Kako je Komisija za planiranje dovela do promena u Indiji koju je nasledila

Izveštaj insajdera o procesima planiranja iz prošlosti mogao bi da pokaže put napred u pogledu zakona o farmama

Niti Aayog (Fotografija datoteke)

Koji su to veliki događaji i trendovi u poslednjih pola veka kojih se moramo sećati dok nacija slavi 75. godišnjicu nezavisnosti? Nedavna knjiga penzionisanog službenika za ekonomske usluge, K L Datta, Planiranje rasta i razvoja u Indiji, dokumentuje ovo putovanje iz perspektive kreatora politike.

Imao sam sreću da sam bio na sedištu vozača tokom značajnog dela tog putovanja. Proveo sam 19 godina svoje karijere u Komisiji za planiranje, prvo planirajući oslanjanje zemlje na hranu i energiju, a zatim i na održivi ruralni razvoj koji je zahtevao angažovanje na zemlji, rekama, zemljištu i klimi naše zemlje. Kasnije sam upravljao glavnim univerzitetom u zemlji jer je ušao u odabranu kategoriju od stotinu najboljih univerziteta na svetu.

Datta je bio kolega u Komisiji za planiranje, koji je radio sa mnom na definisanju siromaštva. U ovom članku citiram njegov izveštaj u kome je bio velikodušan prema meni. Po završetku obuke za IES, Datta se opredelio za Komisiju za planiranje i poslat je meni da odlučim da li ćemo ga prihvatiti.

Navodno sam mučio mladog regruta tri sata na njegovoj statističkoj obuci (zapravo nikoga ne grilim, ali mogli smo da imamo dobru diskusiju) i onda sam ga zamolio da se pridruži poslu, dajući mu kratki zadatak da radi na definisanju siromaštva i da ga uobliči u analitičkom kontekstu. Granicu siromaštva (Rs/osoba/dan) definisala je grupa eminentnih ekonomista ranih šezdesetih. Njegov izveštaj nije bio dostupan, a njegove metodologije nisu bile jasne. Želeo sam neko solidno istraživanje koje objašnjava ponašanje potrošača u ruralnim i urbanim sredinama i obavestio sam Datu da su R Radhakrishna i Atul Sarma sa Instituta za ekonomska i socijalna istraživanja Sardar Patel u Ahmedabadu radili na tom pitanju. Dobili su posao i radna grupa kojom sam predsedavao definisala je liniju koja razdvaja nesiromašne i siromašne u urbanim i ruralnim sredinama. Izveštaj je razmatran i potvrđen 1979. Pristup korišćen u izveštaju definisao je zvaničnu liniju siromaštva (OPL), koja je trajala deceniju.

Kada je kasniji mandat člana Komisije za planiranje došao do kraja, želeo sam da se OPL promeni pošto je služio svojoj svrsi. Kao odgovor, osnovan je Lakdawala komitet. Izveštaj komiteta, podnet 1993. godine, ažurira liniju siromaštva prema cenama. U 2009. godini, komitet Suresh Tendulkar je uradio isto, ali je primenio OPL urbanu liniju i za urbana i za ruralna područja. Bio sam, ponekad, posmatrač svega ovoga, ali nisam uvek ćutao. Dobio sam ljubazno saslušanje, budući da sam bio deda procesa, ali niko nije bio voljan da petlja u Alašku liniju siromaštva — bila je izmenjena, a ne iscrtana iznova.

1979. želeli smo da promenimo svet koji smo nasledili. Proizvodnja hrane u Indiji je stagnirala, a institut Hudson u SAD je predvideo da će milioni ljudi umreti. Napravili smo model zasnovan na podacima koji nam daje upravljačke programe da to promenimo. Datta sve to opisuje. Godine 1979. pitala me je Svetska banka zašto ne samo da smo ispunili svoj prvobitni cilj proizvodnje 125 miliona tona žitarica — što su pet godina ranije nazvali snovima divljih dečaka iz indijske Komisije za planiranje — već i premašili to za dve godine. Rekao sam da nas je Indira Gandi – koja je tada bila u opoziciji – podržala. Takođe sam u šali istakao da sam se dolaskom iz Ahmedabada uverio da ima rezervi.

Datta daje priču insajdera. Njegov račun se završava ukidanjem Komisije za planiranje i odustajanjem od alokacije resursa zasnovane na pravilima od strane NDA vlade. U jednom poglavlju, Datta izražava svoju muku zbog ovog razvoja događaja. Moja jedina nada je da će neko tamo pročitati njegovu knjigu i preduzeti mere da se napravi mapa puta za primenu zakona o farmama.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 10. aprila 2021. pod naslovom „Kreiranje pokretača promena“. Pisac, ekonomista, bivši je ministar Unije