Besplatni pokloni, pokloni i drugi mitovi koje vole obveznici poreza na dohodak

Renuka Višvanatan piše: Školstvo, voda, zdravstvena zaštita i druge usluge i komunalije, koje vlada stavlja besplatno na raspolaganje svima, ne mogu se nazvati „besplatnim“.

Poreski obveznici već imaju pravo glasa u vladinim odlukama o potrošnji. (Ilustracija C R Sasikumar)

Poruka koja lebdi na VhatsApp grupama zahteva da vlada uspostavi sindikat poreskih obveznika i da ga konsultuje. Službenik za porez na dohodak je očigledno dao sugestiju, ali je u to teško poverovati, jer je ukorenjeno u nepoznavanju činjenica i lošem razumevanju političke ekonomije. Ipak, tu ideju sa uzvicima entuzijazma pozdravljaju PLU-ovi (ljudi poput nas) srednje klase, koji su uvereni da se njihovi teško zarađeni porezi rasipaju na nezaslužne siromašne kroz populističke programe najavljene pred izbore.

U osnovi predloga je osnovna zabluda da su obveznici poreza na dohodak glavni finansijeri vlade. Danas se manje od jedne trećine kombinovane potrošnje državnih i centralnih vlada u Indiji prikuplja putem poreza na dohodak. To su porezi na robu koji pokrivaju više od polovine rashoda vlade i ove poreze plaćaju svi građani, bogati i siromašni; od onih koji su optuženi da dobijaju besplatno, kao i od srednje klase, koja veruje da ih teraju da podilaze politički favorizovanim grupama. Ostatak potrošnje dolazi od pozajmica, grantova, dezinvestiranja i raznih neporeskih prihoda.

Osim toga, poreski obveznici već imaju pravo glasa u vladinim odlukama o potrošnji. Danas imamo sindikat poreskih obveznika. Sastoji se od svih glasača (uključujući i one koji plaćaju porez na dohodak) koji biraju zakonodavce, koji potom odobravaju vladine budžete nakon duge debate u državnim skupštinama i parlamentu. Da li sada tražimo ekskluzivno pravo veta na odluke o potrošnji za obveznike poreza na dohodak, koji plaćaju samo jednu trećinu računa?

Osim ovih fundamentalnih nedostataka, postoji dodatno pitanje: koji državni program biste nazvali besplatnim? Iz osećaja nezadovoljstva koji osećaju neki poreski obveznici na prihod, čini se da je svaka posebna finansijska pažnja koja se daje favorizovanoj grupi poklon ili besplatno. Termin subvencija ima specifično značenje u ekonomskom jeziku, ali je pun vrednosnog suda kada se koristi u popularnim debatama. Sada je postao labav sinonim za rasipništvo, favorizovanje i nepravdu. Ono što poreski obveznici zameraju su očigledno preferencijalne isplate iz budžeta odabranoj grupi i povoljan tretman prema moćnim lobijima.

Vlade koriste različite metode za ciljanje beneficija. Troše više na neke građane i snižavaju cene stvari koje su potrebne siromašnima. Ono što većina nas zaboravlja, međutim, jeste da oni takođe zahtevaju niže poreze od različitih grupa poreskih obveznika. Zakon o porezu na dohodak ima isto toliko izuzeća i posebnih olakšica za različite profesije za promovisanje različitih vrsta ekonomskih aktivnosti koliko i budžet rashoda. Poreski odbitak je pomoć kao i svaka subvencija iz budžeta, kada je namenjena samo odabranoj kategoriji građana. Standardni odbitak, koji poreski obveznici srednje klase tretiraju kao pravo, mogu da ostvare samo plaćenici — u očima privrednika i poljoprivrednika, to je još jedna subvencija. Lista ovakvih poreskih olakšica je velika. Devedesetih godina prošlog veka oni su sastavljeni i objavljeni kao budžetski aneks pod nazivom Poreski rashodi. Nezadovoljni poreski obveznici treba da konsultuju ovaj dokument kako bi otkrili u kojoj meri ih druge grupe građana subvencionišu.

Gas za kuvanje i žitarice za hranu imaju cene ispod tržišnih cena za siromašne porodice — oni predstavljaju veliku subvenciju centralne vlade. Ali besplatna struja i voda koja se isporučuju u državama poput Delhija dostupne su svim domaćinima. U stvari, Delhi ima veću slobodnu potrošnju od drugih država. Ipak, njen nivo očuvanja resursa je mnogo bolji jer je ova pogodnost vezana za obavezno merenje. Država je takođe pokrila svoje troškove kroz bolje upravljanje bez povećanja poreza. Jeftina struja koja se daje samo poljoprivrednicima za pokretanje dizel agregata je subvencija, viša granica za besplatnu potrošnju za sve potrošače teško da je jedna.

Ne možemo da se žalimo na džabe a da se ne zapitamo šta želimo od bilo koje vlade. Čak i sebični pojedinci žele da žive u zemlji punoj obrazovanih i zdravih ljudi, jer obrazovanje i zdravstvo mogu učiniti građane produktivnim i efikasnim i podići stope rasta BDP-a i prihoda po glavi stanovnika. Kao i svaka druga nacija, moramo zajedno da odlučimo o minimalnom nivou javnih usluga koje želimo za našu zemlju i da zahtevamo dovoljan broj kvalitetnih škola i klinika od naših vlada. Novac potrošen iz budžeta na besplatno školovanje i zdravstvo nije besplatan kada su ovi objekti dostupni svima. I svakako je bonus kada je u pitanju bez dodatnog oporezivanja kao u Delhiju.

Program koji pokazuje konfuzno razmišljanje o subvencijama je Delhi šema za besplatni javni prevoz za žene. Debata je bila žestoka, ali ne uvek logična. Odluka je bila savršeno ustavna i zakonita. Uzela ga je propisno izabrana vlada, koja je uživala ogromnu većinu od 67 od 70 mesta u Skupštini i za koju je glasalo uz podršku 54 odsto biračkog tela — retka pojava u zemlji poput Indije koja koristi sistem prvi put. Odluka je takođe ispunila sve ustavne uslove, odobrenje kabineta i zakonodavno odobrenje pre nego što je postala zakon. Ova subvencija koristi ženama, koje su većina birača. To ih osnažuje i povećava njihovo učešće u radnoj snazi ​​— to su navedeni ciljevi svih vlada. On je ekološki prihvatljiv jer podstiče javni prevoz i smanjuje zagađenje i zagušenja. Lako je za korisnika (nisu potrebni ID-ovi) i varanje je gotovo nemoguće. I to je ostvareno bez većih poreza. Šta se ne dopada u programu? Oni koji žele da se novac potroši na druge načine treba da lobiraju za novu raspravu u Skupštini.

Pokrenimo i debatu o svakom posebnom budžetu io tome šta očekujemo od naših vlada. I hajde da to uradimo objektivno i bez pristrasnosti, prihvatajući volju naroda i demokratske političke procese i ne dopuštajući da nam semantika pomuti rasuđivanje.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 14. oktobra 2021. pod naslovom „Mit o predavačima“. Visvanatan je bivši sekretar Vlade Indije u Sekretarijatu kabineta. Učestvovala je na izborima za skupštinu Karnatake 2018. na listi stranke Aam Aadmi