Autohtono stočarstvo: Deja Moo — Dovođenje krava kući

Protivljenje uvozu germplazme goveda Gir iz Brazila je pogrešno i kontraproduktivno.

krave, uzgoj krava, indijske krave, autohtoni uzgoj krava, indijske rase krava, kravlje mleko, evropska kravaFarmer krava Gir u blizini Halvada u okrugu Morbi u Gudžaratu. (Ekspresna fotografija Javed Raja)

Nedavna odluka vlade Narendra Modija da uveze smrznuto spermu bikova Gir iz Brazila izazvala je živu debatu, uključujući nijanse i kulturnog osećanja i teške nauke o uzgoju stoke. Uzbudjenje i radoznalost izaziva uzbuđenje i radoznalost je to što je u centru svega pasmina goveda Bos indicus, poreklom iz Indije – tačnije regiona Sauraštra u Gudžaratu – i uvezena još 1849. godine u SAD i Brazil u drugom delu veka. Odluka da nabavimo germplazmu naše sopstvene rase sada iz Brazila — koja je tamo ponovo uzgajana i preimenovana u bramansko govedo — prirodno je postavila pitanje: Zašto bi zemlja uvozila Gir spermu kada imamo ove životinje i ima mnogo farmera, takođe, uzgajate ih ovde?

Na gornje pitanje, međutim, treba se obratiti kroz prizmu pragmatizma, a ne samo kroz kulturu, tradiciju i osećanja. Iako je Indija najveći svetski proizvođač mleka više od dve decenije, njen godišnji prinos po kravi od 1.642,9 kg, prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija za 2017. godinu, zaostaje za globalnim prosekom od 2.430,2 kg i odgovarajućih 4.237,3 kg. za Novi Zeland, 7.026,8 kg za Evropsku uniju i 10.457,4 kg za SAD.

Glavni razlog za ovu beznadnu mlečnu produktivnost je nepostojanje organizovanog nacionalnog programa uzgoja. Trenutno je pokrivenost veštačkom oplodnjom ograničena na samo 30% ukupne populacije goveda za uzgoj u Indiji. Štaviše, jedva da je petina bikova u stanicama za seme širom zemlje odabrana kroz bilo kakvu naučnu vežbu testiranja potomstva.

Jednostavno rečeno, više od 80% životinja čije se seme sada koristi za uzgoj muznih krava je nepoznate, ako ne i loše, genetske vrednosti. Većina ovih bikova je pokupljena iz sela ili institucionalnih farmi isključivo na osnovu prinosa na vrhuncu laktacije majke (majke), bilo da su zabeleženi ili na drugi način. Priplodna vrednost ili genetski potencijal oca (muškog roditelja) - što se prenosi na potomstvo, u smislu proizvodnje mleka, procenta masti i proteina, plodnosti ili osobina potvrde tela - retko se utvrđuje. Ako je korišćeno seme samo po sebi sumnjivo, kako veštačko osemenjavanje može biti od pomoći u bilo kom oplemenjivačkom programu za poboljšanje prinosa mleka, što je u funkciji genetskog sastava koliko i nutritivnog okruženja i menadžerske prakse.

Prosečan prinos mleka od krava identifikovanih autohtonih mlečnih rasa kao što su Gir, Red Sindhi i Sahival iznosi 1.600-1.700 kg godišnje. Iako je dva ili više puta veći od neopisivih životinja, one su još uvek neodržive za farmere, posebno kada prinosi ukrštenih krava u proseku iznose 3.000 kg i više. Nema sumnje, imamo krave Gir koje daju preko 6.000 kg godišnje. Ali njihov broj, prema evidenciji Odeljenja za stočarstvo i mlekarstvo, je samo dva. Dalje, postoji 11 za koje se navodi da proizvode 5.000-6.000 kg i još 116 između 4.000 i 5.000 kg.

Ako se potvrdi da samo 129 krava Gir, od procenjene populacije ženskih rasa od preko pet miliona u Indiji, daje preko 4.000 kg mleka u godišnjem ciklusu laktacije, to zahteva efikasnu strategiju intervencije. Da ponovim raniju tačku, da bi mlekarstvo bilo isplativo za one koji se bave pravim uzgojem, prinosi mleka moraju biti značajno povećani. Suštinski za to je naučna selekcija muških roditelja sa dokazanim genetskim potencijalom. Uvoz sperme ili čak bikova iz Brazila, onoga što je u krajnjoj liniji naša autohtona rasa, treba posmatrati kao praktičan i neophodan u ovom kontekstu.

Učinak goveda Gir u Brazilu se ističe u poređenju sa Indijom, koja je njen izvorni uzgojni trakt. Prosečan prinos mleka u Brazilu kod ovih krava je 3.500 kg godišnje, u poređenju sa ispod 1.600 kg u Indiji. Najveća zabeležena proizvodnja od bilo koje krave gir u našoj zemlji je 6.352 kg, dok u Brazilu postoji značajna populacija ove rase koja daje između 12.000 i 15.000 kg. Ove činjenice se ne mogu i ne smeju zanemariti. Odgovori kao što je čistoća naših domaćih rasa kompromitovana u inostranstvu više su zasnovani na pogrešnom nacionalnom ponosu i osećanju nego zdravoj ekonomiji ili nauci. Ako je Brazil, usvajanjem savremenih tehnika potpomognute reprodukcije, postigao dramatično poboljšanje produktivnosti u rasi goveda koja je u suštini naša, zašto bismo se klonili uvoza njihove germplazme da bismo postigli slične, ako ne i superiorne, nivoe performansi? Ako možemo da postavimo crveni tepih i ponudimo mnoštvo podsticaja našoj dijaspori da se vrati i investira u svoju domovinu, zašto bi se za našu stoku nerezidenta primenilo drugačije i suprotstavljeno merilo?

Gir goveda su dobro prilagođena tropskim sredinama. Prirodna selekcija je tokom vekova dala ovim životinjama visoku toleranciju na toplotu, otpornost na parazite i bolesti i ogroman kapacitet da prežive nedostatak hrane i vode tokom dugih perioda. Takođe, njihove krave imaju bolji potencijal prinosa mleka u odnosu na druge čiste autohtone rase, osim možda sahivala. Ipak, veliki deo tog potencijala ostaje neiskorišćen zbog nedostatka odgovarajuće strategije selektivnog uzgoja i stvaranja super elitne populacije. Šta bi moglo biti bolje od izdržljive životinje sa niskim troškovima koja odgovara najboljim globalnim merilima u produktivnosti mleka!

Uvoz germplazme i bikova visokih genetskih vrednosti jedan je od mnogih načina za proširenje baze same naše autohtone stočarske populacije. Opadajući broj čistih rasa, za razliku od neopisanih, ne predstavlja dobro za male i marginalne farmere, za koje uzgoj egzotičnih ili čak ukrštenih krava nije pristupačan više od jedne tačke. Iako se čistoći rase može pridati značaj, privrženost zasnovana na slepom verovanju i ekonomiji vere - za razliku od informacija o poreklu dobijenim putem genomike - ne bi trebalo da na kraju učini uvoz previše glomaznim i kontraproduktivnim.

Genetsko unapređenje mora biti sastavni deo naše stočarske politike i planova za povećanje proizvodnje mleka, a takođe ima za cilj zaštitu, očuvanje i promociju autohtonih rasa. Uvoz sperme bikova sa visokim genetskim zaslugama iz Brazila je samo korak u ovom pravcu. Iako su strahovanja u određenim krugovima razumljiva, ovoj politici treba dati poštenu šansu, jer ona takođe otvara ekonomske mogućnosti za male vlasnike koji mogu sebi da priušte da održe čistu Jersey ili Holstein-Friesian. Rasa je jača od pašnjaka, citat iz viktorijanskog romana Džordža Eliota Silas Marner, nadamo se, trebalo bi da sumira sve.

Autor je bivši sekretar Ministarstva ribarstva, stočarstva i mlekarstva, Vlada Indije