Ako premijer Modi želi da bude poštovan, mora da se oslobodi onih koji ga upoređuju sa bogovima

Premijer Modi želi da bude viđen kao moćni demokratski lider, kao državnik, pa zašto onda nije primetio da je to nešto što nikada neće postići ako dozvoli da bude okružen šmrkljavim ulizicima?

premijer Narendra Modi

Istina je da se više ne računam kao poklonik Narendre Modija. Istina je da me svakodnevno na društvenim mrežama okrivljuju da sam „mrzitelj Modija“. Istina je i da premijeru uvek dajem priznanje kada verujem da treba. Pohvalio sam ga što je hitno i spretno rešio našu Covid krizu. Dakle, skoro da nismo primetili da su indijske javne zdravstvene službe među najgorima na svetu. Razvijene zemlje sa mnogo boljim javnim bolnicama i mnogo boljim standardima javne higijene nisu se tako dobro snašle kao mi.

Postoje i druge stvari za koje Modi zaslužuje da bude pohvaljen. Swachh Bharat je postigao ogroman uspeh. Indijanci više ne „defekiraju svuda“ kao što je Vidia Naipol tako brutalno primetila šezdesetih godina. I dalje se mogu uočiti kako vrše nuždu u javnosti, ali to više nije društveno prihvatljivo. Bilo je to do pre neki dan. U mom selu je nestao jutarnji spektakl redova žena koje vrše nuždu dok veselo ćaskaju na plaži. U svom drugom mandatu Modi je postavio za svoju misiju da čistu, tekuću vodu učini dostupnom u svakom ruralnom i urbanom domu. To su stvari koje su se odavno trebale desiti, a nikada se nisu dogodile. Upravo zato što ih je Modi stavio na vrh svoje liste prioriteta, oni su počeli da se dešavaju sada.

Kao neko ko veruje da je Indija uništena socijalističkom politikom i glupim uverenjem da zvaničnici mogu uspešno da vode ogromna preduzeća, raduje me što ministar finansija sada otvoreno koristi reč privatizacija. Kada je Atal Bihari Vajpayee pokušao da privatizuje nekoliko državnih kompanija, nije se usudio da upotrebi tu reč i umesto toga je izabrao eufemizam „dezinvestiranje“. Modi je nedavno ponovio da ne veruje da vlada ima posla da se bavi. Za sve ove stvari on zaslužuje punu zaslugu i mora mu se odati. Zbog toga je toliko zbunjujuće što on dozvoljava svojim ministrima i glavnim ministrima da se ponašaju kao gomila minđuša.

Najnovija odvratno podlišna izjava je prošle nedelje od novog glavnog ministra Utarakhanda. Tirat Sing Ravat je rekao: Doći će dan kada će, poput Šri Ram i Šri Krišne, narod Indije obožavati Modija kao boga. Nesreća je što je dao još jednu zaista glupu primedbu o ženama koje nose poderane farmerke, i zbog toga ga je javno okrivila vojska Indijanki. Kako treba da bude. Kako se usuđuje da misli da ima pravo da kaže ženama šta treba, a šta ne treba da nose? Ako ne voli otkrivena kolena, uzgred, šta je nosio kao RSS-ovac u vreme kada su uniforme bile kaki gaće?

Da je odabrao još nedelju dana da da svoje grube komentare o ženskim farmerkama, možda bi više pažnje posvetio govoru u kojem je uporedio Modija sa Ramom i Krišnom. Uvreda je za indijsku demokratiju i naš Ustav da izabrani zvaničnici daju takve primedbe. Nažalost, previše ministara i visokih zvaničnika je govorilo ovakve stvari. Zaboravljaju da su naši osnivači izabrali da svakom Indijancu daju pravo glasa upravo zato što su hteli da našoj populaciji, koja je tada bila uglavnom nepismena, usade da političari nisu bogovi. To su uradili u vreme kada su skoro polovinom Indije vladali prinčevi koji su voleli da njihovi podanici veruju da ih treba tretirati kao vladare sa božanskim pravima.

Tužno je, ali istinito da nakon što je Indija postala moderna nacija, nama je 50 godina vladala izabrana dinastija. Tačno je da su članovi ove dinastije tako visoko mislili o sebi da gotovo da nema grada, grada ili sela u Indiji u kome neka javna zgrada ili komunalno preduzeće nije nazvano po nekom članu dinastije. Modi treba da zapamti da je jedan od razloga zašto je pobedio na dva opšta izbora sa punom većinom taj što su ljudi na smrt bili bolesni od nasledne demokratije, Durbara u Delhiju i ulizica koji su omogućili njegovo postojanje.

Zašto onda dozvoljava svojim ministrima i glavnim ministrima da se ponašaju kao sluge? Zašto dozvoljava svojoj vojsci zlobnih, osvetoljubivih trolova na društvenim mrežama da vređaju svakoga ko se usudi da kritikuje neku od njegovih politika? Modijeva nedavna vežba u diplomatiji vakcina je dokaz da mu je veoma stalo do svog imidža u očima sveta. Želi da ga vide kao moćnog demokratskog vođu, kao državnika, pa zašto onda nije primetio da, ako dozvoli da bude okružen šmrkljavim ulizicima, to nikada neće postići?

Postoje i drugi lideri u svetu sa ukusom za servilnost i ulizice, ali niko od njih nije viđen kao državnik ili vođa ponosnih demokratija. Oni se vide kakvi postaju kada se okruže ljudima koji ih porede sa bogovima i mesijama. Lideri ove vrste se nazivaju despotima i diktatorima, čak i ako dođu na vlast putem izbora. Ako Modi želi da bude poštovan kao lider najveće svetske demokratije, mora da se oslobodi onih koji ga upoređuju sa bogovima. Mogao bi da počne smenom glavnog ministra Utarakhanda koji je dokazao da je idiot.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 21. marta 2021. pod naslovom „Političari nisu bogovi“.