Izborna komisija Indije izgrađena je na poverenju javnosti

Usred nedavnih pitanja o autonomiji ECI-ja, pogledajte kako je telo upravljalo indijskom izbornom istorijom.

Pitanje vrhovnog suda u vezi sa poverenjem javnosti u ECI ostaje relevantno dok Zapadni Bengal izlazi na birališta na kontroverznim izborima u osam faza.

Građanska izborna komisija (CGO), kojom predsedava penzionisani sudija Vrhovnog suda Madan B. Lokur, koja ispituje kritične aspekte sprovođenja izbora, objavila je 15. marta drugi deo svog izveštaja. Pod nazivom Istraga o indijskom izbornom sistemu, u izveštaju se ocenjuje integritet i inkluzivnost biračkih spiskova, sve veća kriminalizacija, upotreba finansijske moći za stvaranje ekonomske oligarhije, usklađenost sa modelom kodeksa ponašanja, uloga medija, posebno društvenih medija i celokupnog izbornog procesa.

Njena opšta presuda: osuđujuća optužnica za autonomiju Izborne komisije Indije.

Označavajući 2019. kao žarišnu tačku odakle su pokrenute ozbiljne sumnje u slobodu i pravičnost indijskih opštih izbora — najveće demokratske vežbe na svetu — CCE je naveo da se ECI udaljava od člana 324, koji Komisiji daje punomoćna ovlašćenja da upravlja izbornim процес.

Ovo je daleko od vrednosti sa kojima je telo čuvara osnovano 1950. Godine 1952. slobodna Indija je po prvi put izašla na izbore, izabrala je da direktno zaroni u univerzalno pravo glasa za odrasle. Kritičari su glasno mrmljali o kockanju, ali čovek koji je dizajnirao sistem bio je suzdržaniji, nazivajući prve opšte izbore eksperimentom u demokratiji. Oprezni Bengalac i osvajač zlatne medalje iz matematike, Sukumar Sen suočio se sa zadatkom od kojeg bi se svaki čovek potresao. Kao prvi glavni izborni komesar Indije, morao je da konstruiše izborni okvir od nule. To je značilo da 176 miliona građana, od kojih je skoro 85 odsto nepismeno, ima pravo glasa u demokratskim naporima. Logistički gledano, to je značilo biranje simbola za političke stranke i mesta za biračka mesta; to je značilo uvođenje neizbrisivog mastila da bi se sprečile prevare i planiranje načina da se pokrije svaki centimetar ogromnog, često teškog terena Indije. To je takođe značilo rad na smanjenju brisanja žena i edukaciju javnosti o važnosti njihovih glasova.

Prvi opšti izbori nisu bili samo demokratski eksperiment, već pokazatelj ogromne javne vere. Indijska demokratija nikada nije bila najlakši koncept za implementaciju. U najboljim vremenima, to je bila pogrešna i fragmentirana vizija. Izbori su tokom godina bili obeleženi nasiljem i optužbama za korupciju, ali su nastavili da se održavaju. Čini se da je čelični okvir koji je Sen izgradio u poslednje vreme zarđao, izgrizao ga korupcija i samozadovoljstvo, sa povremenim bljeskovima nade, kao na primer tokom mandata TN Seshana i Džejmsa Majkla Lyngdoha.

Između 1990-1996, kao 10. izborni komesar, Sešan je primenio model kodeksa ponašanja, obuzdavajući mišićnu i monetarnu moć na izborima. Tokom njegovog vremena na funkciji CIK-a, od takmičara se tražilo da dostave potpune račune svojih troškova na uvid. Oni koji se nisu pridržavali pravila glasanja su uhapšeni, a zvaničnici koji su pokazali pristrasnost prema kandidatima su odmah suspendovani. Značajno je da je Sešan zabranio izbornu propagandu zasnovanu na religiji i mržnji zasnovanoj na kasti, otkazavši izbore u Pendžabu 1991. kako bi osigurao da proces glasanja ne bude oštećen nasiljem.

Lyngdoh je predsjedavao institucijom od 2001. do 2004. — nezavidno vrijeme za CIK, sa neredima u Gudžaratu 2002. Nakon nereda, tadašnji glavni ministar Gudžarata Narendra Modi prijevremeno je raspustio skupštinu. Navodno je postojao ogroman pritisak na EK da održi izbore ranije nego što je planirano, ali je Lyngdoh izdržao, insistirajući na tome da se birališta ne mogu održati kada se država još nije oporavila od nasilja nereda.

Presečeno na 2019. godinu, kada je EK najavila izbore u sedam faza na vrhuncu leta, postojali su navodi da je EK dala čiste poruke uprkos provokativnim političkim izjavama. Agencija je obavestila ogorčeni Vrhovni sud da su njegova ovlašćenja bila ograničena u odnosu na kandidate koji su govorili mržnje i verske govore tokom predizborne kampanje. Sud je tada tražio da zna da li se EK, zapravo, naziva bezubom.

Upit Vrhovnog suda koji se odnosi na poverenje javnosti u ECI ostaje relevantan dok Zapadni Bengal izlazi na birališta na kontroverznim izborima u osam faza. Prvi izveštaj Građanske izborne komisije izašao je 30. januara, ali ECI je radio ćutanje. Osvrćući se na tišinu, Wajahat Habibullah, potpredsjedavajući CGO-a, primijetio je da, dok su raniji CIK-i ponudili Komisiji svoje vrijeme za razmatranje njenih izvještaja, u ovom trenutku vladala je atmosfera zatvorenih vrata oko političkih i građanskih zdanja.

Između 1975. i 1977. demokratija je potpuno suspendovana kada je Indira Gandi proglasila vanredno stanje. Ipak, izbori su nastavili da se održavaju, podstaknuti verom naroda u koncept koji EK ne samo da simbolizuje, već i ima obavezu da sprovede. Priča o uspehu prvih opštih izbora u Indiji je ona koja zaslužuje da bude zapamćena - zbog svog obima, obima, logistike i društvenih pitanja koja su uključena u izgradnju trajne građanske građevine. Ali priča ne bi mogla biti spojena bez niti javne vere.

EK bi 2021. učinila dobro da pokupi svoje ispuštene šavove.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 22. marta 2021. pod naslovom „Stvar poverenja“. Narayani Basu je istoričar i autor, najskorije, knjige VP Menon: Neopjevani arhitekta moderne Indije