Peta kolona: Pouke iz Amerike

Moramo se nadati da će se, kada postane predsednik, pojaviti mudriji, ozbiljniji čovek koji će mu omogućiti da se uhvati u koštac sa mračnim međunarodnim problemima koji su složeni i zastrašujući.

Predsednički izbori u SAD, rezultati izbora u SAD, porodični odnosi u SAD, Donald Tramp, Tramp, Hilari Klinton, Klinton, američke vesti, svetske vesti, najnovije vesti, indijski ekspresNovoizabrani predsednik Donald Tramp u Njujorku. (AP Photo/Evan Vucci)

Dve stvari su me najviše fascinirale u vezi sa američkim izborima. Prvi je bio da su, kao i u Indiji 2014, medijski stručnjaci, anketari i uopšte obrazovana klasa dokazali da su potpuno odvojeni od običnih glasača. Druga je bila milost kojom je predsednik Obama obećao da će pomoći izabranom predsedniku oko prelaska u Belu kuću. Ovo za čoveka koji je tokom gorke, zlobne kampanje doveo u pitanje ne samo sve što je Barak Obama uradio, već čak i njegovo pravo da bude predsednik Sjedinjenih Država.

Pre nego što napišem još jednu reč, želim da razjasnim da da sam američki glasač ne bih glasao za Donalda Trampa. Nije mi se dopao ton njegove kampanje i delim mišljenje da on pokazuje jasne znake da je demagog, fanatik i da ima kratkovidnu viziju koja može da učini svet opasnijim mestom nego što već jeste. Moramo se nadati da će se, kada postane predsednik, pojaviti mudriji, ozbiljniji čovek koji će mu omogućiti da se uhvati u koštac sa mračnim međunarodnim problemima koji su složeni i zastrašujući.

Pa šta je to u Trampu što se toliko dopalo običnim Amerikancima da je uspeo da pobedi protivnika koji je bio beskrajno bolje pripremljen za najmoćniji posao na svetu? Razmišljao sam o ovome mnogo puta dok sam sedeo zalepljen za CNN gledajući rezultate prošle nedelje, i zaključio da je dotakao bolnu žicu koja je promakla američkoj političkoj klasi i svim njenim medijskim stručnjacima. Od prvog dana su ga odbacili kao glupana. Kao i kod Narendre Modija 2014. godine, medijski stručnjaci nisu uspeli da vide ono što je milionima glasača bilo potpuno jasno. To je bilo da su hteli da glasaju za nekoga ko ne nudi uobičajena rešenja za njihove probleme. Modi je to učinio svojim sloganom „parivartan“ i „vikas“, a Tramp je to učinio obećanjem da će „Ameriku ponovo učiniti velikom“. Obični ljudi su videli šta su stručnjaci propustili.

Hajde sada da razgovaramo o važnosti zdravog prenosa moći u demokratiji, čak i ako je sumnjivo da bi Tramp prihvatio poraz tako ljubazno kao Hilari Klinton. On je tokom poslednje međusobne debate upozorio da će rezultate izbora prihvatiti samo ako pobedi. Dakle, nadajmo se da ga je ponizila milost kojom je predsednik Obama obećao da će uputiti svoje osoblje da ulože sve napore da mu pomognu u prelaznom periodu. Ova vrsta dostojanstvenog prenosa moći je nešto što sigurno nismo videli u Indiji 2014. Sećate se mrzovoljnih pogleda na licima Gandijevih dok su prihvatali poraz, a da nisu ni jednom čestitali Narendru Modiju?

Do dana današnjeg izgleda kao da nisu u potpunosti prihvatili da im je otet ono što im se čini da smatraju svojim rođenjem da vladaju Indijom. To bi moglo biti zato što kada se jedna porodica iznova bira na najvišu funkciju, ona se navikne na ideju da vlada, a ne da vlada. Dakle, danas imamo situaciju kada Rahul Gandi retko propušta priliku da uvredi premijera, a njegova šačica poslanika nikada ne propušta priliku da debate u parlamentu pretvore u ogorčene mečeve vike.

Da li se to i dalje dešava zbog nade da će nemilosrdna ogorčenost onemogućiti vladu da preživi pun mandat? Ili isto tako jadna nada da će premijera odvratiti od ispunjenja obećanja? Na ovaj ili onaj način, on služi da odvrati medije od koncentrisanja energije na stvarna pitanja umesto buke i besa. Dakle, još jedna lekcija koju mi ​​u Indiji možemo naučiti od Amerike je važnost davanja pune šanse novoizabranom lideru. Premijer Modi je u poslednje vreme počeo da govori o potrebi da se opšti izbori i izbori za državne skupštine održe zajedno, na unapred određeni datum umesto u bilo koje vreme. To je nešto na čemu bi Izborna komisija trebalo da počne ozbiljno da radi kako bi budući premijeri više vremena posvetili upravljanju nego predizbornoj kampanji. Ukoliko se to ne dogodi, Indija će nastaviti da tetura, umesto da se kreće punom brzinom prema sredini veka za koji su svi, uključujući Modija, prorekli da će nam pripadati.

U međuvremenu, za dobro Amerike i za dobro sveta, moramo se nadati da su američki mediji pogrešili u vezi sa Trampom kao što su indijski pogrešili o Modiju. Mrak i užasne društvene podele trebalo je da rasture Indiju u prvim mesecima kada je Modi postao premijer, a to se nije dogodilo. Tama i propast se i dalje proriču sada kada je Donald Tramp postao lider slobodnog sveta. Neka se dokaže da su ova proročanstva pogrešna kao što su se i ona pokazala.