Budžetsko slijepo oko

Ne uspeva da se pozabavi lošom produktivnošću, ne samo u poljoprivredi, već i među svim radnicima.

Utar Pradeš, farmeri ubili bikovi lutalice, bikovi lutalice ubijaju muškarce, UP policija, klanje krava, zabrana govedine, vesti iz Utar PradešaIzveštaj je trebalo da bude objavljen u decembru, a sada su dva komesara odgovorna za pregled podataka u izveštaju podnela ostavke u znak protesta zbog prikrivanja nalaza uoči izbora. (reprezentativno)

Moram reći da nisam očekivao da će krava ući u budžet. Ali jeste.

Osim tog obrta u zapletu, ostatak govora o privremenom budžetu privremenog ministra koji, na milost, nije bio beskonačan, nije bio potpuno iznenađujući. Uostalom, ko može da krivi vlast? Pred nama su izbori i ovu činjenicu je bilo teško propustiti. Urbana srednja klasa? Проверавати. Poljoprivrednici? Проверавати. Radnici, od kojih je većina u neorganizovanom sektoru? Проверавати. Dobili ste sliku.

Sada ostaje da se vidi da li su neke od dobrota ovde - na primer, oslobađanje od poreza za prihod do 5 lakh Rs da bi se smirila srednja klasa ili godišnja podela u gotovini od 6.000 Rs siromašnim poljoprivrednicima u šemi koja će koštati 75.000 Rs miliona godišnje dodato u šemu za obezbeđivanje mesečne penzije za radnike u neorganizovanom sektoru nakon što napune 60 godina — dovoljno će pogoršati fiskalni deficit i da li bi to trebalo da bude razlog za brigu u budućnosti. Ipak, drago mi je da je poljoprivrednicima na poslovičnom dnu poljoprivredne piramide i radnicima u neorganizovanom sektoru — koji u velikoj meri pokriva veći deo radničke piramide — ponuđen neki oblik ekonomskog jastuka, makar i prilično tankog .

Nazovite me preterano pesimističnim, ali ne vidim duboke strukturne probleme koji pogađaju poljoprivredni sektor i zamku niskih plata u kojoj se indijska radna snaga nalazi u kojoj se bavi bilo koja politička partija u bliskoj budućnosti, bez obzira na ishod izbora. Da, ovo su zaustavne mere i mogu čak stvoriti destimulaciju da se preduzmu bilo koji od većih koraka potrebnih za smislene strukturne reforme. Ali bolje je nego ništa.

Šta se još može reći o ovom prilično bučnom budžetu? Ono što bi trebalo da bude zabrinuto je to što su budžeti inherentno podaci i projekcije zasnovane na inteligentnim proračunima zasnovanim na ekonomskim pretpostavkama i modelima. Ono što smatram zabrinjavajućim je bujica statističkih lopova koja izlazi na videlo uoči izbora. Prilično mi je neprijatno da u potpunosti kupim svu statistiku i projekcije u budžetu. Da biste stekli osećaj moje nelagodnosti, razmotrite, prvo, magičnu reviziju statistike nacionalnog dohotka koja je postavila rast BDP-a na 7,2 odsto u 2017-18 sa skromnijih 6,7 odsto. Čak je i period nakon demonetizacije dobio lep bonus: povećanje sa 7,1 odsto na 8,2 odsto za 2016-17. Ove numeričke nagrade stigle su za petama ranije revizije. U novembru, kada je vlada izvršila oštre revizije nadole u brojevima BDP-a za 2009-10 i 2010-11, snizivši prosečnu stopu rasta BDP-a tokom perioda 2008-09 do 2012-13, što je Manmohan Singh - znate da je slučajni premijer Ministar — era izgleda mnogo manje ružičasto od sadašnje, a jedini indijski rekord dvocifrenog godišnjeg rasta BDP-a izgleda kao nesreća. Čini se da je opšta poruka iz svih ovih revizionističkih statistika: Sve dok ne budete previše uhvaćeni u sitne metodološke detalje, sada je u svakom loncu više BDP-a nego ikada ranije.

Čak i ako bi se metodološke revizije uzele kao deo prirodnog procesa poboljšanja nacionalnih računa i statistike, duboko je zabrinjavajuće saznati da je Nacionalna kancelarija za istraživanje uzorka, koja je odredila nivo nezaposlenosti 2017-18. na 6,1 odsto, a 45-godišnji maksimum i trostruko veći od pet godina ranije, bio je primoran da potisne svoje nalaze. Izveštaj je trebalo da bude objavljen u decembru, a sada su dva komesara odgovorna za pregled podataka u izveštaju podnela ostavke u znak protesta zbog prikrivanja nalaza uoči izbora. Pre toga, Ministarstvo rada je od 2016. godine prekinulo rutinsku praksu objavljivanja statistike o zapošljavanju.
Ovaj niz revizija i suzbijanja dovoljan je da mi se oči zacakle dok čitam svu statistiku u najavi budžeta. Vršilac dužnosti ministra finansija kaže da je ovaj budžet pripremljen sa umerenim uticajem na fiskalni deficit. On nas uverava da fiskalni deficit za 2019-2020. nije veći od 3,4 odsto BDP-a i da je vlada preduzela dalje korake da konsoliduje fiskalni deficit u godinama koje dolaze, sa ciljem od 3 odsto iu 2020-21. kao u 2021-22. On dodaje da se u međuvremenu očekuje mnogo dobrih stvari i navodi još više statistike. Očekuje se da će bruto poreski prihodi porasti, prema ovom planu, na 12,1 odsto BDP-a u 2019-20 i 2020-21, da bi se nakon toga popeli na 12,2 odsto. Imamo malo uveravanja da se više statističkih džiudžicua neće desiti u budućnosti.

Zbog toga budžet izgleda kao kuća od karata. Dakle, na šta onda da računamo, s obzirom da je budžet ipak stvar statistike i, nadamo se, metodološki poštenih procena uticaja na budućnost? Moja poenta je da bih sve ove brojke uzeo uz zdravu porciju soli. U idealnom budžetu, tražio bih smislene mere politike koje nisu bile samo prekidi ili pokloni za smirivanje glasačkih banaka. Tražio bih budžet koji je udario u srž onoga što muči indijsku ekonomiju: loša produktivnost, ne samo u poljoprivrednom sektoru, već i među svim radnicima. Indija je rangirana na 158. među 196 zemalja po očekivanom ljudskom kapitalu, prema nedavnoj studiji objavljenoj u časopisu Lancet. Očekivani ljudski kapital je broj godina u kojima pojedinac može da radi na vrhunskoj produktivnosti između 20. i 64. godine, na osnovu očekivanog životnog veka prilagođenog zdravlju, i godina školovanja prilagođenih kvalitetu učenja.

Uzalud sam tražio neke prave mere za povećanje produktivnosti u ministrovom govoru. A jedini pravi predlog politike u vezi sa produktivnošću bio je vezan za element iznenađenja u ovogodišnjem budžetu: kravu. Hvala Bogu za Rashtriya Kamdhenu Aayog koji je dizajniran da unapredi održivu genetsku nadogradnju resursa krava kako bi se povećala produktivnost krava. Pa, pretpostavljam, to je početak.
Pisac je dekan za globalni biznis na Flečer školi na Univerzitetu Tafts, osnivač i izvršni direktor Flečerovog instituta za biznis u globalnom kontekstu i nerezidentni viši saradnik Brookings Indije. Autor je knjige Sporo tempo brzih promena