Indijska holandska bolest?

Sa ponovnim porastom volatilnosti na globalnim tržištima valuta, ponovo je pokrenuta debata o ispravnoj vrednosti rupija

Sa nestabilnošću na globalnim valutnim tržištima, a rupija je već jedna od najslabijih valuta na svetu ove godine, debata o ispravnoj vrednosti rupija je ponovo pokrenuta.

Da li je priliv stranog kapitala indijska „holandska bolest“? Pronicljivi posmatrač indijske ekonomije postavio mi je ovo pitanje pre nekoliko meseci. On je koristio izraz Holandska bolest da se odnosi na priliv strane valute koji drži valutu jačom nego što bi trebalo da bude, smanjujući konkurentnost domaćih preduzeća, čime se podstiče uvoz i šteti izvozu. Ova fraza potiče iz šezdesetih godina prošlog veka kada su nova otkrića sirove nafte na neko vreme podstakla holandski izvoz, zbog čega je njihova valuta naglo ojačala. Ovo uvažavanje učinilo je druge industrije nekonkurentnim i one su atrofirale ili nestale; pa kada su rezerve nafte nestale, trebalo je neko vreme da se holandska ekonomija normalizuje.

Protiv njegove osnovne tačke je teško osporiti. Za sve osim tri godine u poslednje tri decenije, Indija je potrošila više dobara i usluga nego što je proizvela – to jest, imala je deficit tekućeg računa (CAD). Strani kapital je finansirao ovaj višak potrošnje: u obliku stranih direktnih investicija (FDI), stranih portfolio investicija (FPI) ili eksternih komercijalnih zajmova (ECB).

Da budemo jasni, strani kapital nije samo dobijanje dolara za potrošnju: ovi investitori često donose tehnologiju i stručnost, a takođe obezbeđuju rizični kapital (kojeg Indiji nedostaje) i jeftinije finansiranje za dugoročna ulaganja. Ali upornost CAD-a i posledična zavisnost od spoljnih tokova da bi se valuta održala stabilnom postavljaju pitanja održivosti. Ozbiljna zabrinutost je da je godišnja renta na strani kapital koju smo do sada primali već veća od 1 procenta BDP-a: autorski honorari i dividende koje indijske firme plaćaju svojim stranim akcionarima, i plaćanja kamata stranim zajmodavcima, porasli su na 29 milijardi dolara prošle godine.

Sa nestabilnošću na globalnim valutnim tržištima, a rupija je već jedna od najslabijih valuta na svetu ove godine, debata o ispravnoj vrednosti rupija je ponovo pokrenuta. Štaviše, zbog očekivanja deficita od 20 milijardi dolara ove finansijske godine nakon nekoliko godina snažnih suficita: priliv kapitala od 55 milijardi dolara mogao bi biti znatno manji od CAD procenjenog u rasponu od 75 milijardi dolara. Da se rupija ne bi dalje depresirala, već je počela žurba za još jednim velikim dolarskim kreditom od nerezidentnih Indijanaca (poput onog koji je zaustavio krizu 2013. godine). Ovo bi moglo ponovo izazvati jaku potražnju (većina investitora koje sam nedavno sreo skoro je radosno čekala takvu najavu, što je naznačilo da bi ovo bila atraktivna investicija za njih), naglašavajući činjenicu da Indija ima problem likvidnosti (tj. kratkoročni nedostatak), a ne problem solventnosti (ljudi ne sumnjaju u sposobnost Indije da otplati dolare u budućnosti). Ali ovo bi rešilo problem samo na godinu ili dve.

Da li je slabija valuta rešenje? U bliskoj budućnosti, indijski CAD nije veoma osetljiv na promene vrednosti valute. Polovinu našeg uvoza robe čine stvari koje nemamo, kao što su sirova nafta, prirodni gas, zlato, metalurški ugalj, drago kamenje, uranijum i bakar. Druga četvrta su stvari koje ne možemo da napravimo, poput mobilnih telefona, aviona, odbrambene opreme i kapitalnih dobara (to uključuje solarne panele, robote, visoke peći i tople valjaonice čelika). Slabija valuta će samo povisiti lokalne cene ove robe — iako ovo može smanjiti potražnju za njima, to bi takođe značilo opšte usporavanje ekonomije. Roba uvezena zbog nedostatka konkurentnosti u troškovima (poput Ganešovih idola, jestivog ulja i malih aparata), gde slabija rupija može pomoći domaćim proizvođačima da istisnu uvoz, manje je od šestine ukupnog iznosa. Slično, na strani izvoza, skoro trećina dodane vrednosti izvoza dolazi od poljoprivrede, a druga trećina od tekstila, kože i dvotočkaša. Stoga je malo verovatno da će manji pad vrednosti rupija dovesti do ubrzanja izvoza koje će značajno suziti CAD. A velika depresijacija bi mogla da poremeti ekonomiju na nekoliko godina.

Izazov sa fiat valutama je u tome što cene određuju gomile: suštinski opravdan nivo se može otkriti samo tokom dužeg vremenskog perioda, i to samo retrospektivno. Jednom kada nastupi panika, kao 2013. godine, postaje veoma teško ponovo uvesti red. U međuvremenu, sama volatilnost šteti privredi, pošto se uvoznici i izvoznici zaštite na neodgovarajućim nivoima, štediše počinju da izbacuju novac iz zemlje (oglasi za nekretnine u Dubaiju su ponovo počeli da se pojavljuju) ili kupuju zlato, a strani investitori se suzdržavaju od toga. njihova ulaganja čekaju atraktivnu ulaznu tačku. Gomile gledaju u sidra, a za rupija, kurs u odnosu na američki dolar je glavni. Sve dok dolar nastavlja da slabi u odnosu na druge globalne valute, kurs rupija i dolara ne pokazuje stres. Za sada, američki dolar uzima dah, ali ako dolar počne da jača, pozicija rupija postaje nesigurna.

Konvencionalni pristup zaštiti valute je podizanje kamatnih stopa - ovo signalizira valutnim tržištima da je privreda spremna da podnese bol usporavanja domaće tražnje kako bi zaštitila vrednost valute. Ali smanjenje rasta za celu ekonomiju je možda previsok trošak.

Iako veliki deo javnih komentara naglašava cene nafte, koje su zaista zabrinjavajuće, veliki deo nedavnog pogoršanja platnog bilansa Indije mogao bi biti posledica bekstva kapitala. Održiv visok uvoz dragog kamenja i bisera (gde imajući u vidu subjektivnost u proceni, cene mogu biti precenjene da bi se novac poslao iz Indije), i iznenađujući porast u repatrijaciji SDI (to jest, kompanije povlače sredstva koja su uložile ranije) zajedno su dodali više od 15 milijardi dolara deficitu platnog bilansa tokom prošle godine. Iako i jedni i drugi mogu imati benigna objašnjenja, ne može se pomoći a da se ne sumnja da je novac iz Indije pobjegao iz straha od razbijanja crnog novca, uz pomoć uticaja poništavanja poreskih sporazuma Mauricijusa i Singapura.

Ciljani mehanizmi za njihovo usporavanje mogu pomoći. Koliko god da su politički neprivlačne, više maloprodajne cene benzina i dizela takođe mogu pomoći. Indija je sada veliki deo povećane potražnje za sirovom naftom na globalnom nivou: ako više cene uspore rast tražnje, kao što su donekle učinili u poslednja dva meseca, to bi moglo čak i ohladiti cene nafte. Na srednji rok, mere poput promene u našem energetskom miksu, veće indigenizacije proizvodnje elektronike i odbrane i većeg izvoza poljoprivrede mogu pomoći privredi da prebrodi zabrinjavajuće česte napade volatilnosti valuta.