CPM, Kongres i nemirni duh Sainbarija

Atri Mitra piše: Točak je napravio puni krug u Zapadnom Bengalu od 17. marta 1970. Dve strane čije je gorko rivalstvo dovelo do tog krvavog dana sada su beskrvne senke svojih nekadašnjih, spojene u nelagodan savez preživljavanja.

Bidžoj, najmlađi od braće Sain i očevidac, posećuje njegovu kuću. Kuća je zapaljena, a braća Sain Malay i Pranab ubijeni su na tom mestu 17. marta 1970. (Ekspres foto: Subham Dutta/File)

Točak je napravio puni krug u Zapadnom Bengalu od 17. marta 1970. Dve stranke čije je gorko rivalstvo dovelo do tog krvavog dana sada su beskrvne senke svojih nekadašnjih, spojene u nelagodan savez preživljavanja. U gradu je novi šerif.

Međutim, kao što je to činilo više od pola veka, bauk Sainbarija ponovo se pojavio u Bengalu. Ranije ovog meseca, poslanik CPM Rajya Sabha Bikash Bhattacharya podelio je poziv na „Dan mučenika“, dok stranka posmatra incident, na društvenim mrežama. Kongres je protestovao, uputivši pritužbu rukovodstvu CPM-a i pitajući da li je to njegov zvanični stav kada ljudi još uvek krive CPM za incident u Sainbariju. Bhattacharya je uzvratio rekavši da poziv predstavlja pravu sliku onoga što se dogodilo u Sainbariju, dodajući da Kongres ne mora biti uznemiren. Nismo ušli u savez imajući u vidu incident iz 1970. godine. Napravili smo vezu sa budućnošću.

17. mart 1970. je trebalo da bude srećan dan u Sainbariju (ili kući Sainsa), koja se nalazi u Pratapesvar Šibtala Laneu u gradu Burdvan. Porodica je trebalo da održi ceremoniju imenovanja novorođenčeta, a došlo je i nekoliko rođaka.

Međutim, napolju su se spremale nevolje. Dan ranije se srušila prva vlada Juktoa ili Ujedinjenog fronta u državi, a jedan od njenih članova, CPM, pozvao je hartal. U sitne sate 17. marta, veliki skup CPM-a ušao je u Šibtala Lane i neki od demonstranata su navodno silom ušli u kuću Sainsa, koji su bili poznati pristalice Kongresa. Kuća je zapaljena, a ubijeni su braća Sain Malaj i Pranab, kao i privatni učitelj porodice Jitendranat Rej. Nakon što su ubili dva brata, napadači su navodno naterali njihovu majku Mriganjanu Debi da jede pirinač namazan njihovom krvlju.

Godinu dana kasnije, stariji brat Sain, Naba Sain, koji je prisustvovao nasilju, ubijen je i iskopane su mu oči. Još jedan svedok, Gonamoni Roj, takođe je ubijen.

S druge strane, advokata koji brani lidere CPM-a, Bhabadish Roya, navodno su ubile pristalice Kongresa.

U verziji CPM-a od 17. marta 1970. godine, ljudi koje je unajmio Naba Sain su zapalili selo Ahladipur i ubili četiri osobe, koje slavi kao mučenike.

Stranka tvrdi da su braća Sain bili ozloglašeni kriminalci i da su okupili nasilnike da napadnu stranku nakon što se njena vlada raspala, a potonji su bili ti koji su prvi napali skup CPM koji je prolazio kroz Šibtala Lane, iz unutrašnjosti Sainbarija. Prema CPM-u, kada su napadi nastavljeni, više nije mogao da zadrži rulju.

Dana 28. aprila 1970. godine, ubrzo nakon dolaska na vlast, glavni ministar Kongresa Sidarta Šankar Roj formirao je komisiju za ispitivanje ubistava Sainbarija. Podneo je svoj izveštaj 25. februara 1972. godine, rekavši: „Dokazi, ako su istiniti, potresaju maštu i reči bi bile neadekvatne za osudu neljudskog ponašanja dotičnog izgrednika i svih onih koji su stajali po strani i bili svedoci toga. Optužba, međutim, nije dokazana. Fokusiralo se na neslaganje u izjavama Nabe i Mriganjane, posebno na to kako se krv pojavila na majci.

Iako je ćutala o ulozi CPM-a, komisija je rekla da su okružna uprava i policija bili nemarni i da je trebalo da preduzmu odgovarajuće korake znajući za stradanje stranke.

U optužnici u slučaju su navedeni bivši ministar CPM Nirupam Sen, i partijski lideri Binay Konar, Rajat Bandyopadhyay i Durgashib Roy, između više od 100 drugih. Vođa veterana CPM-a iz Burdvana Amal Halder kaže: „Svi optuženi su oslobođeni, 98 odsto je mrtvo.

1977. Levi front se vratio na vlast. Kada ga je Mamata Banerjee pomerila 2011. godine, posle 34 godine neprekidne vladavine, proglasila je sopstvenu anketnu komisiju. Izveštaj tog veća tek treba da ugleda svetlost dana, nakon što ga je sud zaustavio.

Bijoy, najmlađi od braće Sain i očevidac, kaže: Moja braća su napadnuta bez ikakve provokacije. Izvučeni su i ubijeni. Naša kuća kao i još jedna u kojoj se sklonio Malaj su zapaljene.

Dodaje, niko nam nije dao pravdu. Postojala je kongresna vlada dugi niz godina, ali nije učinila ništa. Sve je to ruganje. Posle 50 godina, kakva će pravda biti data? Nikada nisam ni uzeo novac i posao od vlasti, želeo sam samo pravdu.

Beba koja je tog dana trebalo da dobije ime je sada visok 6 stopa i 4 inča, stasit muškarac srednjih godina. Amrito Jaš, sin jedne od pet sestara Sain, kaže da se priča o 17. martu 1970. prenosi generacijama. Čuo sam da je krv bačena na moju didu (Mriganayanu).

Porodica kaže da je nakon incidenta Mriganjana prestala da razgovara osim sa decom, i jedva da je izlazila. Nekoliko godina kasnije, razvila je tumor na mozgu. Umrla je 11. decembra 1979. godine.