zapošljavanje ljudi (poput programera softvera, nastavnika i osoblja za isporuku), postavljanje infrastrukture (centra podataka, kao i fizičkih skladišta), popuste ili oglašavanje — skoro sve to doprinosi ekonomiji. Iako procene mogu biti promenljive u bliskoj budućnosti, verujemo da smo u ranim fazama ovog preoblikovanja indijskog korporativnog pejzaža.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 14. oktobra 2021. pod naslovom „Previše dobre stvari“.
Pisac je ko-šef APAC strategije i indijski strateg za Credit Suisse