Pogrešno razumevanje zakona o trostrukom talaku dovodi do njegove zloupotrebe

Činjenice slučaja pokazuju da je Zakon teško shvaćen kao što je bio, i još uvek jeste, pravi islamski zakon o razvodu.

Odredba da se optuženom mužu dodeli kaucija u skladu sa članom 7 Zakona iz 2019. posebno je pogrešno shvaćena.

Preliminarnom analizom jasno je da apelant kao svekrva drugotužene (supruge) ne može biti optužena za krivično delo izricanja trostrukog talaka po Zakonu, jer delo može izvršiti samo muškarac musliman ( muž), Vijeće Vrhovnog suda predvođeno sudijom DY Chandrahudom, primijetilo je u nedavnom slučaju odlučenom prema Zakonu o muslimanskim ženama (zaštita prava na brak) iz 2019., popularno poznat kao zakon protiv trostrukog talaka. Činjenice slučaja pokazuju da je Zakon teško shvaćen kao što je bio, i još uvek jeste, pravi islamski zakon o razvodu.

Potrebno je objasniti pozadinu zakona protiv trostrukog talaka. Očevidno anti-ženski običaji razvoda koji su preovlađivali u predislamskoj Arabiji bili su teško pogođeni učenjima proroka Muhameda, koji je zaista bio veliki društveni reformator. Pokazujući istinitost izreke da stare navike teško umiru, beskrupulozni ljudi su tokom vremena inovirali načine i sredstva da zaobiđu prorokova plemenita učenja. Jedna od njih je bila praksa trostrukog talaka — ponavljanja reči talak triput — za koju se verovalo da utiče na trenutni raskid braka ne ostavljajući prostora za bilo kakvo ponovno razmatranje ili pomirenje. Umesto da uguše tu odvratnu inovaciju, tadašnji pravni ljudi su je nazvali talak-ul-bidat i proglasili je grešnom, ali delotvornom. Ovaj kontradiktorni koncept ostao je u modi vekovima u muslimanskim društvima širom sveta. Reformatori dvadesetog veka u nekim zemljama u kojima dominiraju muslimani konačno su se probudili sa potrebom da se porodice spasu od razaranja i zahtevali su da ono što je po religiji grešno ne sme da bude nametnuto zakonom. Zemlja za zemljom u Aziji i Africi postepeno je zakonski ukidala odvratnu praksu trostrukog talaka.

Indiji je trebalo mnogo duže da sledi njen primer. Tokom britanske vladavine, sudovi su prihvatali i sprovodili ovaj grešni, ali efikasan oblik razvoda nazivajući ga konceptom lošim u teologiji, ali dobrim u pravu. U prvim godinama nakon nezavisnosti, neke sudije Višeg suda — VR Krišna Ajer iz Kerale i Baharul Islam iz Asama među njima — pokušale su da probude čuvare državne vlasti na potrebu njenog ukidanja. Muslimanski sudija iz Kerale žalio je: Da li muslimanske žene treba da trpe ovu tiraniju za sva vremena? Zar njihov lični zakon treba da ostane tako okrutan prema ovim nesrećnim ženama? Zar se ne može na odgovarajući način izmijeniti kako bi se ublažile njihove patnje? Socijalni reformatori su takođe zahtevali da ono što je loše u teologiji bude loše i u pravu. Utvrdivši da zakon koji je potreban za to nije bio nigde na vidiku, vrhovni sud zemlje je u nekim slučajevima pokušao da indirektno obuzda arhaičnu praksu i na kraju je stavio van zakona u slučaju Shayara Bano iz 2017. godine. Rezultat je bio Zakon protiv trostrukog talaka iz 2019 ove reforme pravosuđa.

Odeljak 498A indijskog krivičnog zakona (okrutnost prema ženi od strane njenog muža ili njegovih rođaka) se često zloupotrebljava. Ovu nepobitnu činjenicu jednom je priznao i vrhovni sud, iako je pod feminističkim pritiskom morao da povuče mere koje je uputio da obuzda trend. Kao i pomenuta odredba Krivičnog zakonika, zakon protiv trostrukog talaka iz 2019. takođe je podložan zloupotrebi i njihova nepoštena kombinacija može da napravi haos u porodici. U predmetu trostruki talak koji se pominje, advokati žene iz Kerale uključili su majku njenog muža u FIR podnesenu protiv njega prema Zakonu iz 2019. nejasno aludirajući na pomenutu odredbu IPC. Da bi razumeli zdravorazumsku činjenicu da ovaj zakon ima za cilj da disciplinuje samo muževe koji su zagrešili, učenim pravnicima je bilo potrebno učenje sa vrhovnim sudom.

Odredba da se optuženom mužu dodeli kaucija u skladu sa članom 7 Zakona iz 2019. posebno je pogrešno shvaćena. Mnogi advokati pogrešno veruju da to prevazilazi opštu odredbu o unapred jemstvu iz člana 438. Zakona o krivičnom postupku. Ubrzo nakon donošenja zakona, čovek optužen da je počinio krivično delo koje je on stvorio zatražio je kauciju na Višem sudu u Bombaju. Advokati njegove supruge su tvrdili da je neosporna klauzula u odeljku 7 Zakona učinila da odredba CrPC nije primenljiva na slučajeve prema njenim odredbama. S pravom je odbacio argument, sud je odobrio jemstvo.

Nasuprot tome, u predmetu koji se pominje, Visoki sud Kerale je prihvatio isti pogrešan argument da odbije kauciju majci optuženog muža, koja je tada morala da pokuca na vrata glavnog suda. Obrazlažući stav prema Zakonu, sud je izričito naveo: Parlament nije preglasio odredbe člana 438. KrP. Ne postoji posebna odredba u Odeljku 7(c), ili negde drugde u Zakonu, koja čini Odeljak 438 neprimenljivim na delo kažnjivo po Zakonu. Presuda je značajan korak ka sprečavanju zloupotrebe zakona protiv trostrukog razvoda.

Ovaj članak se prvi put pojavio u štampanom izdanju 9. januara 2020. pod naslovom „Pobačaj reforme“. Pisac je uvaženi pravnik i profesor eminencije, Institut za napredne pravne studije Univerziteta Amity.