Klimatske izbeglice i budućnost Asama

Indijski zakonodavci treba da osmisle okvir za klimatske izbeglice, i pored toga da obezbede primenu klauzule 6 Asamskog sporazuma uz ustavnu garanciju.

Poplave u Asamu, poplave u Kerali, Himanta Biswa Sarma, Zakon o upravljanju katastrofama (DMA) 2005, DMA 2005, Express Editorial, Indian ExpressSeljani pogođeni poplavama putuju čamcem u Gagalmari u Asamu. (AP)

Napisao Abhishek Chakravarty

Kako je All-Asamska studentska unija objavila poverljivi izveštaj o klauzuli 6 Asamskog sporazuma u avgustu prošle godine, bilo je očigledno iz prvog čitanja da izveštaj ima sve namere da obezbedi dugotrajne težnje autohtonog naroda Asama. Međutim, pri bližem razmatranju, neka pitanja se čine nerešenim, od kojih je jedno klimatske izbeglice.

Fenomen klimatskih promena ne treba predstavljati. Danas, širom sveta, ljudi su svesni štetnih efekata klimatskih promena. U 2019, Međuvladina komisija Ujedinjenih nacija za klimatske promene objavila je izveštaj koji predviđa otrežnjujuću sliku izazova zbog porasta nivoa mora usled klimatskih promena. Izveštaj predviđa da će globalni srednji nivo mora najverovatnije porasti između 0,95 stopa (0,29 m) i 3,61 stopa (1,1 m) do kraja ovog veka. Ovaj porast nivoa mora u kombinaciji sa olujnim udarima, jakim ciklonima i ekstremnim vremenskim prilikama primoraće milione ljudi da napuste svoje domove i presele se na bezbednija mesta – ovo stvara problem klimatskih izbeglica, što je nešto što je u svetu danas, a posebno u Indiji treba ozbiljno razmisliti o.

Koncept klimatskih izbeglica prvi je uveo Lester Braun iz World Watch Instituta 1970-ih, pri čemu je koristio termin ekološke izbeglice da označi prisilnu migraciju ljudi usled degradacije životne sredine i prirodnih katastrofa. Uprkos nekoliko kritika, jedan od najboljih radova o ovom pitanju uradio je Norman Majers, britanski ekolog, koji je dao nekoliko predviđanja o broju ekoloških ili klimatskih izbeglica širom sveta. Godine 2002, Myers je predvideo da bi klimatske izbeglice samo iz Bangladeša mogle nadmašiti sav trenutni broj izbeglica širom sveta - razlozi za to su niska topografija zemlje i veliki broj ljudi koji žive u nestabilnom regionu delte Gangesa. U martu 2018, izveštaj Svetske banke otkrio je da bi broj Bangladešana raseljenih usled različitih uticaja klimatskih promena mogao da dostigne 13,3 miliona do 2050. Ovi raseljeni ljudi će potražiti sklonište interno, kao i u susednim zemljama poput Indije.

U Indiji, primarna tačka zabrinutosti u vezi sa klimatskim izbeglicama nije samo njihova migracija već i nepriznavanje klimatskih izbeglica prema indijskom zakonu. U stvari, čak ni prema međunarodnom zakonu o izbeglicama, klimatskim izbeglicama se ne priznaje nikakvo odgovarajuće priznanje. Član 1A (1) Konvencije iz 1951. primjenjuje izraz izbjeglica, prvo, na svaku osobu koja se smatra izbjeglicom prema ranijim međunarodnim aranžmanima. Zatim, član 1A (2), sada pročitan zajedno sa Protokolom iz 1967. godine i bez vremenskih ili geografskih ograničenja, nudi opštu definiciju izbeglice koja uključuje svaku osobu koja je van svoje zemlje ili porekla i ne može ili ne želi da se vrati tamo ili da koristi sebe od njene zaštite, zbog osnovanog straha od progona zbog rase, vere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi (dodatni osnov koji se ne nalazi u Statutu UNHCR-a) ili političkog mišljenja. Sama definicija posmatra termin izbeglica usko sa tačke gledišta progona, zanemarujući bilo koji drugi faktor koji može da izazove migraciju — poput klimatskih promena.

Ovo nepriznavanje klimatskih izbeglica, kako na nacionalnom tako i na međunarodnom nivou, komplikuje problem jer nema jasnoće u vezi sa postupanjem sa takvim izbeglicama, kao ni o tome ko će biti odgovoran za njihovu zaštitu i rehabilitaciju. Iz nekoliko studija i istraživačkih izveštaja, neosporno je jasno da klimatske izbeglice kao fenomen postoje i značajno rastu, utičući na zemlje širom sveta, uključujući Indiju. Ako nivo mora u Bangladešu poraste, kako je predviđeno, nesumnjivo će doći do masovnih migracija iz zemlje ka Indiji tražeći utočište. Bez odgovarajućeg pravnog ili političkog okvira, suočavanje sa takvom krizom bilo bi izazovno i ne može se isključiti politizacija ovog pitanja.

Sa humanitarne tačke gledišta, Indija ne bi imala alternativu osim da prihvati i rehabilituje izbeglice. Ovakvo iznenadno naselje i rehabilitaciju izbeglica ima mogućnost novog sukoba između izbeglica i autohtonog stanovništva, posebno u državama poput Asam, koji ne samo da deli granicu sa Bangladešom, već je takođe svedok nesmanjenog priliva migranata i izbeglica od početka 20. veka. Asam je bio svedok nekoliko nasilnih sukoba u prošlosti između autohtonog naroda i imigranata — bilo da se radi o masakru Neli ili etničkim nemirima u Bodolendu. Međutim, ono što je ovde vredno pažnje je da su autohtoni ljudi takođe bili na udaru mnogih takvih sukoba, što se često ne ističe.

U regionu Majong u okrugu Morigaon, skoro 200 plemenskih porodica Bodo godinama živi u humanitarnim kampovima - od kojih je većina iseljena sa svojih zemalja zbog sukoba sa imigrantima. Slično tome, mnoge meštane sela Garo je imigrantsko stanovništvo proteralo iz svojih rodnih sela u okrugu Dhubri. Ovaj fenomen da starosedeoci gube prava na svoju zemlju vidi se i po nazivima sela i sadašnjoj demografiji. Nekoliko sela širom doline Brahmaputra još uvek nose imena plemena koje ih je nastanjivalo poput — Kachari gaon, Lalung gaon i tako dalje. Kad se bolje pogleda, često bi se videlo da u selima u kojima sada dominiraju uglavnom imigranti i izbeglice, ili, u nekim slučajevima, industrije, nema nikoga iz ovih plemena.

U ovom trenutku, kada je masovna migracija klimatskih izbeglica neizbežna, zaštitne mere za krhko autohtono stanovništvo postaju neophodne kako bi se izbegli budući sukobi u regionu. Ovo je mesto gde klauzula 6 Asamskog sporazuma zajedno sa nekoliko drugih zaštitnih mera kao što je dodela ST statusa šest autohtonih zajednica u Asamu može doći u igru. Komitet za klauzulu 6 je već dao nekoliko neophodnih preporuka za zaštitu autohtonog naroda u Asamu, ali ono što je sada potrebno je ustavna garancija ovih preporuka prema članu 371B — koji je već posvećen posebnim odredbama državi Asam. Osim toga, proširenje opsega Šestog Priloga indijskog ustava dodeljivanjem statusa Šestog Priloga drugim glavnim plemenima u državi, uključujući Mišing, Rabhu, Tivu, Amri Karbi, Sonoval Kačari, Deuri itd., obezbedilo bi zemlju , kulturna i politička prava ovih brojčano malih plemenskih grupa u slučaju velike klimatske migracije.

Neizbežni događaj kao što je klimatska migracija mora da se reši zakonodavnim i političkim merama — obezbeđujući da izbeglice dobiju svoja prava na naseljavanje i rehabilitaciju; takođe obezbeđivanje prava autohtonog naroda na zemlju i resurse kako bi se izbegli budući sukobi između grupa. Da bi to osigurali, indijski zakonodavci treba da osmisle okvir za klimatske izbeglice, i pored toga da obezbede primenu klauzule 6 Asamskog sporazuma uz ustavnu garanciju.

(Abhishek Chakravarty je docent prava na Sai univerzitetu i fakultet u Daksha Fellowship)