Evo zašto je Facebook pokrenuo svoj novinarski projekat

Godine 2016. nova fraza je postala istaknuta u leksikonu interneta: Lažne vesti. Tokom trke za predsednika SAD, Fejsbuk se našao u centru pažnje, ali ne iz pravih razloga.

Mark Zakerberg je napravio svog virtuelnog batlera Jarvisa

Kada je Mark Zakerberg 2004. godine pokrenuo veb stranicu društvene mreže, to je bio portal, prvobitno ekskluzivan za studente Harvarda, koji je omogućio njegovim kolegama iz razreda da ostanu povezani jedni sa drugima. U to vreme, 19-godišnjak nije ni slutio potencijal Facebooka, i ogromnog medijskog giganta koji će postati u godinama koje dolaze.

Danas se Fejsbuk preobrazio u naprednu medijsku imperiju. Kada je predstavio Facebook Live, to je bila revolucionarna funkcija koja će zauvek transformisati pejzaž novinarstva. Najnovije vesti su bukvalno dobile novo značenje kada je ubistvo 32-godišnjeg Filanda Kastilja od strane policajca u Minesoti dokumentovala i uživo podelila njegova devojka dok je Kastilja iskrvarila na smrt.

Međutim, 2016. godine nova fraza je postala istaknuta u leksikonu interneta: Lažne vesti. Tokom trke za predsednika SAD, Fejsbuk se našao u centru pažnje, ali ne iz pravih razloga. Dobio je znatne kritike jer je dozvolio širenje lažnih vesti u vezi sa predsedničkim republikanskim kandidatom Donaldom Trampom. Nekoliko netačnih priča za koje se tvrdi da su vesti i koje se nalaze u hiperboli, oslikale su Trampa u dobrom svetlu, pripisavši mu zasluge za stvari koje nije uradio i za dobijanje podrške javnih i verskih vlasti. Na primer, priča je da je republikanski kandidat dobio nedvosmislenu podršku pape Franje. Ova priča, potpuno lažna, dobila je milion deljenja na Fejsbuku. Još jedna lažna priča (koja je podeljena preko 140.000 puta na Fejsbuku) tvrdi da će Hilari Klinton biti optužena i zatvorena. Nepodudarnost u priči mogla je da se otkrije onog trenutka kada je priča navela anonimne izvore FBI, ali su mnogi čitaoci ipak prihvatili izmišljenu priču. Prema analizi BuzzFeed-a, lažne izborne vesti su imale bolji učinak od članaka koji su prenosili stvarne, činjenične vesti.

Ali Zakerberg je svoju odbranu učvrstio poricanjem. Odbio je da prizna da je Fejsbuk imao bilo kakvu ulogu u uticanju na mišljenje birača o Trampu ili Hilari Klinton. Izašao je i nazvao to prilično ludom idejom i tvrdio da su lažne vesti na Fejsbuku veoma mala količina sadržaja i da ni na koji način ne mogu uticati na izbore. Zakerberg je takođe naglasio da Fejsbuk nije medijska kompanija, čime se distancirao od odgovornosti koju novinske organizacije duguju svojim čitaocima u smislu da su jaki prenosioci činjenica. Dalje je rekao da bi ograničavanje određenih priča na Fejsbuku negiralo samu ideju slobode govora.

Ali Zakerberg nije mogao da pobegne od prihvatanja činjenice da su priče objavljene i deljene na veb stranici igrale ulogu u oblikovanju putanje političkog diskursa i kolektivnog mišljenja. Izvršni direktor je snažno tvrdio da je Facebook neutralna stranka bez mogućnosti da kontroliše ili igra nadzornika u smislu onoga što ljudi čitaju, gledaju ili dele. Ali evo stvari: moglo bi. Zakerberg jednostavno nije želeo to da uradi.

Bezbroj istaknutih novinskih organizacija (uključujući The New York Times, BuzzFeed i Columbia Journalism Review) dalo je sve od sebe da smatraju da je Facebook odgovoran za lažne vesti. Ali Zakerberg je stajao pri svome, sve dok američki predsednik Barak Obama, u intervjuu za The New Yorker, nije izrazio zabrinutost u vezi sa širenjem lažnih vesti poput požara i smatrao da je Fejsbuk plodno tlo za njega. Obama je u razgovoru sa Dejvidom Remnikom rekao da je u našem svetu sve istina i da ništa nije istina. Objašnjenje klimatskih promena od fizičara dobitnika Nobelove nagrade izgleda potpuno isto na vašoj Facebook stranici kao poricanje klimatskih promena od strane nekoga sa platnog spiska braće Koh. A sposobnost da se šire dezinformacije, divlje teorije zavere, da se opozicija slika u krajnje negativnom svetlu bez ikakvog pobijanja — to se ubrzalo na načine koji mnogo oštrije polarizuju biračko telo i otežavaju zajednički razgovor.

Obama je naterao Zakerberga da sedne i shvati ozbiljnost problema. Bio je sateran u ćošak. To ga je navelo da uradi nešto u vezi sa situacijom. Skoro odmah je promenio stav da je skeptičan u pogledu širenja dezinformacija na Fejsbuku i objavio izjavu u kojoj kaže: „Mi dezinformacije shvatamo ozbiljno. Naš cilj je da povežemo ljude sa pričama koje smatraju najsmislenijim, a znamo da ljudi žele tačne informacije. Radili smo na ovom problemu dugo vremena i ozbiljno shvatamo ovu odgovornost. On je nastavio i izneo nacrt onoga što je Facebook nameravao da uradi u narednim mesecima kako bi rešio problem.

Što nas dovodi do danas. U eri post-istine 2017. godine, Facebook je konačno pokrenuo svoj projekat novinarstva, inicijativu koja će raditi u tandemu sa novinskim organizacijama (kao što su Poynter i The Washington Post) na razvoju sadržaja i promociji vesti. Još u embrionalnoj fazi, takođe bi naučio novinare kako da strateški koriste platformu društvene mreže kao robustan alat za izveštavanje (npr. Live video funkcija). U osnovi ovog projekta, međutim, leži cilj da se radi sa nezavisnim novinskim organizacijama i objavi materijal koji će poboljšati pismenost korisnika na mreži. Treba im omogućiti da naprave inteligentne zaključke o vestima koje konzumiraju i kojim izvorima vesti da veruju. Direktor proizvoda Facebook-a, Fidji Simo, napisao je u postu na blogu: Znamo da naša zajednica ceni deljenje ideja i vesti i diskusiju o njima i kao deo naše usluge, veoma nam je stalo da obezbedimo da zdrav ekosistem vesti i novinarstvo mogu da napreduju . Zato danas najavljujemo novi program za uspostavljanje čvršćih veza između Fejsbuka i industrije vesti.

U pokušaju da podstakne transparentnost i promeni svoju ulogu u širenju vesti, Fejsbuk ulaže velike napore da se izvuče iz blata lažnih vesti koje su narušile njegov imidž kroz The Journalism Project. Ali da li će to biti dovoljno ili će lažne vesti neko vreme visiti kao albatros oko Zakerbergovog vrata? Време ће показати.