Izgradnja inkluzivnijih škola dobrodošlice za LGBTQ+ decu

Arpan Tulsyan piše: Ne samo obnova infrastrukture i procesa, potrebne su nam i reforme nastavnog plana i programa i obrazovanja nastavnika.

Zastava ponosa, LGBTQ, Pride, QueerTransrodna zajednica je verovatno najmarginalizovanija u Indiji - uključujući i obrazovanje.

Ranije ovog meseca, govoreći na konklavi Šikša Parv, premijer je naglasio potrebu za inkluzivnim i pravičnim obrazovanjem. Iste nedelje, Visoki sud Kerale skrenuo je pažnju na medicinske udžbenike koji su opisivali nebinarne rodne identitete kao uvredljive perverzije i mentalne poremećaje. Ovo se nastavilo uprkos tome što je Kerala postala prva država koja je usvojila transrodnu politiku pre šest godina. Sličnu zabrinutost zbog kvirfobije u medicinskom obrazovanju izrazio je HC Madras ranije ove godine.

Transrodna zajednica je verovatno najmarginalizovanija u Indiji - uključujući i obrazovanje. Prema popisu iz 2011. godine, u Indiji ima 4,8 miliona transrodnih osoba, sa stopom pismenosti od samo 46 procenata, u poređenju sa 74 procenta opšte populacije. U 2020. bilo je samo 19 transrodnih kandidata među 18.000 učenika koji su se pojavili na ispitima za 10. razred. Studija Nacionalne komisije za ljudska prava iz 2017. pokazala je da više od dve trećine transrodne dece napušta školu pre nego što završe 10. razred u Delhiju i Utar Pradešu.

Obrazovno iskustvo transrodne dece koja uspeju da dođu u školu i nekolicine drugih koji nisu u skladu sa rodnom binarnošću obeleženo je maltretiranjem, etiketiranjem, odbacivanjem i ponižavanjem. U svom proučavanju osnovnih škola, otkrio sam da je rodna usklađenost imperativ i za nastavnike i za vršnjake. Studenti bi se mogli povući ako bi pokazali i najmanje crte alternativne seksualnosti. Na primer, devojčicu iz razreda 5 su nastavnici i učenici ismevali jer je koristila maramicu koja je ličila na dečakovu. Nastavnici su često tumačili rodno netipično ponašanje kao devijantno i aktivno su pribegli taktici negativnog potkrepljivanja, kao što je poistovećivanje sa nezadovoljstvom ili čak pribegavanje kazni da bi se ispravilo. Ugledna škola u Kalkuti koja je 2018. primorala 10 svojih učenica da napišu pismo priznanja u kojem se navodi da sam lezbejka 2018. je primer za to.

Istraživanje UNESCO-a 2018. u Indiji otkrilo je da je 60 odsto onih koji su se identifikovali kao transrodne osobe prijavilo fizičko uznemiravanje u srednjoj školi; 43 posto je čak izjavilo da su bili seksualno uznemiravani u osnovnoj školi. Samo 18 odsto prijavilo je incidente zlostavljanja i uznemiravanja školskim vlastima. Posledice takvog maltretiranja i zastrašivanja često su bile teške u smislu mentalnog zdravlja, kao i akademskih rezultata. To uključuje smanjenu interakciju sa vršnjacima (73 procenta), depresiju i anksioznost (70 procenata), smanjenu akademsku koncentraciju (63 procenta) i izostanak iz škole (53 procenta).

Nacionalna obrazovna politika 2020. prepoznaje transrodnu decu kao obrazovno ugroženu i preporučuje da se proširi njihov pristup obrazovanju kroz Fond za rodnu inkluziju. Međutim, koncept koncepta NEP i Shiksha Parv o negovanju inkluzivnih učionica ne ide dalje od uslovnih novčanih transfera, distribucije bicikala, obezbeđenja sanitarnih uslova i toaleta i suprotstavljanja preprekama pristupu. Pristup je samo prvi korak. Fokus se takođe mora posvetiti jačanju svesti i prihvatljivosti LGBTQ+ zajednice kroz obrazovanje. Škole moraju postati mesto za osporavanje homofobičnih ideja, prostor gde se dobijaju bitke za prihvatanje i inkluziju. Indija može da uči od Škotske, koja je postala prva zemlja koja je imala LGBTQ+ inkluzivni školski program 2021.

Pored rekonstrukcije infrastrukture i procesa, potrebne su reforme nastavnog plana i programa i obrazovanja nastavnika. Priče kao što je Heder imala dve mame ili značajne osobe koje su se identifikovale kao LGBTQ+ mogu biti uključene u nastavni plan i program. Fokus mora biti i na inkluzivnom jeziku kao što je korišćenje partnera umesto muža/žene ili njih umesto njega/nje. Nastavnici mogu biti saveznici koji modeliraju inkluzivno ponašanje i potvrđuju da su škole bezbedne, podržavajući mesta za LGBTQ+ učenike.

Oznake o bezbednom prostoru u školama, kao što su poruke protiv osipanja, takođe mogu biti od pomoći. Sveobuhvatno seksualno obrazovanje mora podržati mlade živote u istraživanju seksualnosti, a ne u posmatranju homoseksualnosti kao bolesti ili poremećaja, sa odgovarajućim uzrastu – učenjem kako bi se smanjila rizična ponašanja. Preko udruženja roditelja i nastavnika i školskih upravnih odbora mogu se pokušati pronaći podrška queer učenicima u porodicama i zajednicama. Pored inkluzivnosti i jednakosti u pristupu, integracija tema kao što su identitet, raznolikost i socijalna pravda je najhitnija potreba moderne indijske učionice. Dok se vraćaju u školu nakon više od godinu dana pauze u kontekstu široko rasprostranjene anksioznosti i neizvesnosti, svoj indijskoj deci dugujemo poboljšano, sigurnije i afirmativno okruženje u našim školama.

Ova kolumna se prvi put pojavila u štampanom izdanju 25. septembra 2021. pod naslovom „Za učionicu duge“. Pisac je samostalni istraživač