U centru, države moraju iskoristiti priliku da se okupe radi upravljanja vodama

Centar može da radi sa državama u izgradnji kredibilne institucionalne arhitekture za prikupljanje podataka i stvaranje znanja o vodnim resursima – što je osnovna neophodnost za rešavanje većine izazova federalnog upravljanja vodama.

Zemlja nije dovoljno opremljena da se pozabavi upravljanjem sve više federalizovanim vodama kako bi ostvarila svoje ciljeve razvoja i održivosti.

Veliki broj predloga zakona o vodi čeka na usvajanje u parlamentu. Dva od njih, koje je usvojio Lok Sabha, Rajja Saba je navela da ih razjasni na monsunskoj sednici — Predlog zakona o izmenama i dopunama međudržavnih rečnih sporova iz 2019. i Predlog zakona o bezbednosti brana iz 2019. Međutim, skraćena sednica nije mogla da dođe do rasprave o zakonima. Uobičajeno pitanje sa kojim se predlozi zakona suočavaju je u vezi sa načinima na koje Centar može da radi sa državama u suočavanju sa novim izazovima međudržavnog upravljanja vodama. Najnovija centralno sponzorisana šema (CSS), Jal Jeevan Mission (JJM), takođe pumpa ogromna finansijska sredstva u postizanje univerzalnog pristupa bezbednoj i bezbednoj vodi za piće u ruralnim oblastima — inače u domenu država. JJM predstavlja priliku da se države uključe u dijalog o jačoj koordinaciji centar-država i federalnom ekosistemu upravljanja vodama.

Dva zakona koja su na razmatranju u Parlamentu bave se dugogodišnjim pitanjima međudržavnih eksternih efekata. Predlog zakona o izmenama i dopunama međudržavnih sporova o vodama iz 2019. nastoji da poboljša rešavanje međudržavnih sporova u vezi sa vodom uspostavljanjem stalnog tribunala uz podršku savetodavnog mehanizma, Komiteta za rešavanje sporova. Zakon o bezbednosti brana iz 2019. ima za cilj da se bavi rizicima starenja brana u Indiji, uz pomoć sveobuhvatnog federalnog institucionalnog okvira koji se sastoji od komiteta i organa za bezbednost brana na nacionalnom i državnom nivou. Drugi nacrti zakona koji su na čekanju takođe predlažu odgovarajuće institucionalne strukture i procese.

Međutim, program buduće federalne upravljanja vodama nije ograničen samo na ova pitanja. Postoji čitav niz razloga — neki dobro poznati, a drugi novi — zašto je koordinisan odgovor Centra i država od vitalnog značaja. To uključuje pojavu zabrinutosti za dugoročnu nacionalnu bezbednost i održivost voda, rizike od klimatskih promena i rastuće izazove životne sredine, uključujući zagađenje reka. Ovi izazovi zahtevaju sistematski savezni odgovor gde Centar i države moraju da rade u partnerskom režimu.

Veća koordinacija između centara i država je takođe ključna za sprovođenje trenutnih nacionalnih projekata — bilo da se radi o podmlađivanju reke Ganga ili unutrašnjoj plovidbi ili transferima između slivova. Međutim, upravljanje vodama se doživljava i praktikuje kao isključivi domen država, iako su njihova ovlašćenja podložna ovlašćenjima Unije prema Ulazu 56 o međudržavnom upravljanju rečnim vodama. Zakon o rečnim odborima iz 1956. usvojen pod Ulazom 56 nije u upotrebi. Nijedan rečni odbor nikada nije stvoren po zakonu. Uloga Centra je u velikoj meri ograničena na rešavanje međudržavnih sporova oko rečnih voda. I to je distancirano u uspostavljanju tribunala za njihovo presuđivanje.

U kombinaciji sa dominantnom izvršnom moći država, ovi uslovi stvaraju izazove za federalnu upravu vodama. Zemlja nije dovoljno opremljena da se pozabavi upravljanjem sve više federalizovanim vodama kako bi ostvarila svoje ciljeve razvoja i održivosti.

Ovakvo stanje stvari dovodi u nepovoljan položaj predložene zakone. Svaki predlog zakona predlaže sopstvene institucionalne mehanizme i procese koji se oslanjaju na bližu koordinaciju i razmatranje između centra i države. Komitet za rešavanje sporova i organ za bezbednost brana oslanjaju se na aktivno učešće država centra. Segmentirani i fragmentirani mehanizmi snose rizike federalnog jaza u upravljanju vodama. Ogromna centralna pomoć preko JJM-a je prilika da se otvori dijalog sa državama kako bi se rešio ovaj jaz.

JJM uključuje velike međuvladine transfere državama uz predloženi izdatak od 3,6 miliona kruna Rs (Centar i države zajedno) u narednih pet godina ka univerzalnom pristupu bezbednoj i bezbednoj vodi za piće u ruralnim oblastima. Što se tiče brojeva, ovo je možda najveći CSS do sada — veći čak i od MGNREGA ili PMGSY.

Na globalnom nivou, federalni sistemi sa uporedivom organizacijom ovlašćenja koristili su slične investicije za pokretanje ključnih reformi sektora voda. Australija planira da napravi velika ulaganja kako bi podstakla svoje savezne birače ka dijalogu u skladu sa svojim Nacionalnim zakonom o vodama iz 2007. i da bi došla do sporazuma Marej-Darling. Iskustva takođe sugerišu da međuvladini transferi daju bolje rezultate kada se transferi zasnivaju na ex ante federalnom konsenzusu.

Skala investicija u okviru JJM-a može se koristiti na sličan način da se države privuku da razmišljaju o preradi većih strukturalnih kontura federalne uprave vodama. Angažman takođe može biti od koristi za uspeh JJM-a.

Snabdevanje pijaćom vodom je u domenu nadležnosti država. Opremljeni su institucionalnim kanalima za ovu svrhu. Misija mora da se gradi na ovim strukturama za trajne rezultate. Ona mora da obezbedi da države održavaju imovinu i objekte stvorene kroz misiju. Takva institucionalizacija je najkritičnija za uspeh JJM-a. Države će svakako ceniti preko potrebnu pomoć da ojačaju svoje institucije i poboljšaju pružanje ove suštinske usluge svom stanovništvu.

Simbiotska faza implementacije JJM može se produktivno iskoristiti za uključivanje u dijalog sa državama o većoj agendi upravljanja vodnim resursima, izvan ciljeva misije. Može razgovarati o konturama partnerstva između centra i države za uspeh gornja dva zakona i krenuti ka snažnom federalnom ekosistemu upravljanja vodama. Dijalog može razmotriti davno preporučenu ideju o raspodeli odgovornosti i izgradnji partnerstva između Centra i država na dugoročne ciljeve bezbednosti voda. Na primer, Centar može da radi sa državama u izgradnji kredibilne institucionalne arhitekture za prikupljanje podataka i stvaranje znanja o vodnim resursima – što je osnovna potreba za rešavanje većine izazova federalnog upravljanja vodama.

Ovaj članak se prvi put pojavio u štampanom izdanju 19. novembra 2020. pod naslovom „Pisanje na vodi“. Čokakula je u Centru za istraživanje politike u Nju Delhiju. Pogledi su lični