Geopolitički interesi Indije su u bliskoj vezi sa umerenim arapskim centrom

Zalaganje za arapski suverenitet i suprotstavljanje snagama regionalne destabilizacije moraju biti u samom srcu novog angažmana Indije na Bliskom istoku.

Kakva god bila finoća koju bi general Bajwa mogao smisliti, Delhi se mora vratiti najdubljem izvoru regionalne politike — nepokolebljivoj podršci arapskom suverenitetu. (Ilustracija C R Sasikumar)

Geopolitičko prestrojavanje na Bliskom istoku, obeleženo prošlonedeljnim sporazumom o normalizaciji odnosa između Ujedinjenih Arapskih Emirata i Izraela, ukršta se sa podjednako značajnom preorijentacijom odnosa Potkontinenta sa regionom. Dok Pakistan ponovo otkriva svoju tradiciju usklađivanja sa nearapskim silama, Indija mora da obnovi svoju odbranu arapskog suvereniteta.

Ako je Indija pozdravila odluku Abu Dabija i Tel Aviva, Pakistan je bio ambivalentan i samo je primetio taj potez, a njegova spoljna kancelarija je ukazala na dalekosežne (negativne) implikacije. Na prvi pogled, razlika u indijskim i pakistanskim izjavama može se objasniti činjenicom da Delhi ima diplomatske veze sa Izraelom, a Islamabad ne. Ali u ovoj priči ima još mnogo toga.

Za vreme premijera Narendre Modija, angažman sa Arapskim zalivom postao je dublji. Poslednjih šest godina takođe se poklopilo sa značajnim pogoršanjem odnosa Pakistana sa regionom, posebno sa UAE i Saudijskom Arabijom. Pakistan je bio ljut na poziv UAE Indiji da se obrati Organizaciji za islamsku saradnju početkom 2019. i nevoljnost Saudijske Arabije da sazove sastanak na kojem bi osudila indijske akcije u Kašmiru prošlog avgusta. Pakistanski ministar spoljnih poslova Šah Mehmud Kureši zapretio je ranije ovog meseca da će sazvati sastanak ministara spoljnih poslova islamskih nacija, van OIC-a, kako bi napao politiku Indije u Kašmiru. Dok je ljuta Saudijska Arabija povukla deo svog velikodušnog nedavnog zajma Pakistanu i zapretila da će suspendovati kredit za kupovinu nafte, komandant vojske general Kamar Džaved Badžva požurio je da pokupi komade. On je u Rijadu ove nedelje da izgladi stvari.

Opinion | Za Indiju su troškovi zanemarivanja novih arapskih poslova daleko veći od izgubljenog ugovora o železnici u Iranu

Neki u Pakistanu odbacuju ove primedbe kao neumerene i pripisuju ih Kurešijevoj dobro poznatoj navici da se veliča. Problem se pojavljuje dublje. Podsećamo da je premijer Imran Kan bio spreman da prisustvuje prošlogodišnjem decembarskom sastanku islamskih lidera koji je sazvao tadašnji premijer Malezije Mahathir Mohamad i uz podršku turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana. Kan se povukao tek u poslednjem trenutku zbog pritiska iz Saudijske Arabije.

Evo suštine novonastale kontradikcije između Saudijske Arabije i UAE s jedne strane i Pakistana s druge strane. Saudijci i Emiraćani vide sve oštriju egzistencijalnu pretnju svojim kraljevstvima kako od bratstva sunitskih muslimana koje podržava Turska, tako i od regionalnog ekspanzionizma šiitskog Irana. S druge strane, izgleda da Imran Khan sanja o novom regionalnom savezu sa Turskom i Iranom. Pakistan se takođe kladi da će i Kina u usponu i odlučna Rusija podržati ovu novu geopolitičku formaciju kao deo sopstvenih napora da istisnu Ameriku sa Bliskog istoka.

Ideju o takvom savezu javno je artikulisao iranski ambasador u Pakistanu ranije ove godine i našla je veliki politički odjek u Islamabadu. Na prvi pogled, ideja je u suprotnosti sa konvencionalnom mudrošću Delhija da su Pakistan i Zalivski Arapi spojeni. Ali ideja o nearapskom savezu, podržanom od spoljnih sila, ima neku liniju u spoljnoj politici Pakistana. Pakistan je sa entuzijazmom prihvatio Bagdadski pakt koji su Britanci spojili sa Iranom, Irakom i Turskom 1955. godine.

Uvodnik | Projekat Čabahar je važan za regionalne ciljeve Indije i za njene odnose sa Iranom

Pakt je morao biti preimenovan u CENTO (Centralna ugovorna organizacija) kada je Irak, jedini arapski član, izašao 1958. Turska, Iran i Pakistan su formirali ekonomski dodatak CENTO-u pod nazivom RCD (Regionalna saradnja za razvoj). Obojica su okončana 1979. ubrzo nakon iranske islamske revolucije.

Ali nije bilo lako ubiti ideju o nearapskom savezu. Iran, Turska i Pakistan su se ponovo okupili da formiraju Organizaciju za ekonomsku saradnju (ECO) 1985. godine i nakon raspada Sovjetskog Saveza doveli su nove nezavisne centralnoazijske republike.

Za Tursku i Iran, nova nearapska alijansa koju podržavaju Rusija i Kina predstavlja instrument za unapređenje njihove uloge u arapskom svetu na račun Saudijaca. Erdogan sanja o obnavljanju otomanske dominacije nad arapskim svetom. Muslimansko bratstvo je njegov izabrani instrument. Iran, koji želi da otme plašt islamskog vođstva od Saudijske Arabije, koristi šiitsku populaciju širom arapskih država. I Turska i Iran sada nekažnjeno intervenišu u unutrašnje stvari arapskog sveta. Dve druge države su se pridružile ovoj Velikoj igri. Malezijski Mahathir zamišljao je sebe kao vođu islamskog sveta. Arapski Katar, koji je zaključan u bratskoj borbi sa Saudijcima i Emiratima, želi da zauzme veliku ulogu za sebe na Bliskom istoku.

Nije tajna da bi Rusi želeli da sruše SAD za jednu ili dve stepenice na Bliskom istoku. Peking će rado pustiti Ruse, Turke i Irance da budu antiamerička avangarda, dok će istovremeno konsolidovati kineski ekonomski uticaj u regionu. Ali zašto Islamabad želi da se pridruži savezu protiv Saudijske Arabije i UAE koji su davali toliko ekonomske pomoći Pakistanu tokom decenija.

Opinion | Indija treba da prati veze između Kine i Irana, ali se mora čuvati ishitrenih zaključaka

Islamabad se verovatno kladi da je Amerika na putu da izađe sa Bliskog istoka i da bi njeno strateško partnerstvo za sve vremenske prilike sa Kinom u usponu dalo Pakistanu novu polugu uticaja na Bliskom istoku koji se menja. U međuvremenu, pretnja da se pridruži Turskoj i Iranu služi kao instrument za pritisak na Saudijce i Emirate. Kakva god bila finoća koju bi general Bajwa mogao smisliti, Delhi se mora vratiti najdubljem izvoru regionalne politike — nepokolebljivoj podršci arapskom suverenitetu. To se, pak, izražava u pet principa.

Prvo, oduprite se iskušenju da kažete Arapima šta je dobro za njih. Podržite njihove napore da se pomire sa nearapskim susedima, uključujući Izrael, Tursku i Iran. Drugo, suprotstaviti se stranim intervencijama u arapskom svetu. U prošlosti su dolazili sa Zapada i Izraela. Danas većina Arapa najveću pretnju svojoj bezbednosti vidi u turskim i iranskim intervencijama. Treće, pružiti podršku arapskoj ekonomskoj integraciji, unutararapskom političkom pomirenju i jačanju regionalnih institucija.

Četvrto, priznajte da su geopolitički interesi Indije u bliskoj saglasnosti sa onima u umerenom arapskom centru — uključujući Egipat, Jordan, Saudijsku Arabiju, UAE i Oman. Peto, Indija ne može biti pasivna usred geopolitičkog prestrojavanja u zapadnoj Aziji. Neke članice novonastale alijanse — Turska, Malezija i Kina — bile su najglasnije u osporavanju teritorijalnog suvereniteta Indije u Kašmiru. Al Džazira sa sedištem u Kataru baca više otrova na Indiju nego pakistanski mediji. Zalaganje za arapski suverenitet i suprotstavljanje snagama regionalne destabilizacije moraju biti u samom srcu novog angažmana Indije na Bliskom istoku.

Ovaj članak se prvi put pojavio u štampanom izdanju 18. avgusta 2020. pod naslovom „Indija, Pakistan i arapski suverenitet“. Pisac je direktor Instituta za južnoazijske studije, Nacionalnog univerziteta u Singapuru i urednik za međunarodne poslove za The Indian Express

Opinion | Nasleđe Ebrahima Alkazija svedoči o kulturnim vezama između Saudijske Arabije i Indije