Predlog zakona o državljanstvu pravi razlike koje su razumne, ne krši član 14

Mnogo je sumnji u zakonitost Predloga zakona o izmenama i dopunama državljanstva. Međutim, zakon je u skladu sa ustavnim duhom Indije. Ево како.

Zakon o izmenama i dopunama državljanstva 2019, grubo ponašanje, Lok Sabha usvaja CAB, zakon o izmenama i dopunama državljanstva u parlamentu, Amit Shah amandman na državljanstvo, CAB 2019, Kongres o CAB, CAB opozicija, zakon o državljanstvu muslimani, Indian ExpressMnogo je sumnji u legalnost Predloga zakona. Međutim, zakon je u skladu sa ustavnim duhom Indije. (Ilustracija od

Radostno rođenje indijske nacionalne države je paralelno sa užasima podele 1947. godine. Prirodna posledica toga bio je priliv migranata zbog teorije dve nacije koju su koristili Zapadni i Istočni Pakistan. Mnoge indijske države su bile pogođene procesom imigracije koji je doveo u pitanje demografske dimenzije država jer priliv nije prestao ni nakon podele. Nasuprot tome, mnoge manjine našle su se na milost i nemilost naroda koji su sledili državnu religiju. U to vreme, stanovništvo Pakistana i Bangladeša činilo je nekoliko nemuslimana. Međutim, za razliku od Indije koja je sekularna nacija, i Pakistan i Bangladeš su islamske države. Budući da je istorijski i geografski povezana i vezama predaka i duhovnim vezama, indijska nacionalna država ne spada u obavezu da pruži utočište nemuslimanskim manjinama koje su proganjane zbog svoje drugosti u ovim zemljama tokom proteklih šest decenija.

Ova obaveza je ustavne prirode i njena geneza se može naći u raspravama u Ustavotvornoj skupštini. Tokom debate koja se vodila o članovima 5 i 6 10. avgusta 1949. u konstitutivnoj skupštini, B. R. Ambedkar, predsednik odbora za izradu Ustava Indije, izrazio je teškoće u izradi člana 5:

Ovaj član se odnosi na državljanstvo ne u nekom opštem smislu, već na državljanstvo na dan stupanja na snagu ovog Ustava. Nije cilj ovog člana da se utvrdi trajni zakon o državljanstvu za zemlju. Posao utvrđivanja trajnog zakona o državljanstvu prepušten je parlamentu, a kako će članovi videti iz teksta člana 6 (sadašnji član 11), kako sam ja krenuo, celokupno pitanje u vezi sa državljanstvom je ostavljeno parlamentu da odluči bilo kojim zakonom koji smatra prikladnim. On je dalje izjavio: … Nije moguće pokriti svaku vrstu slučaja za ograničenu svrhu, naime, svrhu dodele državljanstva na dan stupanja na snagu ustava. Ako postoji bilo koja kategorija ljudi koja je izostavljena odredbama sadržanim u ovom amandmanu, mi smo dali ovlašćenje Parlamentu da naknadno donese odredbe za njih.

U skladu sa ovom ustavnom obavezom, Vlada Unije je u parlamentu podnela Predlog zakona o državljanstvu (amandman) 2019.

Predlog zakona ima za cilj da unese novu odredbu u Odeljak 2(1)(b) koja se bavi definicijom ilegalnog migranata Zakona o državljanstvu iz 1955. godine, gde se u Predlogu zakona navodi: Pod uslovom da bilo koja osoba koja pripada hinduističkoj, sikističkoj, budističkoj, džainističkoj, parsijskoj ili hrišćanskoj zajednici iz Avganistana, Bangladeša ili Pakistana, koja je ušla u Indiju 31. decembra 2014. ili pre 31. decembra 2014. i koju je Centralna vlada izuzela do ili pod klauzula c pododeljka (2) Odeljka 3 Zakona o pasošu (ulazak u Indiju) iz 1920. ili iz primene odredaba Zakona o strancima iz 1946. ili bilo kog pravila ili naredbe donete na osnovu njega, neće se smatrati nezakonitim migrant za potrebe ovog zakona.

Ostale značajne karakteristike Predloga zakona uključuju izuzeće dato velikom delu severoistočnog regiona od primenjivosti predloženog zakona (osim Manipura), granične datume za ulazak u Indiju i klauzulu koja se odnosi na prekomorskog državljanina Indije. Predlog zakona je manifestacija ustavnog obećanja datog onima koji su stradali nakon podele i njenih posledica.

Mnogo je sumnji u legalnost Predloga zakona. Međutim, zakon je u skladu sa ustavnim duhom Indije. Ево како:

Ovlašćenje parlamenta da donese predlog zakona. Ispitivanje teksta člana 11. indijskog ustava otkriva da je parlament ovlašćen da donese bilo koji zakon koji se odnosi na sticanje ili prestanak državljanstva i sva druga pitanja u vezi sa državljanstvom. Dalje, bila je namera ustavotvoraca da parlament ima ovlašćenje da uključi one koji u vreme stupanja ustava nisu bili uključeni u okvir zakona o državljanstvu. Stoga je u okviru prava Skupštine da donese ovaj predlog zakona i on je na testu proceduralnog pravilnog postupka.

Pretpostavka zakonitosti. Osnovno pravilo tumačenja je uvek pretpostavka u korist ustavnosti zakona. Teret je na onome ko ga napada da pokaže da je došlo do jasnog kršenja ustavnih principa. Pretpostavka se može opovrgnuti u određenim slučajevima pokazujući da na osnovu statuta ne postoji klasifikacija i nikakva razlika svojstvena bilo kom pojedincu ili klasi, i da nije primenljiva na bilo kog drugog pojedinca ili klasu — a ipak, zakon pogađa samo određenog pojedinca ili klase. Treba pretpostaviti da zakonodavna vlast pravilno razume i ceni potrebe sopstvenog naroda, da je njeno pravo usmereno na probleme koje pokazuje iskustvo i da je njegova diskriminacija zasnovana na adekvatnim osnovama.

Da bi održao pretpostavku ustavnosti, sud može uzeti u obzir opštepoznata pitanja, pitanja izveštaja, istoriju vremena i takve činjenice koje mogu postojati u vreme donošenja zakona. Stoga je zakonodavstvo slobodno da prepozna stepene štete i može ograničiti svoje ograničenje na one slučajeve u kojima se smatra da je to najjasnije. Dok se dobra vera i poznavanje postojećih uslova od strane zakonodavnog tela treba pretpostaviti, ako ne postoji ništa na prvi pogled zakona ili okolnih okolnosti o čemu je obavešten sud, na osnovu čega bi klasifikacija mogla razumno Ako se smatra osnovanom, pretpostavka ustavnosti se ne može primeniti do te mere da mora postojati neki neotkriveni i nepoznati razlogi za podvrgavanje određenih pojedinaca ili korporacija neprijateljskom ili diskriminatornom zakonodavstvu.

Predlog zakona ispunjava izazov koji postavlja član 14 indijskog ustava. Na početku, član 14 kaže da Država neće nikome uskratiti jednakost pred zakonom ili jednaku zaštitu zakona na teritoriji Indije Zabrana diskriminacije na osnovu vere, rase, kaste, pola ili mesta rođenja Član 14 ima i pozitivan i negativan aspekt. On obezbeđuje jednaku zaštitu zakona u njegovom pozitivnom aspektu. U negativnom aspektu jednakosti pred zakonom, ono što nužno sledi jeste da oni u nejednakom položaju ne bi trebalo da budu jednako tretirani.

У случају Ram Krishna Dalmia vs Justice S R Tendolkar , pravo značenje i delokrug člana 14 je ponovljeno kako sledi; Sada je dobro utvrđeno da, iako član 14 zabranjuje klasno zakonodavstvo, on ne zabranjuje razumnu klasifikaciju za potrebe zakonodavstva. Međutim, da bi se prošao test dozvoljene klasifikacije moraju biti ispunjena dva uslova. (i) da klasifikacija mora biti zasnovana na razumljivoj diferenciji koja razlikuje osobe ili stvari koje su grupisane zajedno od drugih izostavljenih iz grupe, i (ii) da ta razlika mora imati racionalan odnos prema cilju koji se želi postići dotični statut. Klasifikacija može biti zasnovana na različitim osnovama, odnosno geografskim, ili prema objektima ili zanimanjima i slično. Ono što je neophodno jeste da mora postojati veza između osnove klasifikacije i predmeta zakona koji se razmatra. Odlukom ovog suda takođe je dobro utvrđeno da član 14. osuđuje diskriminaciju ne samo na osnovu materijalnog prava, već i na osnovu zakonskog postupka.

Izuzetak od člana 14 je uglavnom test razumne klasifikacije i razumljive razlike. Predlog zakona izdržava test razumne klasifikacije kako je predložila sedmočlana sudska veća Časnog Vrhovnog suda Indije u slučaju Država Zapadni Bengal protiv Anvara Alija Sarkara. U ovom slučaju, Hon'ble apex Court je naveo da razumljiva razlika znači da bi trebalo da postoji merilo za razlikovanje onih koji su uključeni i onih koji su isključeni iz grupe. U slučaju Navteja Singha Džohara protiv Unije Indije, poštovani sudija Indu Malhotra je dalje predložio da test razumljive razlike znači „razumna razlika“. To znači da bi čak i merilo za uključivanje ili isključivanje trebalo da bude razumno samo po sebi. Dalje, sudija Malhotra navodi da se nijedan zakon ne može razlikovati na osnovu osobine koja je svojstvena osobi. Klasifikacija usvojena u Predlogu zakona je jasna i sadržajna i ima dovoljno razloga da se napravi razlika.

U slučaju Parisons Agrotech (P) Ltd. protiv Union of India, vrhovni sud je smatrao da kada se pronađe dovoljno materijala za donošenje određene političke odluke, stavljajući je u četiri ugla člana 14. Ustava, ovlašćenje sudskog preispitivanja ne bi proširio na utvrđivanje ispravnosti takve političke odluke ili da se upustio u vježbu otkrivanja da li bi mogle postojati prikladnije alternative. Smatralo se da klauzula o jednakosti ne zabranjuje geografsku klasifikaciju, pod uslovom da razlika između geografskih jedinica ima razumnu vezu sa ciljem koji se želi postići. Stoga je umesno primetiti da zakonodavno telo ima pravo da donese Predlog zakona. Samo zato što postoji razlika, prima facie ne predstavlja osporavanje člana 14. Ustava.

Čak je i ZKP za Predlog zakona pozvao sve zainteresovane strane da daju svoje izjave. Vlada se takođe bavila razlogom za isključenje drugih susednih zemalja poput Šri Lanke i Mjanmara na sledeći način: Vlada Indije je izdala pismo Standardne operativne procedure (SOP) od 29.12.2011. za postupanje sa stranim državljanima u Indiji koji tvrde da su izbeglice. Ove smernice se primenjuju na izbeglice iz različitih zemalja, uključujući Šri Lanku, Mjanmar itd.

Sudovi dozvoljavaju dozvoljenu klasifikaciju, koja uključuje selektivnu primenu zakona prema hitnostima u kojima je sankcionisana. Čini se da su odredbe Predloga zakona izvršile klasifikaciju na osnovu činjenice da su manjinske zajednice u navedenim zemljama progone na osnovu verske pripadnosti i da napuštaju svoju zemlju bez važećih putnih isprava. Predstavljanjem ovog zakona indijska država sprovodi pozitivnu diskriminaciju koja je neophodna, svrsishodna i pravno i ustavno dozvoljena.

Ovaj članak se prvi put pojavio u štampanom izdanju 13. decembra 2019. pod naslovom „Ustavna obaveza“. Pisac je viši pravnik sa sedištem u Mumbaju, izvršni partner u Parinam Law Associates i direktor digitalne fondacije Bluekraft.