Peking treba da primeti

Imperijalni Japan, nacistička Nemačka su takođe verovali da su nezaustavljivi. Kina nije prva sila koja je preplavljena ohološću.

Indija Kina, Indijsko-kineski granični spor, dolina Galvan, sukobi Indije i Kine u Ladaku, Komunistička partija Kine, vesti o Indiji i KiniApelovanje na bolje kineske anđele u ovom trenutku bi, dakle, moglo biti uzaludno. Ipak, KPK bi trebalo da zna da Kina nije prva sila koja je preplavljena narcizmom i ohološću.

Dovodeći Indiju do prekretnice, Kina je blizu gubitka teško stečenog poverenja druge najmnogoljudnije nacije sveta i velikog suseda. Ako je rat iz 1962. doveo do zamrzavanja bilateralnih odnosa za narednih četvrt veka, sadašnja kriza bi mogla da dovede do zahlađenja koje traje duže. Međutim, očuvanje poverenja Indije može izgledati kao trivijalna stvar za trenutno rukovodstvo Komunističke partije Kine. Indija je možda peta najveća svetska ekonomija, ali je jedna petina veličine Kine. Peking je veoma osetljiv na razlike u moći i vidi Indiju koja se bori da pronađe efikasan odgovor na kineski manevar u Ladaku. Naravno, prezir komunističke Kine nije isključivo za Indiju. Peking, koji se nekada uporedio sa Vašingtonom, sada prezire SAD i šire prema Zapadu kojem je bilo teško da se nosi sa kovid krizom i čini se da je u suprotnosti sa samim sobom. KPK govori sebi da je misao Si Đinpinga suština marksizma dvadeset prvog veka i da je socijalizam sa kineskim karakteristikama trijumfovao nad zapadnim kapitalizmom.

Po svemu sudeći, Peking je uveren da može da se suprotstavi svim velikim silama istovremeno. Kladi se da ekonomska međuzavisnost i operacije političkog uticaja mogu lako razbiti svaku potencijalnu neprijateljsku koaliciju koja bi se mogla pojaviti unutar i među njima. Dolazeći do azijskih suseda, KPK veruje da ne duguje nikakvo objašnjenje za uzimanje teritorija i voda koje tvrdi kao svoje. Ubeđen je da istorijska prava Kine imaju prednost nad međunarodnim pravom i dobrosusedstvom - bilo da se radi o Južnom kineskom moru ili na Himalajima. Osetljivost njenih suseda — od Japana do Indonezije i Filipina do Indije — teško da ostavlja utisak na kineski osećaj prava danas.

Apelovanje na bolje kineske anđele u ovom trenutku bi, dakle, moglo biti uzaludno. Ipak, KPK bi trebalo da zna da Kina nije prva sila koja je preplavljena narcizmom i ohološću. Imperijalni Japan i nacistička Nemačka verovali su da su nezaustavljivi u Aziji i Evropi uoči Drugog svetskog rata. Sovjetska Rusija je takođe verovala kasnih 1970-ih da je Amerika u nepovratnom padu posle svog ponižavajućeg poraza u Vijetnamu i niza socijalističkih revolucija, od Kambodže do Namibije i od Avganistana do Mozambika. Ali plima se na kraju okrenula protiv sve tri velike sile koje su završile na smetlištu istorije. Baš kao što se Indija bori da razume impulse moći koji pokreću Kinu, KPK nikada nije mogla da shvati indijsku političku kulturu. Pekingu je bilo lako da potceni stratešku otpornost Indije koja proizvodi jedinstvo usred kriza. KPK takođe možda potcenjuje indijsku tradiciju nesaradnje. Ako Peking ne odstupi i ne obnovi status kvo ante koji je postojao pre krize koja je počela u maju, to će primorati Delhi da krene u radikalnu preorijentaciju svoje politike prema Kini. KPK ne bi trebalo da sumnja da indijski narod može i da će krenuti ka takvom ponovnom kalibraciji.