Izazovi prebrojavanja smrti od Covida

Tačan broj smrtnosti tokom pandemije je moguć ako se kreira baza podataka na osnovu demografskih principa i pouzdanih informacija, a ne epidemioloških modela zasnovanih na sumnjivim inputima i pretpostavkama.

Problemi u brojanju smrtnih slučajeva su dvostruki: prvo, brojanje smrti i drugo, određivanje uzroka smrti kao posledica Covid-19. (Ilustracija: C R Sasikumar)

Uobičajeno uverenje da se smrtni slučajevi usled pandemije nedovoljno prijavljuju dovelo je do nekoliko ponovnih procena smrti u Indiji od strane istraživača, novinara i drugih. Iako postoji jasan dogovor o nedovoljnom broju smrtnih slučajeva od Covida, veličina smrtnih slučajeva koju sugeriše niz profesionalaca daleko je od tačne. Problemi u brojanju smrtnih slučajeva su dvostruki: prvo, brojanje smrti i drugo, određivanje uzroka smrti kao posledica Covid-19.

Istorija registracije rođenja, smrti i braka u Indiji seže do Zakona o registraciji, koji je proglašen 1886. širom Britanske Indije na dobrovoljnoj osnovi. Shvatajući važnost registracije rođenja i smrti, 1969. godine je donesen Zakon o registraciji rođenja i smrti da bi se registrovala i prikupila statistika pod Kancelarijom generalnog registratora i komesara za popis stanovništva Indije. Prema poslednjem godišnjem izveštaju o civilnoj registraciji za 2019. objavljenom 2021. godine, nivo registracije rođenja u Indiji je blizu 93 procenta: to znači da je devet od 10 rođenih u Indiji registrovano. U istom izveštaju se takođe navodi da je kompletnost registracije umrlih takođe dostigla 92 odsto u 2019. Ako je blizu 90 odsto rođenih i umrlih registrovano u Indiji, zašto istraživači i kreatori politike, kako na državnom tako i na nacionalnom nivou, nikada razumno koristiti takve podatke i jamčiti za punu registraciju rođenih i umrlih u Indiji?

Opinion| Radnici migranti i neformalni radnici moraju imati socijalno osiguranje

Od 1969. godine, generalni sekretar je takođe prikupljao lekarsku potvrdu o uzroku smrti i sačinio izveštaj o ovoj meri. Najnoviji dostupni izveštaj iz 2019. kaže da 20,7 odsto ukupno registrovanih umrlih ima ove podatke. Dakle, pre Covid-19, samo jedan od pet registrovanih smrtnih slučajeva imao je lekarsko uverenje o uzroku smrti. U većini slučajeva, prilikom pregleda podataka o registraciji smrti, uzrok smrti se navodi kao starost ili nepoznat. Štaviše, ovu konkretnu informaciju ne popunjava osoba koja je prijavila smrt. Ovo je stanje medicinske potvrde o uzroku smrti pre Covid-19.

Brojanje vitalnih događaja kao što su rođenja, smrti, brakovi i, u poslednje vreme, migracije, primarni je angažman discipline demografije. Pošto je Indija daleko od evidentiranja svih rođenih i umrlih, uvedene su alternativne metode i pristupi da bi se napravila skoro tačna procena. Na primer, uz priznanje nepotpunosti registracije smrti i njenog obima, uspeli smo da dobijemo stvarnu veličinu broja umrlih. Za robusnu proveru takvih smrtnih slučajeva, bila je dovoljna jednostavna balansirajuća jednačina rasta stanovništva, koja predstavlja smrtne slučajeve oduzete od rođenja sa pozitivnim/negativnim smanjenjem migracije.

Obnovljeno interesovanje za brojanje smrtnih slučajeva i njegovu tačnost pojavilo se zbog potrebe da se proceni višak smrtnih slučajeva usled pandemije. Međutim, višak smrtnih slučajeva procenjuju epidemiolozi i modelari epidemije bez formalne obuke, koji dolaze do bizarnih procena uglavnom zasnovanih na netačnoj i nepotpunoj bazi podataka.

Baza podataka o pandemiji u smislu prijavljenih slučajeva može dovesti do pogrešnih i drskih procena smrtnih slučajeva. Informacije o pretpostavci prenošenja, riziku od ozbiljnosti bolesti, pristupu odgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti i, pre svega, fazi u kojoj se dogodilo traženje nege, mogu poboljšati tačnost. Procene koje su trenutno u opticaju su ne samo zastrašujuće već i daleko od realnosti. Njihova pouzdanost je zasnovana na tačnosti korišćenih inputa i napravljenih pretpostavki.

Pravi poduhvat na ovom frontu je da se ima opšta ideja o broju smrtnih slučajeva koji bi mogli da nastanu bez pandemije. Ovo možda i nije tako teško, imajući u vidu brojne baze podataka koje su pri ruci kao što su skupovi podataka sistema civilne registracije (CRS) i stepen nepotpunosti zajedno sa rezimeom preživljavanja koji nude periodične tabele životnog veka Sistema za registraciju uzoraka (SRS). Periodične tabele života imaju prednost što nude akumulaciju umrlih po godinama i stoga će biti korisne u smislu starosne i polne karakterizacije umrlih. Pored ovoga, postoje alternativni skupovi informacija u periodičnim istraživanjima velikih razmera kao što je NFHS sa informacijama o umrlim u domaćinstvima, koji takođe mogu poslužiti za validaciju broja umrlih koji se inače generiše. Kada saznamo veličinu smrtnih slučajeva pre Covid-19, možemo razmišljati o prilagođavanju uočenih stopa smrtnosti specifičnih za uzrast u inkrementalnim terminima.

Ako je fokus na tačnom broju smrtnih slučajeva od Covid-a na osnovu baze informacija vezanih za Covid-19, ishod će uvek biti sumnjiv iz raznih razloga. Stigma i povezani protokoli smrtnosti od Covid-a će vrlo verovatno dovesti do pogrešnog predstavljanja smrti na mestu same smrti. Pored toga, mogao bi postojati razuman udeo smrtnih slučajeva zbog nemogućnosti pristupa kritičnoj nezi tokom Covid-19 puta, što bi se inače moglo izbeći. Konačno, pravo označavanje smrti od Covid-19 biće moguće samo za institucionalne smrti registrovane prema strogim smernicama za kategorizaciju smrti usled komplikacija povezanih sa Covidom.

Usred svih ovih uznemirujućih pokušaja procene smrtnosti od Covid-19, povezivanje svih viška smrtnih slučajeva (ako se uopšte procenjuje na osnovu demografskih principa) sa pandemijom neće biti samo naivno već i pojednostavljeno. S obzirom na naše pružanje nege za Covid-19 i divlje širenje infekcije, dobijanje tačnog broja uzroka pandemije je gotovo nemoguće. Najizvodljiviji je da se dobije višak mortaliteta kao višak u odnosu na rutinski broj mortaliteta. Ali onda, svi ti smrtni slučajevi se ne mogu pojedinačno pripisati Covidu jer se određeni deo njih mora uzeti u obzir pod ograničenim pristupom zdravstvenoj zaštiti u vremenima Covida. Iako manji broj žrtava povezanih sa pandemijom nije neuobičajen, njegov negativan uticaj na preživljavanje vidljiv je tek kada se pandemija završi. Ovo ne znači da ne treba pokušavati istragu o višku smrtnih slučajeva, ali bi u idealnom slučaju to trebalo procijeniti kao odstupanje od normalnog toka mortaliteta podržanog demografskim principima i dobrom informacijskom bazom, a ne epidemiološkim modelima zasnovanim na sumnjivim inputima i brojnim pretpostavkama .

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 17. jula 2021. pod naslovom „Kako prebrojati mrtve Covid-a“. Rajan je predsednik Međunarodnog instituta za migracije i razvoj (IIMAD), a Mishra je profesor, Centar za razvojne studije, Thiruvananthapuram.