Sjajna igra folio: Pakistan u Jemenu

Dvonedeljna kolumna o visokoj politici regiona Af-Pak, uporišta globalne igre moći u indijskom susedstvu

Nawaz SharifNawaz Sharif

Islamabad je pod pritiskom Saudijske Arabije da se pridruži vojnim operacijama sunitske koalicije koju Rijad vodi protiv šiitskih Huti pobunjenika u Jemenu koje podržava Iran. Ali u Pakistanu postoji mala podrška javnosti za uskakanje u rat koji je dobio tako oštru sektašku oštricu.

Premijer Navaz Šarif je pre nekoliko nedelja pozvan u Rijad pošto je kralj Salman razmatrao snažne opcije da preokrene napredovanje Huta u Jemenu. Pored dugogodišnjih posebnih odnosa Pakistana sa Saudijskom Arabijom, Šarif lično mnogo duguje kući Sauda koja ga je spasila od gneva generala Perveza Mušarafa nakon što ga je vojska svrgnula u puču krajem 1999.

Nakon što su Saudijci prošlog četvrtka pokrenuli vazdušne napade na Jemen, Rijad je objavio da je Pakistan pristao da se pridruži kampanji. U Islamabadu, Ministarstvo inostranih poslova nije htelo ni potvrditi ni demantovati izveštaje. Samo je navedeno da vlada Pakistana razmatra saudijski zahtev.

Pakistanski ministar odbrane Khawaja Asif rekao je Narodnoj skupštini da Pakistan nije obećao Saudijskoj Arabiji da će se pridružiti koaliciji. Kako je pakistanska vlada prikrivala u javnosti, u saudijskim medijima pojavili su se izveštaji da 10 pakistanskih aviona učestvuje u vazdušnim operacijama u Jemenu i da se operacijama može pridružiti njena mornarica.

Nakon što je kralj Salman u subotu podigao telefon da pozove Šarifa, zvanična saudijska novinska agencija je saopštila da je premijer ponudio da sve usluge pakistanske vojske stavi na raspolaganje Rijadu. Verovatno nikada nije bilo pitanje da li će se Pakistan pridružiti operacijama. To se odnosilo na prirodu doprinosa Pakistana i način na koji bi ga trebalo predstaviti svojoj javnosti.

DOMAĆI SKEPTICIZAM
Usred rastućih tenzija između šiita i sunita kod kuće, mnogi u Pakistanu tvrde da je krajnje nerazumno da se Pakistan pridruži sektaškim sukobima na Bliskom istoku. Drugi ukazuju na opasnosti od uvlačenja u proxy ratove između Saudijske Arabije i Irana koji se odvijaju u regionu.

Iako će podrška Rijadu sigurno doneti neke nagrade za Pakistan, ona takođe komplikuje odnose sa Iranom, sa kojim deli dugu i sve nemirniju granicu. Dalje, granice Pakistana sa Indijom i Avganistanom su nestabilne i vojska ima dovoljno u svojim rukama da se suprotstavi islamističkoj pobuni kod kuće. Vojna avantura daleko od granica, tvrde mnogi u Pakistanu, nema mnogo strateškog smisla.

Konačno, postoji samopercepcija Pakistana kao vodeće sile u islamskom svetu. Slično indijskom shvatanju solidarnosti trećeg sveta, pakistanski islamski internacionalizam se protivi zauzimanju strana u sukobima između muslimanskih zemalja i zahteva da Pakistan promoviše pomirenje. Ali višestruke rezerve koje se izražavaju u javnosti možda nemaju političke posledice po Pakistan. Pitanje je preveliko da bi civilna vlada u Islamabadu odlučila. Pakistanska vojska, sa sedištem u Ravalpindiju, će preuzeti poziv.

RAJ LEGACY
Građanski rat u Jemenu i saudijski zahtev za vojnom podrškom dovode do oštrog olakšanja dugogodišnju bezbednosnu ulogu Pakistana u Zalivu i na Bliskom istoku. Pakistan i njegova vojska zauzimali su istaknuto mesto u planovima Britanije i Amerike za obezbeđivanje (naftnih) bunara moći u Zalivu posle Drugog svetskog rata.

Pakistan je sredinom 1950-ih uveden u Organizaciju centralnog ugovora (Cento), takođe nazvanu Bagdadski pakt. Iako Cento nije dugo trajao, mnoga zalivska kraljevstva su se obratila Indiji i Pakistanu radi saradnje u oblasti odbrane. Na kraju krajeva, nepodeljena Indija pod Rajom je bila garant bezbednosti za Zaliv i Bliski istok skoro dva veka.

Kako je Indija svesno ograničavala svoju vojnu ulogu na Bliskom istoku, pakistanska vojska je postala dragocena opcija za mnoge zemlje u regionu u obezbeđivanju bezbednosti od unutrašnjih pretnji, popunjavanju i obuci vojnih snaga i čuvanju nacionalnih granica. Pakistan, naravno, nije Raj. Ima izvanrednu lokaciju pored Bliskog istoka i islamističku ideologiju, ali ne i vojnu i ekonomsku težinu da sama zaštiti zalivske režime. Politička jednačina između Ravalpindija i Zaliva brzo se promenila kako su se kraljevstva obogatila, a Pakistan ostao siromašan.

Ako je Raj definisao uslove regionalne bezbednosti na Bliskom istoku, Pakistan je sve više postajao zavisan od finansijske podrške zalivskih kraljevstava. U ime islamske solidarnosti, Pakistan je dozvolio zalivskim režimima, posebno Saudijskoj Arabiji, da gaze njegov nacionalni suverenitet. Iznad svega, morala je da pruži razne vojne usluge koje su zahtevale.

S obzirom da se Saudijska Arabija sada toliko plaši Irana u usponu, sasvim je jasno da je vreme za otplatu Pakistana. A Jemen bi mogao da označi početak nove i značajnije faze u uključenosti Pakistana u bezbednosnu politiku Zaliva.

Pisac je istaknuti saradnik u Observer Research Foundation, Delhi i urednik za „The Indian Express“