Zbogom Dilip Kumar, tvorac naših prvih ljubavnih snova

Mrinal Pande piše: Filmovi Dilipa Kumara obuhvatili su delove nas koji su i dalje važni, ali kojima imamo najmanje pristupa

Dilip Kumar je imao 98 godina. (Ekspres arhivska fotografija)

Bio je zvezda mog omiljenog filma Madhumati (1958). Bio je to prvi film snimljen u brdima Kumaon u blizini našeg grada Nainitala. Nekoliko nedelja smo svi mi u školi naprezali uši, iznad neprekidnih lekcija nastavnika, da bismo čuli pesmu, Aaja re pardesi, kako odjekuje dole u dolini gde se snimao film. Celog dana, opsednuta muzika je talasala i odjekivala oko nas. Film je bio rasprodat u lokalnim Laxmi teatrima čim je izašao, a njegove pesme su postale sinonim za naš grad — barem za nas. Mladići su krenuli u trku Dilip Kumar hodom, sa džemperima vezanim oko vrata. Naš stari sluga ljutito promrmlja, Bhoot lag gaya sabko Dilip Kumar ka! (Sve je ugrizla buba Dilip Kumar!)

Dilip Kumar je, naravno, postao megazvezda 1950-ih. Naše mlade tetke su isekle Filmfare naslovnice na kojima su se pojavila i ponovo pojavila Velika trojka — Dilip, Dev Anand i Raj Kapoor. U nekoliko navrata kada su nam dozvoljavali da ih pratimo u bioskopu, gledali smo ih kako bez stida jecaju dok su nam suze tekle niz obraze. Sada shvatam da su, možda, slične sile koje su navele Emili Bronte da stvori Hitklif u Wuthering Heights – restriktivnom indijskom društvu iz 1950-ih, gde je ljubav bila reč od četiri slova – navele su da hindski filmovi izazovu mračne, intenzivne i tragični junak poput Dilipa Kumara.

Za indijski potkontinent, Muhamed Jusuf Kan zvani Dilip Kumar će nesumnjivo ostati jedna od najvećih popularnih filmskih zvezda starog Bolivuda. I ja ga ocenjujem kao veliku zvezdu stavljajući ga na jednostavan test koji imam za lociranje nekoliko pravih grumenova zlata u prljavštini naše popularne kulture. Koliko zadovoljstva on/ona pruža? I koliko nisko moramo da se sagnemo da bismo uživali u tom zadovoljstvu? Odgovor kada je u pitanju Dilip Kumar: Ne tako nisko, zaista. Dobar primer za to je Devdas, junak istoimenog bengalskog romana Sarata Chandre Chattopadhyaya. Adaptiran je u nekoliko filmova na bengalskom i hindskom jeziku. Ali verzija na hindskom jeziku iz 1955. još uvek sija u mojim mislima. Dilip Kumar igra Devdasa; eterična bengalska glumica Sučitra Sen kao Paro i Vijajantimala koja glumi kurtizanu zlatnog srca koja uzima slomljenog mladog ljubavnika pod svoje okrilje samo da bi ga izgubila zbog žestokog opijanja. Devdas Dilipa Kumara kreirao je šablon za muzičke filmove zasnovane na pričama o neuzvraćenoj ljubavi, gde je mlada ljubav osuđena na propast od samog početka.

Jedna od najpopularnijih marševskih pesama 1950-ih bila je iz njegovog filma Šahid (Watan ki raah mein watan ke naujawan shaheed hon); igra se na sahrani heroja, koji je napustio svoju voljenu i položio život za svoju zemlju. Istini za volju, koliko nas u Indiji zna, kada smo mladi, šta da rade sa dva podjednako ubedljiva povlačenja Dužnosti i Velike ljubavi? Uloga Dilipa Kumara u Šahidu i kasnije kao Šahzada Salim u velikom opusu K Asifa, Mughal-e-Azam, i dalje nam postavlja ovo pitanje u lice. U Mughal-e-Azamu, otac veći od života je ambiciozan da svog naslednika pretvori u budućeg cara. Dilip Kumar i veteran Prithviraj Kapoor imaju nezaboravne nastupe. Ali Dilip je, po mom mišljenju, suptilniji. Jedan njegov tihi, ali suh pogled poništava gromoglasno govorništvo koje izvire sa tih kraljevskih usana.

Šezdesetih godina prošlog veka, Dilip Kumar nas je iznenadio u filmovima kao što su Ganga Jamuna i Ram Aur Shyam. Čak i kasnije, došao je Saudagar (1991), gde je bio u borbi protiv drugog veterana glumca Raja Kumara. Na moje zadovoljstvo, on je to izveo, bez napora mešajući sećanje sa željom, komediju sa besom.

U retrospektivi, filmovi Dilipa Kumara govore o životima iz snova naroda ovog potkontinenta. Oni obuhvataju one delove nas koji su još uvek važni, ali kojima imamo najmanje pristupa. Nije li sramota da gledamo film (sada sve više na OTT platformama, a ne u bioskopima), samo da bismo se smejali ili dahtali prljavim pričama gangstera, gangsterskih policajaca i političara, prepunih pokvarenih gala i paan masala? Vrati se Devdasu. Sučitra Sen kao Paro gleda u oči svog ljubavnika, dok pali petrolejsku lampu, i zaboravlja se dok joj plamen ne opeče prst. Uporedite to sa onim previše uglađenim i zakopčanim Devdasom iz Shah Rukh Khana i preobučenog Paroa kojeg igra Aishwarya Rai u filmu iz 2002., i shvatićete. Nasuprot tome, čudni poluosmeh i oči koje ne trepću sugerišu o stanju što je moguće potpunije zaljubljenosti.

Čini se da je Bolivud u poslednje vreme reciklirao svoje glumce. Shah Rukh Khan se pretvorio u Dilipa Kumara, Ranbir Kapoor u Radža Kapura, a Ranveer Singh u Dev Ananda poslednjih dana. A to je otrovni putir. Ali graciozno prisustvo koje odbija da upadne u površne gestove i istinski pokorni stav prema ženskoj lepoti bili su jedinstveni za Dilipa Kumara. Kao ljubavnik, Dilip Kumar je igrao čoveka koji obožava žene, od Madhubale do Nutana, sa poštovanjem koje se graniči sa platonskim. On reaguje na njihove uvertira, umesto da ih agresivno inicira u klasičnom muškom modusu. Ovo održava njegovu ranjivost netaknutom u očima ženske publike.

Opseg koji je Dilip Kumar mogao i igrao je, uprkos često neurednim scenarijima i lošim montažama, bio je ogroman. Ali njegova ličnost bila je veća od zbira svih tih delova. Ne može se svesti na parabolu o muslimanu koji je sebi dao hinduističko ime i stvarao filmove poput Šahida i Ganga Jamune. U njemu nije bilo ničeg sterilnog ili sujetnog čak ni kada je prešao osamdesetu i živeo pustinički život, voljen i negovan od svoje verne žene. Zbogom Dilip Kumar, tvorac mnogih naših prvih mladalačkih snova o ljubavi. Više ih ne čine kao ti.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 8. jula 2021. pod naslovom „Čovek naših snova“. Pisac je bivši predsednik, Prasar Bharati