Prijatelji sa prednostima: Stavljanje Indije ispred Amerike

Zajednički interes je doveo do pozitivnog novog poglavlja u odnosima Indo-SAD. Indija mora dati prednost sopstvenim interesima i ne postati zavisna.

Premijer Narendra Modi sa američkim predsednikom Džoom Bajdenom (Foto datoteka)

Događaji u nedavnoj prošlosti u vezi sa odnosima Indo-SAD u eri Džoa Bajdena suprotni su nacionalnom narativu koji se odvija u javnom domenu — da su bilateralni odnosi na vrhuncu svih vremena. Nakon euforičnog odnosa Tramp-Modi, zvanična vlast je preterala, uključujući pokušaj da se prostor indijskog uma pomeri ka prednostima bližeg odnosa sa SAD. Čini se da su zaboravili deficit poverenja koji je ranije ometao bliži odnos između dve istomišljenike demokratije. Ovo je pogoršano kontinuiranom podrškom SAD Pakistanu uprkos njegovom odvratnom proxy ratu sa Indijom i mešanju u Avganistan. Indija, stoga, treba da bude pronicljiva i oprezna, posebno pošto su sumnje sada pojačane zbog dužeg perioda koji je bio potreban Vašingtonu da prevaziđe svoje oklevanje i dozvoli izvoz ključnih sastojaka za proizvodnju hitno potrebne vakcine protiv COVID-a. Ovo nije bio zalutao događaj, već poslovična poslednja kap na leđima kamile.

Dana 7. aprila, USS John Paul Jones (DDG 53) prekršio je indijsku ekskluzivnu ekonomsku zonu (EEZ), uz potpuno zanemarivanje indijske politike koja je zahtevala prethodno obaveštenje. Naglasak američkog saopštenja za javnost bio je arogantan, jer je navedeno da je FONOP (Freedom of Navigation Operation) u skladu sa međunarodnim pravom, čiji nije potpisnik. Ranije je američka organizacija za zaštitu ljudskih prava, Freedom House, smanjila status Indije sa Slobodne na Delimično slobodnu, pripisujući to trenutnoj politici Indije. Vašington nije bio voljan da uključi Indiju u pregovore o Avganistanu i nije bio spreman da odustane od odredbi CAATSA (Zakon o suzbijanju američkih protivnika kroz sankcije) kako bi ispunio prethodne ugovorne obaveze Indije. Ova neosetljivost stvara sumnje u bezuslovnu podršku SAD Indiji kada se čipovi smanje. Da li će igrati tvrdoglavo u podršci Indiji na način sličan odgovoru nekadašnjeg Sovjetskog Saveza 1971. godine? To je bila druga era i Indija više nije u tom stanju bespomoćnosti. Ali američko rukovodstvo treba da neguje poverenje svojim postupcima.

Geostrateške realnosti su dovele u centar Indo-pacifičkog regiona. Pomeranje ekonomskog centra gravitacije sa Atlantika u Aziju pojačalo je važnost geoekonomije u povezanom i globalizovanom svetu. Geografska lokacija Kine, njen ekstenzivni ekonomski propusni opseg i nemilosrdna težnja za nadmoćnošću neizbežno će izazvati turbulencije. Percepcija je pojačana njegovim hegemonističkim akcijama u SHS, Tajvanskom moreuzu, Hong Kongu, Himalajima i Sinđijangu. Smanjenje rasta Rusije i uspon Kine odraziće se na budući svetski poredak, ali nakon dužeg perioda sukoba sa SAD. Pandemija ne samo da je ubrzala tempo promena već je i potvrdila da je ona nepovratna.

Imperativ je da Indija preduzme odgovarajuće mere kako bi zaštitila svoje buduće interese i stoga je voljno udružila se sa SAD kako bi formirala zajedničku grupu zemalja istomišljenika. Quad, predložen pre nekoliko godina, polako ali sigurno dobija prihvatanje. Njegova uloga, oblik i veličina su predmet posebne debate. Ali o njegovoj važnosti se ne može raspravljati u obezbeđivanju slobode plovidbe i poretka zasnovanog na pravilima. Istovremeno, potrebne su hitne strukturne reforme u međunarodnim multilateralnim institucijama kako bi se odgovorilo na težnje većine iz Azije i Afrike, umesto da se samo povlađuje hirovima razvijenog sveta ili da bude marioneta Kine. Indiji će biti potrebna podrška SAD da postane deo ovih institucija koje donose pravila.

Zbog toga je obostrani interes doveo do pozitivne putanje u ovom novom poglavlju odnosa Indije i SAD. SAD, da bi se suprotstavile intenziviranoj strateškoj konkurenciji sa Kinom, bio je potreban partner u regionu i Indija je bila logičan izbor. Za Delhi, bliži odnosi sa Vašingtonom služili su njegovim interesima. Ali romantiziranje naše rastuće blizine SAD-u kao melema za sve naše bolesti je ono što zahteva veću pažnju. Ne možemo biti uljuljkani u samozadovoljstvo.

Napredak bilateralnih veza naglašava da je u srednjem roku većina akcija bila u korist SAD. Preuzela je inicijativu za pokretanje dijaloga 2+2 između ministara odbrane i spoljnih poslova. To je vremenom dovelo do toga da je Indija potpisala tri temeljna sporazuma — LEMOA (Memorandum o logističkoj razmeni) 2016. godine, COMCASA (Sporazum o kompatibilnosti i bezbednosti komunikacija) 2018. i BECA (Osnovni sporazum o razmeni i saradnji) 2020. godine. Oni omogućavaju pristup američkim trupama indijskim objektima i olakšali vojnu prodaju Indiji. Otkriva da je prodaja američke vojske u poslednjoj deceniji porasla sa zanemarljive na 20 milijardi dolara. SAD su istisle Rusiju kao najveći izvor uvoza oružja. CAATSA, samoposlužni američki zakon, sada zadire u stratešku autonomiju Indije da vrši izbor u obavljanju trgovine/kupovine, čime se zaoštravaju naši vremenski testirani odnosi sa Rusijom i Iranom. Sada postoji mamac za Indiju da bude deo mreže Five Eyes o razmeni obaveštajnih podataka. Sve to izgleda veoma obećavajuće, ali da li će Indija biti uključena kao ravnopravan član u klub?

Istorijska iskustva su rasvetljujuća: Preterana zavisnost od SAD uvek će imati lošu stranu što će biti ostavljena na cedilu kada su njeni interesi zadovoljeni. Stoga, pragmatizam zahteva da damo primat našim nacionalnim interesima u ovom evoluirajućem odnosu, a ne da spaljujemo naše mostove negde drugde.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 29. aprila 2021. pod naslovom „Provera stvarnosti sa SAD“. Pisac je bivši komandant armije indijske vojske.